|
Znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti te voditelj podružnice Instituta Centar Cvito Fisković u Splitu. Rođen u Šibeniku 1953. godine. U Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i muzikologije. Na tamošnjem Filozofskom fakultetu je potom magistrirao i doktorirao. Od 1979. je bio zaposlenik službe za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. na dužnosti ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas Konzervatorski odjel Ministarstva kulture) u Splitu. Od 1985. do 1996. predavao je Ikonologiju na studiju koji je prethodio današnjem studiju povijesti umjetnosti u Splitu. Od 2010. je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti, kao voditelj novoosnovanog Centra Cvito Fisković u Splitu. Iste godine izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika. Usavršavao se na više znanstvenih institucija u Europi, a zadnju stipendiju dobio je za rad na Villa I Tatti (Harvard University), IV. – VII. 2007. (Craig Hugh Smyth Visiting Fellowship). Objavio je više knjiga te niz priloga i studija o urbanoj povijesti dalmatinskih gradova, te srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti. Urednik je časopisa Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (od 1991.) i Mogućnosti, te niza izložbi od kojih se mogu spomenuti prva – Pustinja Blaca na Braču (1981.) i zadnja – Dalmatinska Zagora, nepoznata zemlja (2007.), te izložba Split, od Palače do grada (1997.). Izravno je radio na upisu trogirske povijesne jezgre, Starigradskog polja i sinjske Alke na Listu UNESCO-ve svjetske baštine. Vodeći splitski Konzervatorski zavod, osigurao mu je vlastiti radni prostor, jednako kao sada i novoutemeljenom splitskom centru Instituta za povijest umjetnosti. Kao urednik izložbe Tesori della Croazia (Venecija, 2001.) dobio je s ekipom suradnika nagradu za konzervatorski pothvat godine „Vicko Andrić”, a bio je i na čelu tima koji je vodio restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u trogirskoj katedrali (nagrada „Europa nostra” Vijeća Europe 2003.), potom i Radovanova portala. |
|
Belamarić Josip |
