Rođen u Bjelovaru l950. Škole pohađao u Zagrebu (osnovna, gimnazija, FF) i Ljubljani (AGRFTV), te diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku režije.
Novinarstvom se bavio od l967. godine (započeo u "Omladinskom tjedniku", a prestao raditi kao novinar "Nacionala" 1997. godine) i tijekom vremena pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države (Start, Vjesnik, Večernji list, Studio, Novi list, Polet, Ultra, Globus, Nacional itd.)
Kazališnu karijeru započeo kao studet na Dubrovačkim ljetnim igrama, u predstavi Georgija Para "Eduard Drugi" l971. godine i otada do danas izrežirao i napisao petanestak vlastitih drama i komedija. Naročite uspješnice bile su "Njegovatelj mašte" s Brankom Cvitković 1983. godine, "Katarina Zrinska" u Teatru ITD 1993. godine u režiji Violića, te u vlastitoj režiji komedije "O tome se u našoj kući ne govori" u ZeKaeMu (1996) i "Tango, drugi put" u HNK Osijek (1999). Drame "Trač o ljubavi" i "Kradljivac knjiga" također su dobro primljene i kod gledatelja i kod kritike, a zanimljive su i po tome jer prvi puta tematiziraju sidu, te stvaran životopis (K. Miles) na domaćoj sceni.
Dramski tekstovi su mu nagrađivani – prva nagrada Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), te prva nagrada i otkup na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine, treća nagrada "Marin Držić" (Nikola Sedmi) 2008, te više nagrada za radio drame i eseje.
Uz kontinuirani rad dramskog pisca i redatelja, sudjelovao u raznorodnim kazališnim festivalima (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent, voditelj okruglih stolova, voditelj marketinga i slično. Svakako jedan od pionira kulturnog marketinga u nas.
U kazališnom poslu najvažnija mu je kontinuirana suradnja s Gledališčem Scipiona Nasice, Kabinetom Noordung i Rdečim Pilotom iz Ljubljane, kazalištarcima koji su nedvojbeno mijenjali formu i sadržaj kazališta osamdesetih u Europskim razmjerima.
Posebno je značajna suradnja s Tjednom suvremenog plesa i Eurokazom gdje je godinama obnašao funkcije organizatora i producenta, te radio poslove PR-a i marketinga.
Posljednjih godina piše i objavljuje prozu. Roman „Ljetni dnevnik rata“ drži se za prvo djelo na temu domovinskog rata (tiskan 1991. godine!), a kratki roman „Pula“ i roman „Život bez imena“ zapaženi su u profesionalnim krugovima, ali i veoma čitani.
Obnašao dužnost Pročelnika u Uredu za kulturu grada Zagreba (2001-2005).
Radio u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport u svojstvu savjetnika pročelnik za izvedbene umjetnosti i međunarodnu suradnju. |
Stojsavljević Vladimir |