savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=987&u-sjeni-sajberice-kolummna=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=987&u-sjeni-sajberice-kolummna=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=987&u-sjeni-sajberice-kolummna=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=987&u-sjeni-sajberice-kolummna=

Nema zapisa

 

 

Već najmanje pet dana nosim kolumnu o stanju (sranju) u hrvatskom nogometu, u glavi, i nikako da je napišem! Zašto? Svi o tome imaju mišljenje, uskokodakali se svaki pijetao i kokoška u uskom, hrvatskom dvorištu, e, pa sad neće i moja persona kokodakati! Ionako se cijela priča svodi na četiri - pet rečenica, no bit će ih ipak više.

    Kada padne krv (u Zagrebačkoj Dubravi), kada se  grupa navijača nađe na Tuškancu ispred viletine Z.M-a, nogometna mafija se uskomeša...Dinamovac sam, a skončat ću, po svemu, kao hajdukovac! Najgori huligani STOJ, ostali u STROJ borbe protiv Z.M-a, HNS-a, i  najgore nogometne mafije! BILI, čuvajte se u subotu, na Rivi, provokacija! Nogomet bez navijača uistinu nema smisla! Kao i kupci, navijači su vrlo često u pravu!

   Ajmo, mirnije!

   Dakle,  ne mojom željom nego stjecajem prirodnih okolnosti daljnji sam rođak čovjeka koji je umalo ušao u povijest jugoslavenskog, ali i hrvatskog nogometa i zapravo, ovo pišem njemu u čast. Ionako bi dežurni . „mamićevci“ rastrančirali kolumnu i propitali krvna zrnca moje persone, pa da im uštedim vrijeme...Kada može Židak, taj nacional-bircus novinar Slavku Šajberu nalaziti godinama mane, onda mu moja persona može, posthumno, i malo kaditi!

ŠTO JE TO DAVNO UČINIO SLAVKO ŠAJBER?

    Naime, taj drug prije nego je iz Zagreba otputovao u Beograd te davne  1984. godine, dakle, prije točno 30, i  vodio sjednicu predsjedništva Fudbalskog saveza Jugoslavije, kojeg smo mi ovdje zvali Nogometni savez Jugoslavije, ipak se konzultirao sa nekoliko tada utjecajnih, da ne kažemo moćnih političara – ima li smisla poništiti cijelo jedno kolo  nogoloptogurača gdje se iz aviona vidjelo da su zamalo sve utakmice tog nogometnog kola bile namještene i cjelokupno kolo smijurija i sprdačina. Možda je i on kao predsjednik te organizacije mogao na službeni put po pozivu FIFE, ali eto, on se i pored odgovaranja drugih (usmena predaja kaže i Staneta Dolanca, Jure Bilića, Stipe Šuvara....) da ne ulazi u jazbinu mafije, nogometne mafije, odlučio da izaziva sudbinu u Beogradu. Dogodila se tako „šajberica“, senzacija tog vremena i nije bilo maltene samoupravljača koji nije pozdravio hrabri potez  Slavka Šajbera, koji je neke klubove koštao oduzimanja šest bodova, a Partizana nogometne titule. Zanimalo me je gdje je privatna arhiva dotičnog druga jer  primio je tim povodom najmanje 4000 pisama sa raznih strana, jedno pismo je bilo i pismo moje persone. Pretpostavljao sam da osim pisama u toj arhivi ima i nekih drugih materijala, tim više što je  drug Slavko Šajber imao dara i za pisanje. Kod njegove udovice i kćeri, pa i nekih drugih rođaka naišao sam na zanimljiv odgovor: bilo je više kutija u  ali sve je to, nakon njegove smrti – netragom nestalo!

   Vodili su se poslije i sudski sporovi, ova tragikomedija se smirivala da bi onda pukla bomba – drug Slavko uhapšen je u Beču jer je, navodno, pokušao prodati zlatne dukate, koje eto, nije prijavio na ulazu u Austriju. Čak je dva dana proveo u austrijskom zatvoru, poslije, nakon dugog sudovanja, pravno rehabilitiran, ali on je u međuvremenu podnio ostavku na mjesto predsjednika Fudbalskog saveza Jugoslavije, povukao se iz političkog života čak ne napisavši ni memoare.

   Sve okolnosti „šajberice“ nisu ni do danas razjašnjene, kao ni „bečka afera“ koja, po svemu sudeći bila je ipak osveta nekih struktura zbog poništenog kola, jer popularni Slavek, kojeg su i poslije prepoznavali i policajci i carinici drznuo se dovesti u pitanje svetinje našeg tadašnjeg nogometa –  Partizan, Crvenu Zvezdu, Dinamo… pa i druge, zapravo nogometnu mafiju u sprezi sa moćnim policijsko-obavještajnim aparatom. Kada bi ga na nekom graničnom prijelazu, recimo Srbija - Hrvatska, uzimajući u ruku putovnicu pitali HA, VI STE TAJ ŠAJBER, prije odgovora dobro ih je odmjerio pretpostavljajući čiji bi navijač mogao čovjek biti, da bi nakon priznanja doživio – stisak ruke!

STARO KAO SVIJET – KRUHA I IGARA

   Jer, koliko god željeli odmaknuti sport od politike, i politiku od sporta to je bilo nemoguće, a nemoguće je i danas u Hrvatskoj. Samo zbog jedne jedine istine PANEM ET CIRCENSES! (kruha i igara)  Neprilika je u nas posvemašnja jer danas nedostaje  sve više i samog kruha, bilo bijelog, crnog , pa nam čak i savjetuju rezati crni kruh na tanje šnite!

   Ali, da je uzavrelo oko nas, jest! Da je stanje u nogometu nepogrešivi seizmograf društvenih napetosti, jest! Sjednica Nogometnog saveza Hrvatske s dugom cijevi ispred ulaza, nasmiješeni Z.M. trijumfalnim smiješkom ulazi, kamere uključene, Šukera nema, Vrbanović naizgled vodi priču, splitski gradonačelnik  pokušava spustiti loptu na zemlju, odjednom volja za dijalogom, očekuje se Riva u subotu.. INA? Ma kakva INA, kakav proračun, kakvi bakrači!?  Riva se očekuje…Ministar obrazovanja, znanosti i sporta kaže da nema nadležnost i ovlaštenja, predsjednik Ivo Josipović, iako zvan „lignja“ i igrač malog stolnog nogometa ovaj puta opalio je punom nogom, bio je prilično decidiran, pa i hrabar…

   Neprilika je posvemašnja jer Zoran Milanović, premijer bez elementarnog autoriteta, ma što učinio i pokušao se „obračunati“ sa Zdravkom Maminjom, izazvat će još samo veći kaos. I ne radi se samo o Zdravku M., tko zna nogomet  to je dobro uštiman orkestar vlasnika klubova, poduzetnika i „poduzetnika“, nogometnih i inih sudaca,  trenera, menađera, odvjetnika, delegata, nogometnih škola, novinara, kladionica, sportskih TV kanala, govornika i glasnogovornika, policije, zaštitara, i  raznih  i različitih sivih eminencija, šaptača… Jer, nema te proizvodnje i davanja usluga u kojoj se stvara toliko profita i uzbuđenja, koliko u nogometu. One koje se do sada najmanje pitalo bili su i ostali – navijači( torcidaši, BBB... ) koje. srećom, nije moguće jeftino kupiti.

   Možemo im osporiti štošta, ali svojevrsnu hiperosjetljivost na bjelosvjetske, balkanske, rvacke  krađe i prijevare, ne. Ima tu i nas kibicera koji, i pored svih  nenogometnih marifetluka  još znamo uživati u  napadima, obranama, dodavanjima, driblinzima, i lucidnostima koje taj zlosretni sport nosi, sve da bi jedan dio stadiona vrisnuo pa i urliknuo GOOOOOL, a drugi dio, obično puno manji, snuždio se, sve do suza!

    Ono  na što ova halabuka vjerojatno neće odgovoriti je pitanje hoćemo li privatizirani nogomet i njegovati ga onako kako se  to čini na tzv. zapadu, hoćemo li KONAČNO oduzeti vrlo skupu igračku primjerice braći Mamić koja je na društvenom, gradskom ili državnom vlasništvu, svejedno, ostvarila ENORMNI profit, ne plativši ni izdaleka logičan porez, hoćemo li uistinu privatizirati nogometne klubove ili ih tetošiti gradskim novcem, bandićevski, tako da su oni svačiji, ali u biti ZNA SE koga i čiji?

MOČVARETINA!

   I ono što posebno užasava, to je da se politika umiješala do te mjere u ovu zaista močvaretinu da  Maminjo , taj koristoljubivi klaun, dvorska luda i pelivan te populist, koristi svaku priliku da iskaže svoj patriotizam, dovodeći čak nogometaše mog Dinama u braniteljski šator,  kao da je stvarno tim Portugalcima, Čileancima, Alžircima…  u Dinamu stalo do Domovinskog rata i domaćih politikantskih nadigravanja. Politikantstvo je zarazilo i Franju Tuđmana, koji kada je dolazio na stadion Zagreba  pitao „Jel onaj tamo?“, misleći na Slavka Šajbera, epidemija je zahvatila i Vlatka Markovića,  Yoa,  Židaka,  najnovije, Jakova Sedlara koji citira u Piramidi ni manje ni više nego tračerskog Židaka, cijelu bulumentu domoljuba u kojoj i Ćiro, trener svih trenera, postaje mala beba! Hodočastilo se i u Međugorje, kardinalu Bozaniću… da bi se koji mjesec prije ili kasnije prijetilo, šerifovski pretresalo, a kažu, potezalo i oružje!

    Ako se sutra otpočne sa radikalnim melioracijama močvaretine, u što sumnjam,  predstoji najmanje desetljeće rekonvalescencije, da bi doživjeli krcate stadione kao u Madridu, Muenchenu ili Londonu!

     Sve u svemu, ako je ekipi koja opsjenarski drma  nogometom uspjelo obračunati se sa navijačima koristeći i represivni aparat, onda je samo pitanje dana kada će se na proširenim crnim listama naći netko od nas, pa i moja  nadobudna persona.

    Nema više, ionako je napisano previše!

    Do sljedećeg GOOOOOOOOLA!

    Jer, nogomet bi trebao biti vječan, čestiti navijači također, i iznad i prije svega – igra, zdrava ekonomija sa čestitim političarima, bez drastičnih podjela na sjever i jug, istok i zapad, na VIP lože i stajanje, na gubitnike i basnoslovne dobitnike.

    Ispada PRO DOMO SUA, ali, Šajberu javi se!

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan