Gospodo, je li Šešelj kriv što su sinoć neki u ime Mamićevog Dinama izvršili agresiju na studentski dom u Zagrebu s namjerom da „ubiju tovare“ s juga Hrvatske? Je li Šešelj kriv što Mamićeva skupina donosi odluke da Hajduk ne smije imati navijače, odnosno da mora kontinuirano igrati bez onih zbog kojih se nogomet igra – zato što je današnji, Mamićev Dinamo, većina pravih ljubitelja športa potpuno napustila? Jesmo li mi svi, u političkim i športskim institucijama te medijima uspavane ovce, koje doista ne znaju Who is who in the Zoo i What's What in the Pot?

Svakih sto godina jedan ili dva puta se probudimo i ustanemo da bi kolektivno obavili nešto korisno za našu naciju i državu. U međuvremenu, odnosno tijekom svih ostalih godina mi smo stado ovaca – crnih ovaca, koje bleje jedna na drugu po bespućima. Velike se stvari događaju oko nas i mimo nas. Većinu ih ne vidimo. Ako nešto slučajno ugledamo onda to krivo interpretiramo. Vidimo krivo i činimo obratno. Danas vidimo Šešelja kao glavnoga i jedinoga krivca za nekakvo novo buđenje velikosrpske politike, destabilizacije i mogućega krvoprolića u „našemu balkanskom regionu“. Nije nam jasno da je Šešelj, iako veliki zločinac, jedan od rijetkih iskrenih Srba u velikoj i stalno prisutnoj velikosrpskoj, anti hrvatskoj i antieuropskoj masi, koju toleriraju i podržavaju neke inozemne mračne sile. Takvi smo bili u davnoj i ne tako davnoj prošlosti.   

Na primjer, više od pola stoljeća Hrvati su radili u brodogradilištima po paklenoj vrućini i hladnoći, na brodovima koji su tukli more diljem svijeta, u šporkim željezarama, opasnim rafinerijama, u mraku rudnika, u tvornicama – ljudskim grobnicama. Teško su radili, pjevali i vjerovali da sami upravljaju u idealnom socijalističkom sustavu. Radili su ali za koga? Za jednoga neškolovanog i polupismenog „belosvetskog“ neradnika, koji je u Beogradu pio francuski konjak, žderao ruski kavijar, pušio kubanske cigare i vješto igrao ulogu svemoćnoga cara. U Beogradu, glavnome gradu Srbije, gdje su mu pred nosom, u Francuskoj 7, u katakombama Srpske pravoslavne crkve i u „Jugoslovenskoj“ armiji, kojoj je on bio maršal, planirali i krojili Veliku Srbiju. Car bi brzo doznao da je neki pripiti Hercegovac, Ličanin, Dalmatinac, Slavonac ili Zagorac zapjevao pjesmu onoj opasnoj vili s Velebita ali nije znao što rade oni koji pišu razne „istorijske“ dokumente poput „načrtanja“ i „memoranduma“.

Je li se ikada iti jedna crna ovca upitala kako to da na popisu stanovnika Gologa otoka, Svetoga Grgura, u ono vrijeme, ili u Haagu danas, nema nikoga od onih koji su desetljećima dizajnirali i gradili velikosrpski vlak? Je li moguće da niti jedna crna ovca ne zna da je Milošević bio samo strojovođa na velikosrpskom vlaku u jednome kratkom razdoblju srpske „istorije“. Uskočio je i preuzeo upravljanje s vlakom koji je već odavno bio dizajniran, sagrađen i pokrenut.  Je li moguće da niti jedna crna ovca ne zna da je Šešelj bio samo obični ložač na tome odavno pokrenutom velikosrpskom vlaku.

Crne ovce, u predahu, odnosno kada se odmaraju od blejanja jedna na drugu, pogledaju preko plota ali ne vide. Lažu svi oni koji kažu da su davno vidjeli to što su trebali vidjeti. Nisu vidjeli! Nisu vidjeli prije 100 godina isto kao što ne vide danas. Šešelj je bio i ostao samo nusprodukt – posljedica masovnoga i kontinuiranoga događanja tamo preko plota. Doduše, on danas može biti i dodatno oružje u rukama onih mračnih sila u Europi koje ne žele red i mir u Hrvatskoj i ostalim državama što su nastale raspadom umjetne i silom stvorene Jugoslavije. Brojnim nestabilnim monarhijama na sjeveru i zapadu Europe takvo dodatno oružje za destabilizaciju može koristiti kao dokaz da nije dobro održavati demokratske referendume o neovisnosti.  

Šešelj je neupitno jedan od velikih srpskih zločinaca. On je bio izravni sudionik provedbe velikosrpske genocidne agresije na Hrvatsku, koja je obilovala ubijanjem, mučenjem, silovanjem i masovnim razaranjem. Međutim, on i danas otvoreno i javno govori sve ono što misli. To mu nije negativna nego pozitivna osobina. Hvala mu na tome. Ako mi Hrvati, crne ovce, koje samo bleje jedna na drugu, nismo sposobni sami vidjeti istinu onda je dobro da nam oči otvori jedan iskreni Srbin. Dobro je da svi oni koji su popušili zlonamjerne izmišljotine kao što su „ovi naši prostori“ i „balkanski region“ vide istinu koja se podmuklo i kontinuirano krije u zasjedi preko plota. Neka vide zašto je pogrešno vračati vlak, koji hrvatska EU i NATO lokomotiva vuče u smjeru Bruxellesa, natrag prema Beogradu – točno po voznome redu Francuske 7. Neka vide oni koji su podržavali, hvalili i hranili Haag da to nije onakav tribunal kakav je UN-u predlagao Franjo Tuđman, odnosno da taj sud nije osnovan po uzoru na onaj u Nuremberg-u, gdje je 1945, u ime žrtava rata, suđeno vođama agresora, a nikako i nikada generalima pobjednika.

Šešelj je još bio u Haagu kada je Beograd organizirao vojnu paradu za Putina. Bio je u zatvoru kada je Beograd dogovorio srpsko-ruske vojne vježbe pedesetak kilometara od Vukovara. Grada heroja, koji je, uz međusobno blejanje i karanje crnih ovaca, baš tada obilježavao masovna stradavanja od velikosrpske agresije. Šešelj ne može biti i nije kriv što se službeni Beograd ne želi pokajati za agresiju na Hrvatsku. Šešelj nije kriv što Srbi, koji znaju gdje su zatrpana tijela poubijanih Hrvata, nemaju nimalo ljudske i kršćanske savjesti, odnosno što ne žele anonimno dati podatke o preostalim grobnicama. On nimalo nije kriv što crne ovce opraštaju onima koji ne žele oprost nego se i dalje masovno događaju. Nije Šešelj postavio ploče sa srpskim jezikom na zgrade službenih hrvatskih institucija u Vukovaru. Nije on natjerao hrvatske branitelje na ulicu. Šešelj nije kriv što mi, crne ovce, ne znamo ustrojiti učinkovitu, snažnu i održivu Hrvatsku, odnosno što nismo sposobni stvoriti depozite koji bi nam omogućili masovno povlačenje novca iz fondova Europske unije – saveza u koji smo učlanjeni formalno ili službeno, a ne silom ili umjetno.

Je li Šešelj kriv što mi, crne ovce, dopuštamo da nam nekakvi Mamići dijele Hrvatsku na „sjever“ i „jug“, odnosno što je mržnja prema Hajduku preduvjet za ljubav prema Dinamu – klubu otetom navijačima u svrhu upravljana njime, HNS-om, HNL-om i sucima – zbog naplate poštenoga suđenja? Na kraju, je li Šešelj posredovao u ljubavnim pregovorima Mamića s beogradskim klubovima o osnivanju nove „jugoslovenske“ lige, koju Hajduk opravdano nije htio prihvatiti?