|
Vice Vukojević rođen je 6. rujna 1936. godine u mjestu Veljaci kod Ljubuškog (BiH). U rodnim Veljacima završio je osnovnu školu, "jedinu u BiH koja je do konca prošlog stoljeća vila hrvatsku zastavu jer je, za razliku od ostalih državnih škola, bila privatna" - kako je to jednom objasnio. Malu maturu i nižu gimnaziju završio je u Ljubuškom, a višu je gimnaziju pohađao u Mostaru, Sarajevu i Imotskom, gdje 1956. i maturira. Nakon mature odlazi u Zagreb na studij prava, međutim uskoro dospijeva u zatvor. Sam je to objasnio riječima: "Poslije mature došao sam u Zagreb studirati pravo. Odslušao sam šest semestara i dospio u zatvor zbog demonstracija u kojima nisam sudjelovao. Kazna je bila mjesec dana zatvora, a potom upućivanje na određeno mjesto u trajanju od dvije godine."
Nakon tri mjeseca zatvora u Mostaru kaznu služi na otoku Sveti Grgur, odakle je pušten 1961. Studij nastavlja iste godine, ali uskoro zbog optužbi za pripadnost ilegalnoj ustaškoj oragnizaciji ponovo se nalazi u zatvoru šest i pol mjeseci. Nakon završetka studija 1967. napušta Jugoslaviju i odlazi najprije u Beč, a zatim u Pariz. U Parizu je radi kao fizički radnik u Renaultovoj tvornici i uporedo piše doktorat iz međunarodnog prava. O tome će kasnije reći: "Pisao sam doktorat na Sveučilištu u Parizu koji se, treba znati, razlikuje od državnog doktorata". Istodobno se angažira na osnivanju ogranaka Matice hrvatske i putuje u Sjedinjene Države i Kanadu. U Jugoslaviju se vraća 1971., ali krajem prosinca iste godine opet je u zatvoru. Ovaj puta zbog "kontrarevolucionarnog djelovanja Matice". Deset mjeseci bio je u istražnom zatvoru prije nego što je oslobođen optužbe, da bi 1976. ponovo bio optužen zbog pripadanja ustaškoj organizaciji. Ukupno je proveo u zatvoru četiri godine.
U HDZ-u se angažirao od samih početaka 1989., da bi na prvim izborima 1990. u izbornoj jedinici Novi Zagreb II bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, što je ostao i u naredna dva mandata. Kraće vrijeme bio je i pomoćnik ministra unutarnjih poslova te predsjednik tadašnjeg Društveno-političkog vijeća Sabora. U vrijeme kad su Hrvatskoj ozbiljno prijetile sankcije zbog vojne intervencije u susjedoj Bosni i Hercegovini pojavio se za govornicom Sabora u odori visokog časnika Hrvatskoj vijeća obrane (HVO). Pozornost na sebe skreće i početkom 1998. kada je zakonske prijedloge vlade Republike Hrvatske nazvao "jezičnim smećem". U to vrijeme traži uvođenje korienskog pravopisa i posvemašnje čistunstvo u hrvatskom jeziku. Predlaže izbacivanje tuđica iz hrvatskog jezika pod prijetnjom zatvorom i novčanim kaznama za one koji ih rabe.
Kad su oporbeni političari peticijom tražili promjenu hrvatske politike prema Bošnjacima, Vukojević im je poručio da "na sredini papira naprave rupu, kako bi ga sultan mogao nabiti na svoj obreznjak". Pozornost javnosti na sebe skrenuo je opet u vrijeme predsjedanja Komisijom za utvrđivanje žrtava raća i poraća, kada je napravio film o Bruni Bušiću (Bruno Bušić: život, djelo i mučko ubojstvo), emitiran na Hrvatskoj radioteleviziji u listopadu 1992., a u kojem je ocrnio biksupa Šepera, Ivana Cerovca, Ivana Cesara i druge ugledne Hrvate. Naredne je godine (1993.) imenovan na dužnost pročelnika Sedme uprave u Ministrastvu vanjskih poslova. Protiv Vukojevića u BiH se vodila istraga zbog sumnje da je u logoru Vojno 1993. silovao 22-godišnju Bošnjakinju. Vukojević je pak tvrdio da je sve namjestila UDBA. Šest godina kasnije (1999.) izabran je za suca Ustavnog suda. Nakon što isteka mandata suca Ustavnog suca na sebe je skrenuo pozornost javnosti 2009. kada je na dan obilježvanja holokausta nad europskim Židovima izjavio: "Logorom Jasenovac upravljali su Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora." |
|
Vukojević Vice |
