Branko Borković umirovljeni je brigadir Hrvatske vojske. Poznat po svom ratnom nadimku Mladi jastreb i kao zamjenik zapovjednika 204. Vukovarske brigade i obrane grada Vukovara tijekom bitke 1991. godine početkom Domovinskog rata, kasnije je bio i zapovjednik brigade. Bio je 14-ti na stranačkoj listi HSS-a u 6. izbornoj jedinici za Sabor 2003. godine, prvi na koalicijskoj listi A-HSS-a i SP-a u VI. izbornoj jedinici za Sabor 2011. godine. U studenome 2012. godine postao je predsjednikom A-HSS-a. Rođen je u Prečnom kraj Ivanić-Grada 14. ožujka 1961. godine. U Sarajevu je završio srednju vojnu školu, a 1986. godine i tehničku vojnu akademiju. Vjenčao se sa suprugom Jadrankom 1989. godine. Bio je u vojnoj službi u Zagrebu do početka Domovinskog rata, a odmah po početku rata uključio se u Zbor narodne garde. Bio je zamjenik Mile Dedakovića u zapovijedanju 204. brigadom ZNG-a u rujnu 1991. godine. U vrijeme osnivanja, brigada je brojala 1 803 vojnika, te joj je područje djelovanja bila općina Vukovar, koja je uključivala gradove Vukovar i Ilok, kao i brojna okolna sela. Kako su svi zapovjednici obrane dobili šifrirana imena, Dedaković je dobio ime Jastreb, a Branko Borković je dobio ime Mladi jastreb. Dedaković je zapovijedao brigadom u prvoj fazi opsade Vukovara do početka listopada, kada je bio raspoređen u obližnje Vinkovce, a brigada je tad prešla pod zapovjedništvo Branka Borkovića, koji je tako postao posljednji zapovjednik obrane Vukovara. Nakon pada Vukovara, došao je u Zagreb, gdje je po nalogu Josipa Manolića i Josipa Perkovića zatvoren tri tjedna i osumnjičen za pokušaj rušenja vlasti. Ubrzo je oslobođen svih optužbi. Brinuo se o vojnicima 204. brigade ZNG-a. Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je kada je imao 35 godina i bio načelnik pješaštva Hrvatske vojske. U razdoblju od 1994. do 2001. godine bio je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata. Bavi se uzgojem hrvatskog posavca, hrvatske autohtone pasmine konja te uzgojem pasa japanskih tosa. |
Borković Branko |