SAVJEST osobe

(Šibenik 1912. – Zagreb 1997.)

(Šibenik, 2. III. 1912.). U rodnom gradu, kao sjemeništarac završio gimnaziju (V. razred u Splitu). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik, te hrvatsku povijest, ruski i talijanski jezik. Kao profesor književnosti i jezika radio je 1939.-45. u zagrebačkim srednjim školama; 6. V. 1945. napustio je Hrvatsku. Preživio je bleiburšku kalvariju te dospio u britanske zarobljeničke logore u Italiji (Grumo Appula i Grottaglie). Zarobljeništva se oslobodio 27. III. 1946., skočivši kraj Fogge iz jurećeg vlaka. Utočište u prvo vrijeme nalazi u izbjegličkom logoru Fermo, a potom u Rimu, gdje je upisao poslijediplomski studij slavistike i počeo raditi na doktorskoj tezi o modernoj hrvatskoj poeziji. God. 1947. morao je napustiti Italiju, jer ga je policija željela izručiti Jugoslaviji. Živio je u Buenos Airesu u Argentini do 1966., kad se vraća u Europu, kako bi bio bliže Hrvatskoj. Iz Francuske ga iste godine (1966.) protjeruju, pošto su mu u tiskari razorili slog Hrvatske revije, a ne primaju ga ni u Belgiji, V. Britaniji, Austriji, Njemačkoj ni Svicarskoj. Utočište nalazi u Španjolskoj, u Barceloni, gdje, zajedno sa suprugom Šteficom (rođ. Hofman), živi od lipnja 1968. do konačnog povratka u Hrvatsku 12. VII. 1991. Po povratku imenovan za zastupnika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske. Pjesme počinje pisati u drugom razredu gimnazije, a kao gimnazijalac uređuje list Iskra, u kojem objavljuje i svoje stihove. Surađuje u književnim časopisima, a 1934. s još devetero mladih autora predstavlja se knjigom Lirika grude. Samostalne zbirke pjesama Proljetna svitanja i Svijetli putovi objavljuje 1935., odnosno 1939. Na Rimske ugovore, kojima je i njegov Šibenik predan Talijanima, reagira (1941.) pjesmom Moj grad, a i istoimenom knjigom, iz koje je državna cenzura, ne želeći se zamjeriti Talijanima, izbacila nekoliko strofa. Kad je Italija kapitulirala, 1943. objavljuje knjigu Oslobođeni žali. U doba NDH sastavio je nekoliko pjesničkih antologija: Hrvatska majka u pjesmi (sa Sidom Košutić, 1941.); Između dva rata (1942.); Hrvatska Domovina (1942.); Lovori (1943.); Pjesme o majci (1944.); jedan je od suradnika velikoga enciklopedijskog izdanja Naša Domovina (1943.), a napisao je i niz tekstova o značenju i odgojnoj ulozi književnosti (zalažući se za novu književnost, primjerenu novom vremenu i državi) koje je sabrao u knjizi Nacionalni zadatci književnosti (1944.) U NDH najviše se bavio književno-prosvjetnim i odgojnim radom u vojsci; imao čin satnika. U emigraciji se nastavio baviti književničkim i uredničkim radom. Već 1947. objavljuje dvije zbirke pjesama: u Rimu Izgubljenu Domovinu i u Buenos Airesu Oskvrnuto Proljeće. Slijedi zbirka Molitva za moju Hrvatsku (Buenos Aires, 1949.), te izbori iz njegove poezije Duga nad porušenim mostovima (Buenos Aires, 1964.) i Trubač iz daljine (Rim-Chicago, 1976.). Sve svoje pjesme napisane dolačkim govorom (čakavština šibenskog Doca), objavio je u knjizi Gorak je zemlje kruv (Miinchen-Barcelona, 1977.). Svoju putopisno-političku prozu objavio je u dva sveska Pred vratima domovine (Buenos Aires, 1966., Pariz-München, 1967.; novo izdanje Zagreb, 1996.), a o 40. obljetnici Bleiburga dnevnik pod naslovom Tragedija se dogodila u svibnju (Barcelona, 1984./85.). Uredio je antologiju hrvatskoga emigrantskog pjesništva Pod tuđim nebom (Buenos Aires, 1957.). Pokrenuo je nekoliko časopisa i novina, a njegovo je životno djelo pokretanje, izdavanje i uređivanje pretežno književnog časopisa Hrvatska revija, koji je počeo izlaziti 1951. u Argentini (do lipnja 1955. uređivao ga je s A. Bonifačićem) te istoimene biblioteke. Hrvatska revija redovito je izlazila u više zemalja punih četrdeset godina i bila stožer okupljanja hrvatskih intelektualnih snaga i čuvar nade u povratak u slobodnu Hrvatsku. Od 1991. časopis izlazi i u Hrvatskoj, u izdanju Matice hrvatske, koja ga je izdavala do 1945., a i dalje ga ureduje Nikolić. U Knjižnici Hrvatske revije (pokrenute 1957.) objavljeno je 66 svezaka, medu kojima je i veliki zbornik (dva sveska) uspomena, svjedočanstava i dokumenata o kardinalu A. Stepincu Stepinac mu je ime (München - Barcelona, 1978., 1980.), koji je priredio V. Nikolić. - Josip Pavičić, književni kritičar, Zagreb