Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, gdje upisuje studij prava i laičke teologije. Godine 1980. Uhićen je zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika, te osuđen na četiri godine zatvora. Kaznu je odslužio u Lepoglavi i na Golom otoku, gdje prolazi sve vidove torture represivnog jugoslavenskog režima. Na odsluženje vojnog roka u kninski garnizon otišao je 13. veljače 1986., na dan kada je Andrija Artuković izručen Jugoslaviji. Iz JNA, gdje je služio u kaznenoj jedinici, pušten je 14. svibnja, dan nakon što je Andrija Artuković osuđen.
Njegovog najboljeg prijatelja Ernesta Brajdera UDBA je likvidirala bacivši ga kroz prozor na četvrtom katu zgrade u Novom Zagrebu. U novinama se tada pojavljuje naslov Skočili ga kroz prozor. Godine 1986. Paraga podnosi tužbu protiv SFRJ zbog mučenja i zlostavljanja u zatvoru. Paraginu je tužbu pod nos stavio američki državni sekretar George Shultz kada SFRJ nije htjela izručiti jednog od otmičara s broda Achile Lauro. O monitiranim procesima i političkim zatvorenicima Paraga počinje pisati u slovenskoj Novoj reviji, a potom i u ljubljanskoj Mladini. Uskoro odlazi u Ljubljanu, gdje ga dočekuje poziv njemačkog predsjednika Richarda von Weiszeckera da posjeti Njemačku, na osnovu čega su mu Slovenci izdali putovnicu.
Osim u Njemačkoj, Paraga denuncira domovinu i u Švedskoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi, Austriji i drugim zemljama. U Torontu organizira i protujugoslavenske demonstracije. Godine 1989. u američkom Kongresu ishodi Rezoluciju broj 169 američkog Senata kojom se traži bezuvjetna amnestija političkih zatvorenika u SFRJ i slobodno udruživanje građana.
Predsjednik HSP-a
U veljači 1990. godine Paraga je u odsutnosti izabran za v.d. predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), a iste godine prima ga Vaclav Havel. Na prvom Općem Saboru HSP-a 25. veljače 1991. Paraga je i službeno izabran za predsjednika stranke. Franjo Tuđman poziva HSP da uđe u Hrvatski demokratski blok protiv Koalicije narodnog sporazuma, a u Paraginom odsustvu Ante Paradžik uvodi HSP u blok. 13. lipnja 1991., predsjedništvo HSP-a na čelu s Paragom, u Ljubuškom proglašava obnovu Nezavisne Države Hrvatske,[1] što nije imalo nikakvog utjecaja na hrvatsku politiku. Početkom rata Paraga osniva HOS (Hrvatske obrambene snage), čiji se pripadnici u crnim odorama bore u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No, ne zaustavljaju se samo na tome pa tako HOS ulazi u prostorije na Starčevićevom trgu, ispred kojih postavljaju top. Nakon pada Vukovara Dobroslav Paraga, Ante Prkačin i zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Jastreb optuženi su i uhićeni zbog terorizma i rušenja demokratski izabrane vlasti.
Kada je ubijen Ante Paradžik, Paraga slučajno izbjegava smrt, odustavši od putovanja u posljednji trenutak. Tada je organizirana i velika policijska racija u prostorijama Hrvatske stranke prava, gdje su pronađene velike količine oružja i streljiva. Kao jedan od ciljeva HSP-a i HOS-a, Paraga ističe uspostavu Hrvatske do Drine.
HSP 1861
1993. dolazi do raskola u stranci između Paragine i Đapićeve frakcije, a Ministarstvo uprave presuđuje kako pravo na naziv stranke ima Anto Đapić. Paraga svoju frakciju preimenuje u Hrvatska stranka prava 1861. Krajem 1997. Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podnosi prijavu protiv tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i još nekolicine osoba iz državnog i vojnog vrha zbog podjele Bosne (pripremali, organizirali i izveli agresiju na susjednu BiH...), političkih ubojstava i drugih nepodopština. Stoga se našao na meti "državotvornih" medija zbog izdaje domovine, a Državno odvjetništvo optužilo ga je da je kaznenom prijavom i njenim objavljivanjem počinio kazneno djelo širenja lažnih vijesti. I pred istražnim sucem Paraga je ostao kod svojih tvrdnji. U rujnu 2000. podnosi kaznene prijave protiv Vice Vukojevića, Smiljka Sokola i Hrvoja Šarinića. No, to nije kraj niza: otkako je nezavisne Republike Hrvatske, Paraga je, do sada, podnio oko 20 kaznenih prijava. Dobroslav Paraga tvrdi kako ne posjeduje nikakve dionice, da je profesionalni političar i da zajedno s dvije sestre i bratom posjeduje u Zagrebu mnoge nacionalizirane nekretnine. Oženjen je suprugom Nevenkom za koju kruži nepotvrđena priča da je u dalekom srodstvu s Ivićem Pašalićem.
