Šibenik, 3. kolovoza 1936. - Zagreb, 24. rujna 2008., hrvatski estradni umjetnik, publicist i političar. Podrijetlom je sa otoka Zlarina.
Početak pjevačke karijere
Sa 17 godina biva izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se je u Rusiji 1917. godine dogodila pobuna, a ne revolucija. Što je u tadašnje vrijeme u Jugoslaviji bio ozbiljan prijestup i više nego dovoljan razlog za izbacivanje iz škole. 1955. godine dolazi u Zagreb i upisuje Filozofski fakultet na kojem će diplomirati filozofiju i talijanski jezik. Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. godine pozivom na jednu audiciju za pjevače. Nakon audicije pristupa mu direktor opatijskog festivala Josip Stojanović koji mu nudi nastup na Opatijskom festivalu. Nastupa na opatijskom festivalu iste godine sa pjesmom Mirno teku rijeke, osvaja prvo mjesto na festivalu i praktički preko noći postaje najpoznatiji glazbenik u tadašnoj Jugoslaviji. Šezdesetih godina je bio jedan od najnagrađivanijih pjevača u tadašnjoj Jugoslaviji. Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji i to u Londonu 1963. sa pjesmom "Brodovi" i u Napulju 1965. sa pjesmom "Čežnja". Nastupao je u gotovo svim gradovima Jugoslavije i u mnogim stranim zemljama kao SAD, Kanada, Brazil, SSSR, Engleska, Francuska, Njemačka, Japan, Novi Zeland, Australija i dr. Za svoje karijere snimio je preko 400 skladbi.
Hrvatsko proljeće
1971. godine bio je aktivni sudionik Hrvatskog proljeća zajedno sa Ljudevitom Jonkeom, Franjom Tuđmanom, Markom Veselicom, Šimom Đodanom i dr. To je zapravo kraj njegove pjevačke karijere u tadašnjoj državi. 1972. za velikog vala uhićenja sudionika Hrvatskog proljeća tadašnja milicija mu pretresa stan. U to vrijeme Vukov se je nalazio na turneji po Australiji i u strahu da će biti proganjan od vlasti, ne vraća se u Jugoslaviju, već odlazi u Francusku u Pariz, gdje je tokom boravka diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationales) u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. Upravo zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, kada je bio etiketiran kao hrvatski desničar i nacionalist, razni festivali su mu zatvorili vrata, bilo mu je zabranjeno javno nastupati i sve njegove ploče su povučene iz trgovina. 1976. nakon smirivanja situacije oko njega odlučuje se vratiti u Zagreb gdje završava studij na Filozofskom fakultetu. Nakon završetka studija traži posao ali zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću jako ga teško nalazi. 1978. uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do 1989.. Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu. To je bio jasan znak da dolazi do političkih promjena u Jugoslaviji.
Politička karijera u Republici Hrvatskoj
Početkom devedesetih nakon raspada Jugoslavije i osamostaljena Hrvatske bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom Tuđmanom. No ubrzo se razilaze zbog drukčijih pogleda na politiku. Nakon čega pristupa Hrvatskoj narodnoj stranci iz koje odlazi 1997. godine nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata u HNS. 1999. godine objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta Socijaldemokratske Partije Hrvatske. 5. siječnja 2001. imenovan je za veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj. 2003. godine na listi SDP-a ulazi u Hrvatski sabor kao nezavisni zastupnik.
17. studenog 2005. u zgradi Hrvatskog sabora spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji nakon koje je pao u komu. U studenom 2007. liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno. 24. rujna 2008. godine nakon 34 mjeseca borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu, u 72. godini života.
Privatni život
Bio je otac dvoje djece, Emila (rođ. 1962.) i Ivane (rođ. 1978.) te suprug Dijane (1938.), s kojom je bio u braku od 1961. godine. Bio je član Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog helsinškog odbora.
