|
Nenad Stazić rođen je u Pakracu 13. srpnja 1957. godine, no cijeli život proveo je u Zagrebu. Tu je završio i osnovnu školu i gimnaziju, pa na kraju i studij filozofije i komparativne književnosti. Kao profesor ipak nije radio nikada, jer se još za studentskih dana zaposlio na Radio Zagrebu, današnjem Hrvatskom radiju. U toj ustanovi proveo je dvadeset godina, najprije kao spiker, a potom kao novinar u obrazovnom i informativnom programu. Jedno vrijeme bio je urednik Redakcije za unutarnju politiku. Godine 1997. postaje član SDP-a, a prvi puta je za saborskog zastupnika izabran 3. siječnja 2000. godine. U Hrvatski sabor biran je ponovno 2003., 2007. i sada, 2011. godine. U sedmom sazivu Sabora izabran je za jednog od potpredsjednika Hrvatskog sabora. Uz politički i novinarski rad, Stazić je i autor nekoliko kazališnih tekstova. Tako su s velikim uspjehom izvedene njegove satire "Domovnica d.d.", "Ratni profiteri u Hrvata", "Vježbanje demokracije", "Pljuska", "Sud nebeski" i "Izumitelj", a za dramu "Otac tuđe djece" nagrađen je nagradom za dramsko djelo "Marin Držić". Otac je Dore, gimnazijalke kojom se istinski ponosi
Rođen je 13. srpnja 1957. u Pakracu, posve slučajno. Majka mu je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru te je zbog preranih trudova prebačena u najbližu zdravstvenu ustanovu. Odrastao je u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu, gimnaziju. Diplomirao je Komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još kao student 1979. prijavio se na audiciju za spikera na tadašnjem Radio Zagrebu, današnjem Hrvatskom radiju. Bio je primljen. Spiker je bio do završetka fakulteta a potom je postao novinar najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu. Pratio je rad stranaka te se tako upoznao s predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom. Član SDP-a postao je 1997. Bio je i urednik Redakcije informativnog programa. Saborski zastupnik postao je 3. siječnja 2000. godine. U Sabor je biran u svim kasnijim sazivima, i 2003. 2007. i 2011. kada je postao potpredsjednik. Često je istupao vrlo polemično. Zastupnici HDZ-a su 2009. napuštali saborsku vijećnicu kada je on govorio optužujući ga zbog govora mržnje, iznošenja neistina i netolerancije. Tada su najavili da će tako postupati „dok se ne popravi“. Kao dokaz za svoje tvrdnje ponudili su zadnjih 50 fonograma njegovih govora u Saboru. Kao potpredsjednik Sabora izazvao je buru svojim govorom u Poreču u travnju 2013. kada je protivnike uvođenja ćirile u Vukovaru nazvao „nepismenim neznalicama i suvremenim barbarima“ odnosno „nepismenim šovinističkim masama udruženim u kojekakve samozvane stožere“. Iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji je predvodio inicijativu za odgodu uvođenja ćiriličnog pisma u Vukovaru zbog povijesnih razloga zatražili su njegovu ostavku, a od predsjednika Sabora, kojeg je u Poreču predstavljao, javnu osudu i ogradu od njegovog „šovinističkog istupa“. Osim novinarstvom i politikom, napisao je pet kazališnih tekstova, satira, koji su izvedeni u kazalištu „Kerempuh“ u Zagrebu s velikim uspjehom. Predstave „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ , „Sud nebeski“ i „Izumitelj“ igrane su po nekoliko stotina puta. Za dramu „Otac tuđe djece“ nagrađen je nagradom za dramsko djelo „Marin Držić“. Njegov brat Darko Stazić ravnatelj je kazališta „Gavella“. Bio je u braku s novinarkom Silvom Pavić-Stazić koja je kasnije postala komunikacijski menadžer. Imaju kćerku Doru. Razveli su se 2007.nakon petanest godina zajedničkog života. Mediji su tada objavili da se iselio iz njihova zajedničkog stana i pokrenuo brakorazvodnu parnicu. Na novinarsko pitanje o tome odgovorio je kako se „uopće čudi da ga imaju smjelosti nazvati i pitati o privatnim stvarima“. http://www.vecernji.hr/biografije/nenad-stazic-104 |
|
Stazić Nenad |
