Okosnica Hitlerovih SA jurišnika bili su upravo branitelji.
Ratni veterani iz Prvog svjetskog rata nezadovoljni statusom Njemačke i takozvanim "versajskim okovima". Sa sličnom ikonografijom i gardom kao i ovaj naš ološ danas, nasilno su se nametali tražeći sve više i više, a bojažljive vlasti na čelu s nesigurnim Hindenburgom neprestano su im popuštale sve dok nisu počele gorjeti knjige i pucati kosti, a tada je već bilo kasno.
Slično se nedavno dogodilo i u Ukrajini.
Rat u Hrvatskoj se dogodio nenadano. I kao što biva u svim ratovima, bilo je žita i kukolja, većina je odlučila braniti svoju zemlju, svoje selo ili grad ne misleći na korist koja bi se mogla iščupati.
No bilo je i šljama.
U samim začecima rata, kada je ovaj šljam odbio platiti prvu vožnju autocestom, kada nisu platili prve runde pića u kafiću, kada su požderali prve sendviče u seoskim dućanima koje nisu platili, rat je postao imovinski rat za raznovrsne i obimne privilegije. Nedugo zatim počeli su otimati srpske stanove i vikendice, otvarati zaštitarska i kojekakva poduzeća i varati državu na sve moguće načine dok su njihovi nadređeni krali i manipulirali još više, a oni na vrhu, generalska ratnoprofiterska žgadija najviše.
Živjela je ta stoka, ti paraziti, neobrazovane, primitivne protuhe na račun svih, ne obazirući se ni na koga i ne stideći se ni pred kime, čak niti pred svojim suborcima, poštenim i časnim ljudima koji su ispred njih ginuli, bivali ranjavani i osakaćivani. Nekima od njih, ovim izmanipuliranim jadnicima u invalidskim kolicima, paraziti i dalje piju krv. Opet ih guraju u prve redove, ne više pred cijevi nego pred kamere, i dalje ih iskorištavaju i na njihov račun orgazmički, kroz patriotizam koji to nije, uživaju u jedinim trenucima važnosti njihovih ispraznih i jadnih života.
Koga uopće predstavlja ta skupina vješto uhodana u stvaranju nereda?
Sve branitelje svakako ne jer ih u šatoru i oko njega nema niti jedan promil od ukupnog broja. Ali čitav državni vrh i čitava Hrvatska ih se boji.
Zato jer predstavljaju silu utemeljenu davno, u onom spomenutom vremenu besplatnih sendviča i pive, silu koja je bila daleko veća u pozadini zbivanja.
I koja nikada nije raskrinkana i uništena.
Stvorila je državu jednakih i jednakijih.
To je sila kriminala i ratnog profiterstva zaodjenuta u fašističko ruho.
I danas je opet nabujala. I uvijek će prema potrebi. Sve dok se ne postavi jasna granica, dok se kategorija „branitelj“ potpuno ne izbaci iz političkog okvira i diskursa. Dok se ne svede na pravnu razinu, što nakon dva desetljeća svakako treba i biti, i sve dok ne bude neće biti do kraja jasno što sve takozvani branitelji smiju. Jer prema zakonu su jednaki, ali prema provedbi zakona nisu pa tako smiju zaustavljati kolone u kojima je državni vrh, paliti vatre i dizati šatore nasred ceste, jebati nam svima milu majku kad požele.
Zanimljivo, protiv kriminala i ratnog profiterstva se takozvani branitelji nikada nisu organizirano pobunili, a pojedinci koji su to činili, i koje s punim pravom možemo zvati braniteljima, ušutkani su.
Sve u ovoj državi još uvijek smije ta skupina ološa, i zapravo njima ništa nije sveto iako za to optužuju druge; smiju omalovažavati državnu zastavu, smiju omalovažavati himnu falš pjevanjem i tipkanjem po mobitelima oko neurednih stolova punih ostataka hrane i napola punih čaša, smiju vrijeđati i omalovažavati predsjednika, prekidati ga dok govori. Jer zapravo ne poštuju nikoga i ništa.
Ne ponašaju se kao vojnici jer to nikada nisu ni bili. Bili su i ostali primitivni ološ.
Dokle će to trajati? Dvije su moguće opcije. Prva je – do kraja njihovog i našeg života. Druga je – dok ih u ime svih nas institucije države ne zaustave.
Treće opcije nema.
Za drugu opciju, osim volje većine građana koja je upitna jer je većina indoktrinirana, prestrešena, glupa i neinformirana, potreban je žestok angažman hrvatske inteligencije koja je samodopadna, jalova i, prema staroj hrvatskoj tradiciji, vrlo jadna, ( ali nam rektora sveučilišta nedavno okruniše uz oduševljenje svekolikih ulizica u atmosferi „sve je u najboljem redu“), odlučnost vlastodržaca koja je uz ovakvu političku elitu nemoguća i malo sreće koje nikada nismo imali.
Dakle, zaključak bi mogao biti; pomirite se s tim da će nas „branitelji“ tlačiti do kraja života. Ili podižite svoje šatore. |
