Oni političari, makroekonomisti i novinari koji zazivaju masovne otkaze zbog navodnog viška ljudi u državnim ustanovama i javnim poduzećima nemaju pojma o upravljanju. To su oni koji su krivo obrazovani i krivo odgojni. To su oni koji misle samo na sebe. To su oni koji ne znaju znanje jer nisu nikada upravljali ni s javnim zahodom.

Ako su nam birokratski sustavi učmali i spori, a oni to neupitno jesu, onda je logično da im treba ili više radnika ili modernizacija procesa. Dakle, logika nalaže da bi masovni otkazi izazvali potpuni kolaps svih sustava.

Jednom prigodom usudio sam se podsjetiti jednu referenticu u jednome državnom uredu da je predsjednik Vlade RH na televiziji rekao: „U nekim hrvatskim ustanovama i poduzećima još uvijek ljudima traže brojne dokumente za identifikaciju, uključujući domovnicu i rodni list, a dovoljno je imati osobnu iskaznicu i OIB“. Referentica je hladno odgovorila: „Može premjer pričati što hoće ali ja se moram držati uputa mojih nadređenih“. Na to sam ja, s dozom pozitivne arogancije, komentirao: „Vi ste službenik. Službenik je imenica koja je u rodu s glagolom služiti. Dužni ste služiti meni i ostalim građanima, a mi građani smo država koju zastupa predsjednik Vlade RH. On je nadređen onome krivo obrazovanom i nesposobnom iznad Vas, draga gospođo službenice“. Razgovor je završio njenim zaključkom: „Dragi gospodine, Vi ste sigurno došli iz nekoga drugog svijeta, moj nadređeni je moj Bog“.

Učmale, komplicirane i spore procedure što ih referenti svakodnevno provode u velikoj većini naših birokratskih organizacija nisu nastale na njihovoj razini. Njih su osmislili oni koji su plaćeni da donose odluke i upravljaju. Na toj razini je Hrvatska hendikepirana. Na toj razini ima najviše onih koji su napamet bubali nebitno gradivo, prepisivali već prepisane radove, kupovali ocjene, svjedodžbe i diplome i zapošljavali se po starom jugoslavenskom načelu podobnosti. Tamo su oni koji ne znaju znanje. Međutim, to nisu oni koji bi bili žrtve masovnih otkaza. Naprotiv, to su oni koji bi provodile te i takve otkaze, što bi u konačnici blokiralo državu.

Svjesni su toga u većini velikih i malih političkih stranaka, na vlasti i u oporbi. Zato nema snažnog zazivanja masovnih otkaza u državnim i javnim organizacijama iz parlamentarnih stranaka. I dobro je da nema jer to ne bi riješilo probleme. Uostalom, masovni otkazi nisu uvijek najbolje rješenje ni za privatni sektor.

Je li uopće postoji rješenje? Naravno da postoji. Ono, nažalost, nije nekakav kratkotrajni proces ali postoji, a hrvatsko društvo u cjelini mora ga načelno prihvatiti i biti spremno za njegovu provedbu. Temelj toga rješenja treba biti u novome obrazovno-odgojnom sustavu i u potpuno drukčijem sustavu vrednovanja ljudi te njihova znanja, sposobnosti i vještina.

Da bi za nekih osam godina većina sustava u državnom, javnom i privatnom sektoru bila učinkovita i/ili profitabilna mi, svi skupa, moramo stvoriti nove i drukčije menadžere i rukovoditelje, koji će znati i moći ustrojiti jednostavne, automatizirane i umrežene administrativne i proizvodne procese. Naravno da to pretpostavlja kontinuirano obrazovanje ljudi ali ne isključivo u nekakvim formalnim obrazovnim ustanovama nego prvenstveno na radnome mjestu. Oni koji se dokažu kao posebno sposobni, vješti, vrijedni i učinkoviti brže će napredovati. Staroga jugoslavenskog sustava vrednovanja više ne smije biti.

Naravno da će automatizacija i umrežavanje prouzročiti višak radne snage ali to ne znači da viškove treba rješavati masovnim otkazima. Postoji dobro isprobana formula, posebice za državni i javni sektor, po kojoj za svaka tri radnika koja odu u mirovinu poslodavac zapošljava samo jednoga s relevantnim sposobnostima i vještinama. Tako nastaju manje ali učinkovitije državne i javne organizacije. Tako nastaje uređeno društvo i država.

U društvu koje je uređeno, privatni investitori se brže i lakše snalaze. Njihovi novi projekti su garancija rasta proizvodnje i potražnje za relevantnom radnom snagom. On su i garancija da će zaposlivi biti zaposleni. Dakle, masovni otkazi, što ih danas predlažu oni koji su krivo obrazovani i odgojeni, nisu uopće potrebni za ustroj učinkovitoga i socijalnoga društva. Ne samo da nisu potrebni nego vode u raspad i društva i države.