Božo Udovičić rodio se 26.09.1933. u Rašeljkama. Osnovnu školu završio je u Jakšiću (1946.), gimnaziju u Požegi (1954.), a Elektrotehnički fakultet u Zagrebu (1959.). Nakon diplomiranja radi u Institutu za elektroprivredu u Zagrebu.
1962. godine imenovan je u Institutu za šefa grupe. Specijalizaciju iz energetike provodi u SSSR (Energoprojekt 1968.). Doktorira iz područja elektrotehničkih znanosti na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu 1974. godine. U znanstvenim zvanjima napreduje od asistenta da znanstvenog savjetnika. 1977. godine počinje predavati na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, 1978. godine biran je za izvanrednog, a 1983. godine za redovnog profesora na istom fakultetu.
U Splitu predaje dva predmeta Osnovi Energetike i Elektroenergetski sustav. Od 1980. godine radi kao redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Na fakultetu u Zagrebu predaje Izvori energije i bilance na usmjerenju Opća energetika. Na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku počinje 1996. godine predavati Energetiku i ekologiju. Na fakultetima u Zagrebu i Splitu radi i danas u dopunskom radu, a od 1. prosinca 2000. godine je u stalnom radnom odnosu na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku.
Ministar je za energetiku i industriju u prvoj i drugoj Vladi Republike Hrvatske, a krajem 1991. godine prelazi na rad u Hrvatsku gospodarsku komoru. Objavio je kao autor: 9 knjiga, 15 članaka, 22 referata, 30 studija i elaborata; kao koautor: 3 knjige,8 članaka, 24 referata, 123 studije i elaborata.
Član je Međunarodne konferencije za velike mreže (CIGRE, Paris), zatim Nacionalnog komiteta svjetskog kongresa za energiju, Nacionalnog komiteta za zaštitu prirodne i kulturne baštine. Predsjednik Vijeća za energetiku HAZU , te još nekih komiteta i udruženja. Početkom 1997.godine biran je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za svoj znanstveni i stručni rad nagrađen je: 1957. godine nagradom «Nikola Tesla», 1978. godine Ordenom rada sa zlatnim vijencem, 1988. godine «Nagradom grada Zagreba», 1992. godine Spomenicom Domovinskog rata, 1994. godine nagradom «Josip Juraj Strossmayer», 1955. godine odlikovan Redom hrvatskog trolista i nagradom «Hrvoje Požar», 1998. godine Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića te brojnim drugim plaketama i priznanjima.