Komunizam je bio ekonomski neprovediva teorija

Ako su svi članovi SKJ stvarno bili komunisti i udbaši onda je jedini uzročnik raspada Jugoslavije bila ekonomsko-politička neodrživost te umjetne i silom sklepane države. Ta neodrživost je bila glavni uzročnik raspada ali, naravno, ne i jedinim. Sjećam se svojih studentskih dana u Sydney-u, kada nam je vrlo cijenjeni profesor Bonny u nekoliko riječi objasnio da je komunizam „samo jedna vrlo složena teorija, koja je u konačnici jednostavno neprovediva“. Znam da sam u pravu kada tvrdim da su Jugoslavija i njeni sustavi te privredni subjekti zbog toga u konačnici propali – davno prije podjele na današnje države i uspostavu neovisne Hrvatske. Velikosrpska agresija, iako planirana desetljećima, samo je dokrajčila hrvatsko neprofitabilno gospodarstvo. Ostale su bile samo nekretnine, kao strvine za lešinare. Ipak, ne mogu i neću prihvatiti tvrdnju da su baš svi hrvatski članovi SKJ bili komunisti i udbaši u nekakvom svjetonazorskom kontekstu, isto kao što ne prihvaćam da su svi NDH dužnosnici i vojnici bili fašisti i ustaški koljači.  

Iskompleksirani kameleoni oko nas

Oni koji su živjeli u Jugoslaviji ne bi smjeli zaboraviti da je veliki broj Hrvata bio u partiji zbog osobne egzistencije ili straha. Ljude koji su se opirali učlanjenju često su progonili i identificirali kao društvene i državne neprijatelje. Za većinu njih nije bilo lakog napredovanja ni kad su imali ponajbolje moguće stručne kvalifikacije, sposobnosti i vještine, a mnogi od onih koji su uporno izbjegavali primiti člansku iskaznicu postajali su predmetom masovnog iseljavanja. Oni su u iseljeništvu svjedočili da mnogi Hrvati u Hrvatskoj, uključujući i neke od onih koji su prihvatili partijsko članstvo, dišu hrvatski i čekaju dan kada će komunističko ludilo nestati. To ne znači da u Hrvatskoj nije bilo komunista tvrde linije. Bilo ih je, a ima ih i danas. Ostali su u Jugoslaviji i ostaju u Hrvatskoj. Kukavički se skrivaju, organiziraju i pretvaraju kao kameleoni. Samo se povremeno javljaju u obliku nekakvih iguana ili zelenih legvana. Iskompleksirani su i teško im je jer su nekada bili vrlo cijenjeni. Bili su zgodni i mladi te po ondašnjim standardima korisni.

Krivo obrazovanje ali često i dobar obiteljski odgoj

U Jugoslaviji su posebno bili cijenjeni i privilegirani pripadnici omladinskih komunističkih organizacija. Mnogi sinovi i kćeri komunista uživali su dobar tretman i povlastice na fakultetima političkih nauka, ekonomije i prava – fakultetima koji su tada nudili izopačeno znanje. Upravo su ti fakulteti proizveli najviše krivo obrazovanih. Takvi su također pohrlili u brojne političke stranke nakon demokratskog preustroja Hrvatske te zasjeli u udobne upravljačke fotelje i, nažalost, stavili u praksu svoje krivo znanje. Svaka čast brojnim iznimkama, kojima je krivo znanje ulazilo na jedno uho, a izlazilo na drugo. Njih su djedovi i bake, a potajno i roditelji, odgajali mimo partije za uspostavu i obranu Hrvatske jednoga dana – s krunicom oko vrata. Takve komuniste moramo prepoznati i izdvojiti.

Kakvi komunisti su u hrvatskim strankama?

Danas neki mediji obilato pišu o masovnim prelascima članova SKJ u skoro sve stranke odmah nakon demokratizacije hrvatske političke scene. Prema nekim procjenama, među članovima petnaestak najvećih hrvatskih parlamentarnih stranaka ima oko 160.000 bivših članova komunističke partije. To je stvarno veliki broj ali ne mogu i ne želim vjerovati da su svi ti ljudi komunisti i udbaši po političkom svjetonazoru. Većina se je opredijelila za demokratsku, suverenu i slobodnu Hrvatsku, a neki su i za nju kao branitelji poginuli. Dakle, ako su neki bivši članovi komunističke partije danas štetni u društvu onda to nije zbog toga što su komunisti i udbaši nego zato što u glavama još uvijek imaju krivo znanje stečeno u doba komunizma, koje je opasnije od neznanja. Svaka čast iznimkama.

Komunjara i udbaša je danas malo ali ih ipak treba identificirati

Njemačko suđenje Perkoviću i Mustaču vjerojatno će razotkriti neke podatke, koji do sada nisu bili dostupni javnosti. Možda će biti i iznenađenja glede osoba iz komunističke partije, koje su odgovorne za planirano i izvršeno ubojstvo Stjepana Đurekovića, kao i za druga ubojstva hrvatskih emigranata. Međutim, uvjeren sam da se varaju oni koji očekuju da će suđenje razotkriti desetke tisuća nekakvih komunjara i udbaša. Oni sigurno postoje ali kao ta i takva posebna sorta nije moguće da su baš tako mnogobrojni. Kad bi bili mnogobrojni onda bi to bila velika tragedija za Hrvatsku i hrvatski narod. To sve skupa ne znači da te malobrojne udbaše i komunjare ne treba locirati, identificirati i lustrirati. Hrvatska javnost treba znati tko je predložio, odobrio, naredio i izvršio ubojstva mnogih istaknutih Hrvata diljem svijeta. Dobro je znati tko je, imenom i prezimenom, surađivao s Beogradom u tim zločinima. Vrlo važne su sve informacije o razlozima ubojstva Stjepana Đurekovića jer je on bio jedan od direktora ponajveće hrvatske tvrtke, koja je nastala ali i sustavno propadala u doba Jugoslavije. Umjesto da bude barjaktar hrvatskoga gospodarstva, INA je zbog lošeg upravljanja i navodne pljačke na kraju postala neprofitabilna. Njene su rafinerije, na primjer, zbog nedovoljnog ulaganja zastarjele te tako postale nekonkurentne još u doba komunističke Jugoslavije. Slično je bilo s većinom velikih poduzeća što ih je nametnutim ratom uništena Republika Hrvatska dobila u nasljeđe.

INA je važna isto kao i istina o njoj

Stjepan Đureković je bio opasan jer je previše znao o zbivanjima u velikoj naftnoj kompaniji. Sve što se je poslije događalo s njom i s ostalim velikim poduzećima samo je posljedica komunističkog načina upravljanja – prvenstveno u doba Jugoslavije ali i nakon njenog raspada. INA je važan, iznimno važan, primjer. Cijelu istinu moramo znati da bi mogli utvrditi zašto najveća tvrtka u Hrvatskoj nije više mogla biti u hrvatskom vlasništvu, zašto smo je morali prodati i zašto sada, kad smo nakon recesije dužni do grla i kada je Rusi žele jamiti za dišpet Amerikancima, sanjamo da je sa skoro 3 milijarde dolara vratimo kao dite materi.   

Održiva Hrvatska je naš primarni cilj

Cijela istina o rezultatima komunističkog načina upravljanja vjerojatno se neće nikada doznati ali i dio istine bi trebao pomoći da se budućim generacijama objasni koliko su zla hrvatskome narodu donijeli komunizam i pokornost Beogradu – glavnome gradu Srbije i „Velike Srbije“, odnosno zašto je važno bez kompleksa državotvorno misliti i djelovati te učinkovito i profitabilno raditi i upravljati. Održiva Hrvatska mora biti naš cilj – još nije kasno. Svi moramo, ponaosob i kolektivno, izvući prst iz guzice i hitro zaustaviti izgradnju Podzemnog mega-polisa o kojemu sam, u šali, nedavno pisao. Svi moramo učiniti sve da kolektivno ne završimo, i svršimo, u Podzemnom mega-polisu kao lopovi, anti-fašisti, anti-komunisti, anti-katolici i anti-Hrvati.