Rođen sam 8. travnja 1950. godine u selu Veleža kod Prizrena na Kosovu gdje sam živio do 1959. godine. Po dolasku u Zagreb završio sam do 1972. godine Zanatsku školu zlatarsko filigranske struke kao i Školu vanjske trgovine. Od tada u Zagrebu vodim samostalni zlatarski, draguljarski i filigranski obrt od 1985. godine bavio sam se ujedno trgovinom i industrijskom proizvodnjom tekstila.
Godine 1990. godine svoju sam ušteđevinu uložio u dioničarstvo Zagrebačke banke d.d. koja se tada ustrojila i uskladila po jugoslavenskim saveznim propisima od 15. siječnja 1989. godine. S početkom domovinskog rata nisam se fokusirao na dioničarstvo u koje sam uložio dio svoje ušteđevine, premda sam od Zagrebačke banke d. d. primao nekakve izvještaje, a kad mi u njima neke stvari nisu bile sasvim jasne na moje upite iz Zagrebačke banke d. d. su mi odgovarali da je Hrvatska u ratnom stanju i da nije vrijeme za takva propitivanja i rasprave.
Kad sam se 1996. godine odlučio prodati određeni broj svojih dionica, analizirajući bilancu Zagrebačke banke i bilancu Zabe u njima sam utvrdio niz nelogičnosti i nepravilnosti. Međutim, u to vrijeme nije mi bilo ni nakraj pameti da sam i ja postao žrtva organiziranog kriminala koji je vodio takozvanu "pretvorbu" i privatizaciju uz istovremeno vješto zataškavanje te pretvorbene privatizacijske pljačke i ratnog profiterstva.
Ponovno sam 2001. godine nastojao provjeiti u utvrditi stvarno stanje svojih novčanih sredstava kao i pologa moje supruge na računu za dioničarstvo Zagrebačke banke. Tada sam od te banke dobio falsificirano elektronsko izvješće u kojem sam vrlo brzo otkrio upisani izmišljeni i lažni JMBG. S obzirom da u JMBG prvih 7 brojeva iskazuje dan, mjesec i godinu rođenja, i to dan i mjesec dvoznamenkastim brojevima, a godine troznamenkastim brojem, Međutim, u spomenutom izvješću naišao sam na falsificirani "jedinstveni matični broj građana" (JMBG) s početnim brojevima 6327372, koji očigledno nisu mogli predstavljati ničiji dan, mjesec i godinu rođenja, jer taj bi morao biti rođen 63. dana u 27. mjesecu 1372. godine! Ime i prezime u datoteci nisu mijenjali, ali tu se osobu nije se više moglo pronaći pretraživanjem po JMBG.
Takve "pretvorbe" JMBG-a bile su u funkciji kriminalne "privatizacije i pretvorbe Zagrebačke banke". Daljnjim istraživanjem i angažiranjem odvjetničkih kancelarija i sudskih vještaka za knjigovodsveno-financijske, devizne i brokerske analize dokumenata, utvrdio sam da je na takav način uništeno 1300 privrednih subjekata, nekada uglednih i uspješnih firmi sa više od 350.000 zaposlenih koji su se od tada počeli pojavljivati na burzi ili su prisilno penzionirani.
Glavni akteri te velike pljačke iz redova takozvanih jugoslavenskih tehnomenadžera, a zapravo bankarskih kriminalaca, još 1974. godine su počeli s ostvarivanjem programa pljačke i otimačine. Domaće banke, Zagrebačka banka, Ljubljanska banka i Jugobanka su osnovale svoje "banke kćeri" u inozemstvu. Primjerice, to su bile LHBAG Frankfurt osnovana 1974.god., Wien, banka AG Wien osnovana 1975., Jugoangl bank, Pariz, New York itd. Te "banke kćeri" zatim su u inozemstvu osnovale manje firme, agencije koje su imale zadatak da na Hrvatskom tržištu kupuju dionice Zagrebačke banke i Plive glumeći "strane ulagače". Pošto su odradile prljavi posao za "banke kćeri" te agencije su ugašene, one su naprosto nestale, a "banke kćeri" Zagrebačke banke iz inozemstva u Hrvatskoj su se počele pojavljivati i dostavljati skrbničke račune nad Zagrebačkom bankom.
U međuvremenu su osnivači Središnje depozitarne agencije preimenovali tu agenciju tako da se sada, unatrag tri godine zove Srednja depozitarna klirinška agencija. To je odrađeno preko takozvane Zagrebačke i Varaždinske burze, koje se pojedinačno lažno prezentiraju kao različite i odvojene burze, a osnivači obiju burzi u stvari su isti vlasnici povezanog društva koje je opljačkalo Hrvatsku. Tako je mlada i mala ali bogata hrvatska država sa 4.5 milijuna stanovnika imala dvije burze dok su velike Sjedinjene američke države imale samo jednu burzu, kao i Frankfurt i London. To je bilo potrebno za kriminalno djelovanje organiziranih hrvatskih pljačkaša u organizaciji i suradnji s pojedinim poznatim odvjetnicima čije su odvjetničke kancelarije s vremenom postale vlasnice pokradene i opljačkane države na čelu s predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osobno se već deset godina borim svim pravnim sredstvima protiv tog organiziranog kriminala poznatog pod nazivom pretvorba i privatizacija. Krakovi te kriminalne pretvorbene hobotnice čvrsto su stegnule u svoj zagrljaj i pojedine sudce, uključujući i jednog sudca Vrhovnog suda, a pojedini raspravni sudci kao i njihove kolege u gruntovnicama do sada su uspješno odrađivali posao i zadatke dobivene od kriminalno organiziranih projektanata pretvorbe i privatizacije. Tako se veči dio od ukupno 114 nekretnina kojima raspolaže Zagrebačka banka u gruntovnicama još uvijek vodi kao "društveno vlasništvo", skriveno daleko od očiju javnosti, ali ne bez znanja DORH-a na čelu s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Taj državni odvjetnik nije poduzeo nikakvu radnju iz svoje nadležnosti u vezi s mojim brojnim kaznenim prijavama.
O organiziranoj pljački hrvatske države sam još 2004. godine obavijestio i predsjednika Vlade Republike Hrvatske. On je 9. lipnja 2004. izdao nalog Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu financija, MUP-u kao i samom DORH-u da istraže sve navode iz mojih kaznenih prijave i priložene dokumentacije. Sve te institucije takozvane pravne države Hrvatske godinama se oglušuju i na sve moje javne nastupe putem novina, radija i televizije u kojima sam veoma detaljno i argumentirano govorio o kriminalnoj pretvorbi i pljački hrvatske države i njihovim akterima, a sve to im je već godinama uzaludno dostupno i na mom internetskom portalu ZABARABA na adresi zabaraba.com . Senzacionalno hapšenje, zatvaranje, istraga i suđenje bivšem predsjedniku hrvatske Vlade za ratno profiterstvo zbog provizije koju je navodno dobio još i prije nego je preuzeo dužnost hrvatskog premijera, poslužilo je kao zgodna zanimacija hrvatskim medijima, a promatračima iz Europske unije kao nekakav dokaz sustavne borbe protiv korupcije, dok nitko ne spominje ili ne analizira uzroke i strukturu 47 milijardi eura navodne zaduženosti Republike Hrvatske u "inozemnim bankama", iako se radi o hrvatskim miljardama eura koje su prebačene iz Hrvatske u "banke kćeri" u inozemstvo gdje su u međuvremenu dobile strane nazive. Tako se Republika Hrvatska reketari vlastitim novcem. Zanimljiv je i znakovit slučaj pokradenih firmi IGH, Konstruktor i Tehnika d.d., koje sudjeluju u nadzornim odborima Zagrebačke banke u kojoj imaju vlasničke dionice. Te su firme licitirale za izgradnju crnogorskog autoputa, sve je financirala Zagrebačka banka, a u rezanje vrpce su sudjelovali: predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i predsjednik Vlade Srbije Mirko Cvetković. Međutim predsjednica hrvatske Vlade nije pristala potpisati garanciju za izgradnju tog autoputa, premda je to osobno molio famozni Franjo Gregurić, poznat po sumnjivom vođenju operacije zamjene nekadašnjih jugoslavenskih dinara u hrvatske dinare (hrd) koji su tada umjesto u Hrvatsku banku prebačeni - u Zagrebačku banku. Bez garancije hrvatske Vlade investitori nisu mogli ostvariti pravo na izgradnju autoputa, pa se onda zatražila garancija od Unikredito banke, koja je odgovorila da ona nije vlasnica Zagrebačke banke d.d., a kad je Zagrebačka banka zatražila garanciju od niza svjetskih banaka bila je svugdje odbijena.
Na ovim parlamentarnim izborima 2011. sam u XII izbornoj jedinici predložen kao kandidat za zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Prihvatio sam ukazano povjerenje da budem na izbornoj listi Autohtone hrvatske seljačke stranke (A-HSS) i Stranke za promjene (SP) za Albance, Bošnjake, Crnogorce, Makedonce, Slovence u želji da se i kao zastupnik u Hrvatskom saboru časno i savjesno nastavim boriti protiv onih koji su opljačkali i nastavljaju pljačkati našu zajedničku domovinu Hrvatsku i da u svom mandatu jednako časno i pošteno zastupam interee svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, i da se zalažem i radim za sve njezine građane bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost.
