https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?zivotopisi_osoba_id=2945&duro-brodarac=  https://twitter.com/savjest_com?zivotopisi_osoba_id=2945&duro-brodarac=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?zivotopisi_osoba_id=2945&duro-brodarac=  http://savjest.com/savjest_rss.php?zivotopisi_osoba_id=2945&duro-brodarac=

SAVJEST osobe

Stvorili smo državu i uništili društvo!

Đuro Borodarac rođen je 1. januara 1944. u Hrvatskom Selu pokraj Topuskog.

“Znate li da srpske krave pušiju? Kako da ne, onda zaspiju i izgore im štale.” Bila je godina 1997. i bio je to omiljeni vic kojim je Đuro Brodarac, cijelo posljednje desetljeće neupitni vladar Siska i okolice, tih dana pokušavao nasmijati znance u zagrebačkom hotelu “Esplanade”. Istina, nije mu polazilo za rukom, premda je aluzija bila jasna – odnosila se na učestala podmetanja požara na imanjima srpskih povratnika izbjeglih u vrijeme “Oluje”. Rijetki osmijesi Brodarca nisu obeshrabrili i nastavljao je pričati loš vic svakom tko ga je želio saslušati, uostalom, bila je 1997. i on je već četiri godine figurirao kao prvi čovjek svoga kraja. Krasila ga je aureola besprijekornog hadezeovca, branitelja i žrtve bivšeg sustava, bio je uvjeren kako se nitko ne sjeća vremena kad je bio uzoran primjer perspektivnog Titova omladinskog rukovodioca. Otkako je 1993. postao župan Sisačko-moslavačke županije, Brodarac se u medijima predstavljao kao HDZ-ov prvoborac, ali prema dokumentima do kojih je došla redakcija Nacionala i svjedočenjima njegovih sugrađana, čini se kako je istina ponešto drukčija.


Pritom je zanimljivo da se i dalje nigdje ne spominje ratna odgovornost tadašnjeg zapovjednika sisačke policije u razdoblju kad su u gradu i okolici likvidirani deseci, a možda i stotine pretežno srpskih civila, nego isključivo djelovanje u razdoblju socijalizma.


Sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac nedavno se pojavio na Alci kao jedan od njenih desničarski sponzora njegujući tako i dalje svoj lik hrvatskog nacionalista koji je nakon dugogodišnjeg komunističkog šikaniranja postao HDZ-ov prvoborac: Nacional objavljuje dokumente koji dokazuju da je lažirao svoju biografiju 8. veljače 1972. na izvanrednoj skupštini Saveza rezervnih vojnih starešina Siska, Brodarac je izabran u petočlanu komisiju koja je 'preispitivala' 59 rezervnih oficira 'matičara' i predložila njihovo isključenje A ono je bilo ovakvo: predstavljajući se kao žrtva komunističkih čistki i hrvatski nacionalist, Đuro Brodarac prevario je javnost. Naime, novodostupni dijelovi njegove biografije pokazuju da je sisačko-moslavački župan i ovogodišnji sponzor Sinjske alke nalik svojim sadašnjim kopljaničkim štićenicima, jer i on i oni su se u sadašnje nacionaliste konvertirali iz bivših zadrtih komunista.


Javna karijera Đure Brodarca počela je 1965. kad je u kratkom roku doživio preobražaj iz anonimnog radnika na održavanju kranova i postao član Upravnog odbora Željezare Sisak, sekretar tvorničkog komiteta omladine i član Općinskog odbora Saveza komunista. “Đuro je ne samo dobar radnik i stručnjak nego i uzoran aktivist i upravljač”, pisalo je tih godina u lokalnom glasilu o jednom od najperspektivnijih mladih komunista. “Drugovi su me od prvog dana primili s velikim razumijevanjem, tako da sam se veoma brzo snašao. Volim taj posao i krivo mi je kad moram nekamo izvan pogona, na neki sastanak ili dogovor”, samozatajno je izjavio istom prilikom Brodarac.


Komunistička vlast ipak je u skromnom momku prepoznala perspektivni kadar. Zato i nije čudno da je kao jedan od najboljih samoupravljača već nakon dvije godine postao zastupnik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske (1967.-1971.), a usporedo se potvrđivao kao sekretar Centralnog komiteta Narodne omladine Hrvatske. Istodobno se Brodarac učlanio i u Maticu hrvatsku, što mu je dvadeset godina poslije poslužilo kao temelj za priču o zlostavljanju što ga je trpio u Jugoslaviji. Stvarnost je ipak bila ponešto drukčija od priče zahvaljujući kojoj je Brodarac ubrzo nakon prvih višestranačkih izbora postao prvim čovjekom Banovine.


Ovih dana u javnost je procurio Zapisnik s izvanredne skupštine Saveza rezervnih vojnih starješina Sisak – Stari održane 8. veljače 1972. u kinodvorani tadašnjeg sisačkog garnizona JNA. Bila je to doista povijesna sjednica na kojoj je započeo obračun s nekolicinom rezervnih starješina optuženih da su se uključili u maspok, ali još više zato što je te večeri službeno zatraženo da se Josip Broz Tito i drugi put proglasi narodnim herojem. U sljedećih nekoliko sati deseci govornika žestoko su kritizirali pobornike hrvatskog proljeća zahtijevajući njihovo isključenje iz vlastitih redova. Kao i mnogo puta poslije, na zborovima radnika ili partijskih komisija posvuda po Hrvatskoj, toga su dana u Sisku napadani nacionalisti i neprijatelji socijalizma, pobornici višestranačja optuživani kako još jednom žele zaratiti Hrvate i Srbe, te se upozoravalo da “Istok i Zapad imaju spremne trupe koje će intervenirati čim klerofašisti oslabe Jugoslaviju”. U zapaljivoj atmosferi uslijedio je prijedlog o isključenju 59 rezervnih oficira iz Siska koji su bili članovi Matice hrvatske.


Dok je trajala atmosfera linča, izabrana je i komisija zadužena za ispitivanje svih sumnjivih slučajeva. U dvorani se nalazilo 380 delegata, no u provjerenu peteročlanu komisiju koja je preispitivala “matičare” izabran je i ”šikanirani” rezervni poručnik JNA Đuro Brdoarac. Njegov izbor još je zanimljiviji uzme li se u obzir da je ostao čovjek od povjerenja, makar je i sam bio član Matice.


Dva desetljeća poslije HDZ je kao svog kandidata u Sisku istaknuo Đuru Brodarca, na čijem su se predizbornom plakatu nalazili podaci koje je nemoguće spojiti s bivšim pouzdanim poručnikom: “Katolik… nekomunist… oca su mu za vrijeme II. svjetskog rata ubili četnici… 1971. uslijed jake srpsko-komunističke represije nije mu bilo dozvoljeno da diplomira, niti da se zaposli. Niz godina je bio progonjen”, opisao je svoju prošlost glavni HDZ-ov kadar na Banovini.


No prošlost sisačko-moslavačkog župana obilježena je kudikamo pragmatičnijim ponašanjem i uklapanjem u svakodnevni život ambicioznih proletera iz provincije. Kako drukčije objasniti da je žrtva obračuna s maspokom, jedini od 380 delegata jedne od najortodoksnijih komunističkih udruga, nakon izbora u komisiju osnovanu radi ispitivanja članova Matice hrvatske, izabran i za jednog od sedam delegata izborne skupštine Saveza rezervnih vojnih starješina? Sve komisije u koje je izabran Brodarac sastavljane su po tadašnjim kriterijima od provjerenih kadrova, među kojima je bio približno jednak broj hrvatskih i srpskih predstavnika.


Podjednako je uvjerljiva i Brodarčeva teza kako mu zbog “srpsko-komunističke represije” nije dopušteno da diplomira na Tehnološkom fakultetu. Uzme li se u obzir podatak da je položio jedva nekoliko ispita u dvadesetak godina, čini se da je protuobrazovna represija u njegovu slučaju zaista bila intenzivna i vremenski neograničena. Kratko je bio i nezaposleni hrvatski nacionalist, budući je 1973., dok su brojni maspokovci čamili u Staroj Gradiški i Zenici, dobio posao u sisačkoj Termoelektrani. Kao žestoki protivnik Srba i komunista, 1988. je izabran i u centralni radnički savjet poduzeća Elektroprivreda Jugoslavije sa sjedištem u Beogradu.


Sve što se poslije događalo dobro je poznato. Pomno retuširane biografije, Đuro Brodarac postao je jednim od simbola bahate i nedodirljive HDZ-ove vlasti na lokalnoj razini. Nekadašnji zadrti komunist evoluirao je preko kandidata Koalicije narodnog sporazuma do nepomirljivog desničara i sponzora desničarsko-folklornih skupova. Prilično uspješna karijera nekadašnjeg radnika zaduženog za servisiranje kranova i šovinističkog vicmahera.

Kako nismo pronašli drugi životopis prenosimo članak iz Nacionala (Roberta Bajruši)

Đuro Brodarac - Od rigidnog komunista do šovinističkog vicmahera

01.01.1944 - 13.07.2011

    Brodarac Đuro



..
osoba.php?osoba_id=9882&katarina-peovic
 
osoba.php?osoba_id=6768&josip-kregar
 
osoba.php?osoba_id=3449&zoran-milanovic
 
19.03.1984  Odobašić Danijel
19.03.1971  Boras Mandić Marko
19.03.1971  Krmpotić Goran
19.03.1969  Krnić Josip
19.03.1961  Špančić Damir
19.03.1960  Rešetar Damir
19.03.1960  Roštan Mladen
19.03.1958  Kozlica Ivan
19.03.1954  Šuman Vjera
19.03.1924  Rušec Josip