Miroslav Međimorec rođen je 4. siječnja 1942. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik, a završio je i Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu.Profesionalno se bavio kazališnom režijom..Stožerni je brigadir Hrvatske vojske.
Već na prvoj godini studija počeo se baviti teatrom u zagrebačkom Studentskom eksperimentalnom kazalištu (SEK), koje je zajedno sa slavnim zagrebačkim Internacionalnim festivalom studentskih kazališta (IFSK), šezdesetih godina bilo kultno mjesto istraživanja i afirmacije mladih kazalištaraca ne samo iz Hrvatske i Jugoslavije, nego i cijele Europe.Proslavio se režijom dviju predstava, >>Ars longa,vita brevis<< Johna Ardena (1967) i >>Vietrock<< Megan Terry (1968), koje je mlada publika doživljavala kao svoj manifest, a priznanja su osvajala na festivalima u inozemstvu(Arezzo, Istanbul, Wroclaw, Erlangen, Zurich) i na festivalima profesionalnih kazališta (MESS, Sarajevo, 1968).
Prva profesionalna kazališna režija bila mu je >>Zriniada<< u Zagrebačkom kazalištu mladih (1969), poslije koje je kao redatelj potpisao još šezdesetak predstava u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Zenici, Rijeci, Osijeku, Beogradu i Mariboru.Osim spomenutih studentskih, najvažnije su mu predstave >>Baal<< B. Brechta, >>Kralj Ubu<< A.Jarryija, >>Filoktet<< H. Mullera, >>Večeras improviziramo<< L. Pirandella, >>Hrvatska rapsodija<<, >>Leda<<, >>Povratak Filipa Latinovicza<< M. Krleže, >>Artaud luda<< C.Marowitza, >>San ljetne noći<< i >>Julije Cezar<< W.Shakespearea, >>Žak fatalist<< M. Kundere, >>Pješice<< i >>Portret<< S.Mrožeka, >>Priče iz Bečke šume<< Odena von Horvatha, >>Opasne veze<< C. Hamptona, >>Vježbe u Goethe institutu<< i >>Ispit iz hrvatske književnosti<< I. Bakmaza, >>Toranj<<, >>Svrha od slobode<< i >>Naivci<< I. Kušana, >>Noć bogova<<, >>Ljubavi Georga Washingtona<< i >>Čehov je Tolstoju rekao zbogom<< M. Gavrana.
Snimio je nekoliko televizijskih drama i adaptacija kazališnih predstava, film prema pripovijetki Slobodana Novaka Školjka šumi sa Svenom Lastom u glavnoj ulozi, na desetke radijskih drama i adaptacija. Osim režijom bavio se i pisanjem o kazalištu (kritika, esejistika), a i prevođenjem dramskih i drugih tekstova.
U rujnu 1991. odlazi kao dragovoljac u Sunju, gdje se bori šest mjeseci. Nakon toga je obavljao razne dužnosti u Uredu predsjednika Republike i Ministarstvu obrane, gdje je bio načelnik Sigurnosno-izvještajne službe (SIS) .Radio je kao pomoćnik ministra u Ministarstvu vanjskih poslova RH i vodio Sedmu upravu koja se bavila sigurnošću i komunikacijama.Kako je Sedma uprava bila dio obavještajne zajednice , istodobno je bio pomoćnik ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS), nadležan za suradnju sa stranim obavještajnim službama i za obavještajni rad u inozemstvu.
Godine 1999. imenovan je hrvatskim veleposlanikom u Švicarskoj Konfederaciji, na kojoj dužnosti ostaje do jeseni sljedeće godine, kada je s još 35 hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula iz političkih razloga razriješen dužnosti.Oduzet mu je i veleposlanički status, pa sada radi na službeničkom položaju u Ministarstvu vanjskih poslova.
Povremeno objavljuje stručne raščlambe u časopisu Udruge Sv. Jurja „Nacionalna sigurnost i budućnost“.Udruga mu je 2004. objavila veliku studiju o Medačkom džepu, a u pripremi je i njezino englesko izdanje.
Godine 2004.u izdanju Naklade Pavičić objavio je dva romana, Piše Sunja Vukovaru, za koji je dobio godišnju nagradu Udruge branitelja (UBIDR) „Podravke“ za najbolju knjigu o Domovinskom ratu, i špijunsku priču Frankfurtska veza.Prema romanu Piše Sunja Vukovaru napisao je scenarij za film „Vukovarska pasija i križni put“ (redatelj Eduard Galić) u produkciji HTV-a.Film je prikazan na prvom progamu HTV-a na Veliki petak 2006..
