|
Rođen je 1957. u Ogulinu. Otac mu je bio oficir JNA. Osnovnu školu završio je u Ogulinu, gimnaziju u Karlovcu. Aktivno je igrao košarku i odbojku. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Bio je zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. 1984. je primio Titovu štafetu na stadionu JNA u Beogradu odjeven u vestu umjesto u odijelo. Od 1984. do 1987. radio je kao savjetnik u Predsjedništvu SR Hrvatske. Bio je izvršni sekretar CK SKH. 1987. je izabran za generalnog direktora Radio-televizije Zagreb. Formalno ga je između više kandidata izabrao tadašnji Radnički savjet Televizije na čijem je čelu bila Mirjana Rakić. „Naravno, uz suglasnost svih tadašnjih političkih struktura“, poslije je objasnio. Završio je poslijediplomski studij međunarodnih odnosa. Diplomu iz poslovnog upravljanja (MBA) stekao je na Wharton School. Usavršavao se kroz programe za izvršne direktore na INSEAD i London School of Economics. 1992. prelazi u privatni sektor kada postaje direktor tvrtke MicroLab. 1996. prelazi u Microsoft Corporation gdje osniva njihovu podružnicu, Microsoft Hrvatska. 2000. je postao generalni direktor Adriatic regije a nedugo potom i Jugoistočne Europe za tu kompaniju. 2004. je predsjednik Microsofta za Jugoistočnu Europu a 2006. za Istočnu i Srednjoistočnu Europu. 2008. prelazi u Sense Consulting, tvrtku za poslovno savjetovanje u javnom i privatnom sektoru. Te godine je osnovao tvrtku NAUTAR za poslovno savjetovanje. Bio je član Nacionalnog vijeća za konkurentnost RH i Poslovnog savjeta Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu. Od 2009. do 2012. bio je dekan Veleučilišta VERN u Zagrebu na kojem je i predavao. 2012. je izabran za ravnatelja Hrvatske radio televizije većinom glasova u Saboru. Prethodno je na saborskom Odboru za medije za njegovo imenovanje glasovalo 10 članova vladajuće koalicije dok su tri člana oporbenog HDZ-a bila protiv. Nakon njegova stupanja na dužnost počele su se otvarati afere. Na glavna urednička mjesta imenovao je osobe s kojima je bio u rodbinskim ili obiteljskim vezama iako nisu imali potporu redakcije. Otkrilo se da u imovinskoj kartici nije prijavio vlasništvo nad hotelom u Bohinju u Sloveniji koji je svojedobno bio u vlasništvu Saveza komunista Hrvatske. Poslije će tvrditi da nije vlasnik tog hotela ali jest vlasnik tvrtke u čijem je portfelju i sporni hotel. Na pitanje kako je došao do te nekadašnje SDP-ove vile samo je kratko odgovorio: „To je moja imovina“. I nakon dolaska na Prisavlje ostao je u Nadzornom odboru Hypo banke, negirajući da je pritom riječ o sukobu interesa. U svibnju 2013. nevladine i novinarske udruge zatražile su njegovu ostavku zbog ignoriranja sukoba interesa, neprimjerenog stila upravljanja i loših kadrovskih odluka. U srpnju je Nadzorni odbor HRT-a tražio od njega neopozivu ostavku. Vladajuća većina u Saboru to nije prihvatila, te su mu obećali ostanak na toj dužnosti do kraja mandata. Sam je u medijima izjavio kako je „zažalio što je došao na HRT“. Svoj privatni život drži daleko od javnosti. http://www.vecernji.hr/biografije/goran-radman-442 |
|
Radman Goran |
