SAVJEST osobe

Akademik Josip Božičević rođen je u Josipdolu 1929. godine. Nakon završene gimnazije u Ogulinu upisuje se na Tehnički fakultet u Zagrebu, gdje 1956. diplomira na prometnom smjeru Građevinskog odsjeka. Kao student je 1951. uhićen zbog hrvatskog nacionalizma od tadašnje komunističke vlasti, a 1971., u vrijeme "Hrvatskog proljeća" protjeran je sa željeznice i kao nepodoban profesor otpušten s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Prvi doktorat znanosti stekao je 1965. na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Ljubljani za znanstveno polje građevinarstva, a drugi 1983. na Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci za znanstveno polje tehnologije prometa.

Na željeznici je radio od 1956. do 1971. godine. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 1981., a u zvanje redovitog profesora 1978. Na fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu bio je prodekan i dekan u nekoliko mandata.

Sada je pročelnik Prometnog odjela Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.

Akademik Božičević član je Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te predsjednik Akademijina Znanstvenog vijeća za promet.

Od 1990. do 1992. bio je ministar prometa i veza u Vladi Republike Hrvatske te član Kriznog štaba Republike Hrvatske. Aktualni je savjetnik predsjednika Vlade za strateški razvitak prometa.

Tijekom Domovinskog rata ustrojio je u sklopu Fakulteta prometnih znanosti Zavod za aeronautiku i organizirao visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota.

Dr. Božičević objavio je jedanaest autorskih knjiga i više desetaka znanstvenih radova i studija. Do sada je ukupno objavio 113 znanstvenih i stručnih radova.

Prinos dr. Božičevića u tehničkom znanstvenom području može se podijeliti u dva kompleksa znanstvenih postignuća: projektiranja, gradnje i održavanja cestovnih i željezničkih prometnica te primijenjenih projekata prometnog i gospodarskog razvitka.

U prvom se dijelu kao poseban znanstveni prinos mogu izdvojiti izvorna rješenja postupka kontinuiranog zavarivanja tračnica, konstrukcije dvostrukoelastičnog pričvršćenja tračnica, konstrukcije novih betonskih pragova te konstrukcije pokusnog kolosiječnog postrojenja za izbacivanje tračnica.

Potonji znanstveni kompleks rezultat je dugogodišnjeg znanstvenog rada i golemog profesionalnog iskustva, a ogleda se u vođenju i realizaciji projekta izradbe cjelovite Strategije prometnog razvitka Hrvatske te koncepcijskih studija granskog razvoja. Ti su radovi doprinijeli nastojanjima reintegracije Hrvatske u sustav europskih prometnih tokova i konkretnim dobivanjem značajnih koridora (III paneuropska konferencija ministara prometa, Helsinki, 1997) te se mogu ocijeniti iznimno važnim za gospodarski i prometni razvoj Hrvatske.

Za svoj je znanstveni prinos primio brojna priznanja, među kojima odličje "Ruđera Boškovića" za znanost, "Blaža Lorkovića" za razvoj gospodarstva, "Ante Starčevića" za razvoj hrvatske državnosti i nagradu za životno djelo za znanstveno područje tehničkih znanosti. Nositelj je Reda hrvatskog pletera i Spomenice Domovinskog rata 1990. - 1992.

Bio je predsjednik Hrvatske akademije tehničkih znanosti, a danas je njen počasni predsjednik i tajnik Odjela za promet.

Tijekom Domovinskog rata ustrojio je u sklopu Fakulteta prometnih znanosti Zavod za aeronautiku i organizirao visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota.

ZNANSTVENI PRINOS

Znanstvenoistraživački rad prof. dr. Josipa Božičevića obuhvaća široko znanstveno područje - od projektiranja, gradnje i održavanja cestovnih i željezničkih prometnica, preko sustavnog istraživanja tehničkih i sigurnosnih aspekata prometa do primijenjenih projekata prometnog i gospodarskog razvitka.

U ocjeni znanstvenog prinosa osobito se mogu izdvojiti njegovi radovi na matematičko-statističkoj i eksperimentalnoj obradi problema vibracije na tračnicama i pragovima; istraživanje otpora kolosijeka protiv bočnog i uzdužnog pomicanja za razne oblike zastorne prizme te eksperimentalna istraživanja s umjetnim izbacivanjem kolosijeka pri visokim temperaturama.

Na temelju radova dr. Božičevića izvedeno je više od 1000 km neprekinutog kolosijeka u Hrvatskoj. Posebice valja istaknuti da je na temelju njegovih istraživanja izveden i normiran, jedan od prvih u svijetu, postupak kontinuiranog zavarivanja tračnica u oštrim lukovima polumjera R = 250 m i na velikom nagibu od 25% bez uporabe zaštitnih sprava protiv bočnog pomicanja.

Dr. Božičević je konstruktor novoga dvostrukoelastičnog pričvršćenja tračnica za pragove, posve novog, izvornog rješenja, koje se u nas prvi put primjenjuje. Učinkovitost dvostrukoelastičnog pričvršćenja tračnica dolazi naročito do izražaja pri velikim brzinama koje zahtijevaju neprekinuto zavareni kolosijek. Prednost toga pričvršćenja očituje se u smanjenju vibracija i ubrzanja pod prometnim opterećenjem, povećanoj stabilnosti kolosijeka, povećanom otporu klizanja tračnice po pragu i čvoru kolosiječne rešetke, smanjenom održavanju kolosijeka, a napose u smanjenju težine pričvrsnog pribora (za 67%).

Dr. Božičević je konstruktor novoga betonskog praga Z.1 i Z.2, koji se primjenjuje na hrvatskim željeznicama. Od 1966. surađuje s Tehničkom sekcijom Razreda za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na znanstvenim studijama:

    * Određivanje i registriranje frekvencija, vibracija i ubrzanja što nastaju u tračnicama i pragovima željezničkoga kolosijeka pod opterećenjem u prometu

    * Određivanje učinkovitosti kojom razni tipovi pričvršćenja tračnica prigušuju prijenos vibracija na pragove tijekom prolaska vlakova

    * Određivanje naprezanja u elementima dvostrukoelastičnog pričvršćenja tračnica kao i utjecaj toga pričvršćenja na veličinu specifičnog pritiska na zastor i planum

    * Izradba novoga betonskog praga

Od godine 1969. dr. Božičević surađuje s Mađarskom akademijom znanosti u svezi s problemima održavanja željezničkih pruga, pa je kao suradnik Akademije sudjelovao na izradbi sljedećih studija:

    * Određivanje stabilnosti neprekinutoga kolosijeka pri ekstremno visokim temperaturama

    * Izradba dvostrukoelastičnog pričvršćenja tračnica na betonskim pragovima;

    * Određivanje nosivosti željezničkog donjeg ustroja u kojemu su ugrađeni zaštitni slojevi od šljunka i pijeska

Od radova u ostalim tehničkim granama, u kojima je dr. Božičević načinio zapažene prinose, od važnosti su njegove studije glede problema sigurnosti u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu. U tim je znanstvenim studijama analizirao utjecaj ljudskih i tehničkih čimbenika na sigurnost prometa. Sustavno je istraživao ljudski čimbenik u uvjetima prometnih nesreća: raspodjelu mase čovjeka, položaj tijela i druge relevantne elemente pri naletu vozila na pješaka.

Uz tehničke aspekte željezničkog, cestovnog, zračnog i vodnog prometa, dr. Božičević sustavno istražuje probleme diskrepancije prometnog razvitka i ekologije. Studije s tog područja imaju veliku vrijednost jer nude smjernice za povećanje prometne učinkovitosti i prometni rast uz uvažavanje svih aspekata zaštite okoliša. Ne manje važne su njegove studije s analizom i ocjenom povezanosti gospodarskih, ekoloških i demografskih problema s problemima prometnog razvitka.

Od posebne je važnosti znanstvena studija dr. Božičevića o utvrđivanju prometnih koridora na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kojima će se učinkovito povezati te dvije države i omogućiti njihovo uključivanje u europske prometne tokove. Ta je studija bila podloga za raspravu na III. paneuropskoj konferenciji ministara Europe o prometnim koridorima 1997. u Helsinkiju. Na temelju toga rada Hrvatska je dobila nove prometne koridore koji joj omogućuju bolje povezivanje s Europom. To se odnosi na više od 1000 km (1009 km) usvojenih novih koridora na području Hrvatske (Budimpešta – Zagreb – Rijeka; Budimpešta – Osijek – Sarajevo – Ploče; Ljubljana – Zagreb – Beograd; te Graz – Maribor – Zagreb). Usvajanjem novih koridora kroz Hrvatsku omogućeno je da se za izgradnju prometnica na tim koridorima realiziraju zajmovi i koncesije od međunarodnih institucija, što je veliki prinos daljnjem gospodarskom razvitku Hrvatske.

Kao pozvani referent na mnogobrojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, dr. Božičević je u svojim izlaganjima pokazao zavidno poznavanje prometne problematike i golemo profesionalno iskustvo.

Iznimno vrijedan dio njegova ukupnoga znanstvenog rada čine prikazi i konkretna rješenja za pojedine dijelove cestovne i željezničke mreže, plovne putove i riječne luke u Hrvatskoj, što je izvanredan prinos, kako razvitku prometa tako i hrvatskog gospodarstva.

Dr. Božičević je suradnik mnogobrojnih znanstvenih institucija u inozemstvu, među kojima se mogu posebno izdvojiti: Mađarska akademija znanosti, Budimpešta (od 1969.); Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo (od 1996.); Institut fuer Sicherheit und Unfallforschung, Wien (od 1986.); Technische Universitaet, Delf (od 1990.); Rhein-Westf. Technische Hochschule, Institut fuer Schienenfahrzeuge, Aachen (od 1990.); Universita degli studi di Trieste – Istituto di strade e trasporti, Trieste (od 1992.); akademije znanosti Slovenije, Slovačke i Poljske u svezi s povezivanjem Podunavlja s Jadranom (od 1997.).

Dr. Božičević bio je među inicijatorima i organizatorima više od dvanaest međunarodnih znanstvenih savjetovanja pri Akademiji, tematike kojih su bile različiti aspekti prometne politike: “Prometna valorizacija Hrvatske” (1970. i 1992.); “Prometna problematika Zagreba” (1986.); “Ekološki problemi suvremenog prometa” (1987.); “Zelenilo i promet u gradu Zagrebu” (1990.); “Prometno povezivanje Hrvatske i Bosne i Hercegovine” (1996.) i drugo.

Tijekom svoga dugogodišnjega znanstvenog rada, dr. Božičević je objavio 113 znanstvenih i stručnih radova, od čega 11 autorskih knjiga (više od 2500 stranica), 3 koautorske knjige, 16 znanstvenih radova, 12 radova u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, 7 radova na domaćim znanstvenim skupovima, 13 pozvanih izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, 25 znanstvenih studija i 26 stručnih radova.

U ocjeni ukupnoga znanstvenog prinosa dr. Božičevića, kao iznimno vrijedna, može se istaknuti njegova knjiga “Prometna valorizacija Hrvatske”, koja je objavljena 1992. u izdanju Znanstvenog savjeta za promet HAZU. U knjizi je konzistentno i pregledno dan uvid u sve tehničke, gospodarske i organizacijske elemente prometnog sustava, relevantne za ocjenu postojećeg stanja i mogućnosti prometnog razvitka. Taj je rad bio temelj utvrđivanja osnovne koncepcije razvitka prometa u Hrvatskoj i podloga za izradbu cjelovite Strategije prometnog razvitka Hrvatske.

Dr. Božičević do sada je kao voditelj realizirao 13 znanstvenih projekata, a angažiran je na dva aktualna projekta Ministarstva znanosti i tehnologije te Ministarstva pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske.

Bio je mentor preko 80 diplomskih radova, 14 doktorskih disertacija i 8 magistarskih radova.

Jedan je od osnivača Fakulteta prometnih znanosti. Nastavno je angažiran na stručnim kolegijima Zavoda za cestovni i željeznički promet u sklopu dodiplomskog studija te na poslijediplomskom studiju.

Vrijedno je spomenuti da je dr. Božičević za vrijeme Domovinskog rata na Fakultetu prometnih znanosti ustrojio visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota (Zavod za aeronautiku), koji je od Ministarstva obrane prihvaćen kao model školovanja u hrvatskoj vojsci, pa je do danas upisano 7 naraštaja studenata-kadeta.

NASTAVNA I STRUČNA DJELATNOST

Dr. Božičević je od 1971. godine na Fakultetu prometnih znanosti (prvotno na Interfakultetskom prometnom studiju i Višoj školi za cestovni saobraćaj) uključen u nastavnu djelatnost u zvanju izvanrednog profesora, a od 1978. u zvanju redovitog profesora (s ponovnim izborima 1987. i 1993.) na Zavodima za cestovni i željeznički promet (Katedra prometne infrastrukture).

Nastavno je angažiran kao nositelj sljedećih stručnih predmeta na dodiplomskom studiju:

          o Prometna infrastruktura

          o Ceste i čvorišta

          o Željezničke pruge i čvorovi

Na poslijediplomskom studiju “Tehničko-tehnološki sutavi u prometu i transportu” nositelj je predmeta Metode znanstvenog i istraživačkog rada, Strategija razvitka prometnog sustava u Hrvatskoj i Prometna infrastruktura i građevine.

Za potrebe nastave do sada je objavio sedam udžbenika, dvije skripte te dva autorizirana predavanja.

Sudjelovao je u izradbi nastavnog plana i programa za stručne kolegije Zavoda za cestovni promet te Zavoda za željeznički promet na Fakultetu prometnih znanosti.

Godine 1991. aktivno je sudjelovao u ustroju i operacionalizaciji Zavoda za aeronautiku pri Fakultetu prometnih znanosti, a 1993.i 1994. u osnivanju i organizaciji Zrakoplovnog nastavnog središta, što je bio temelj visokoškolskog sustava naobrazbe vojnih i civilnih pilota te kontrolora letenja u Hrvatskoj.

Tijekom redovite nastave, kao i za vrijeme nastupnog predavanja pokazao je zavidno visoku razinu poznavanja tehničke i pedagoške struke, tako da se njegova nastavna djelatnost visoko ocjenjuje.

Stručna djelatnost dr. Josipa Božičevića također se može podijeliti u dvije faze njegova ukupnog profesionalnog rada. Prva faza obuhvaća njegov rad na Hrvatskim željeznicama u razdoblju od 1956. do 1971. godine, u kojem je obnašao respektivno radne funkcije inženjera-pripravnika, referenta gornjeg stroja, šefa sekcije, savjetnika za građevinsku službu te direktora pogona za građevinska postrojenja. Nakon stjecanja doktorata znanosti, predloženik se posvećuje rješavanju konkretnih problema iz prakse te u suradnji s akademijinom tehničkom sekcijom kontinuirano radi na izradbi, kako znanstvenih tako i stručnih studija, rezultati kojih su se izravno primijenjivali u željezničkoj operativi, a poglavito u smislu tehničkog unapređenja pojedinih infrastrukturnih elemenata u željezničkom prometu.