|
Vladimir Lušić je rođen 9. prosinca 1947. u Splitu u obitelji s pomorskom tradicijom. Već 1966., nakon druge godine Pomorske škole, zajedno s ocem, majkom i braćom odlazi u Australijute nastavlja školovanje na Pomorskoj akademiji. Kao mladi časnik, tijekom slijedeće 4 godine, studira i plovi po Indijskom i Tihom oceanu. Poslije toga radi jednu godinu na preuređenju nosača zrakoplova u brodogradilištu Australske ratne mornarice u Sydney-u, a potom služi 2 godine u australskim vojnim snagama saveza ANZUS, koje sudjeluju u vijetnamskom ratu. U tom razdoblju otkriva ljubav prema pisanju te sudjeluje u uređivanju stručnog časopisa. Godine 1972. ženi se i sa suprugom Vesnom započinje novi kopneni život u Sydney-u, gdje slijedeće 3 godine radi kao rukovoditelj nabave u povećoj građevinskoj tvrtci. Na poziv Australskoga povjerenika za odnose s etničkim skupinama, Al Grassby-jem, početkom 1975. godine sudjeluje u ustroju državnoga radija, koji će emitirati programe na jezicima desetak najvećih jezičnih skupina, a kasnije iste godine, zajedno sa suprugom Vesnom i skupinom kolega novinara, osniva prvi na svijetu državni Program na hrvatskome jeziku (Croatian Language Program). Nakon samo 6 mjeseci emitiranja na radio postaji 2EA, program ostvaruje slušanost od 98%. Koncem iste godine, australski ministar za imigraciju i etničke poslove Michael Mackellar imenuje Vladimira Lušića članom Državnoga vijeća za elektroničke medije. Po svršetku trogodišnjega mandata, Vladimir se vraća novinarstvu ali ovaj put na australskoj javnoj televiziji SBS gdje radi kao reporter u TV dnevniku punih 8 godina. Godine 1986. na SBS-u osniva jedan od najgledanijih televizijskih programa u istraživačkom novinarstvu - postaje njegov urednik, voditelj i glavni novinar na terenu. Taj program, pod nazivom Vox Populi - The Voice of the People, UNESCO uvrštava na listu pod naslovom The Most Inovative Current Affairs Programs jer u svojim reportažama daje veću vrijednost pripadnicima interesnih skupina nego političarima i stručnjacima. Vladimir Lušić biva 2 godine za redom biran za australskoga TV novinara godine. Prvo, 1989. dobiva nagradu Golden Gavel (Zlatni sudački čekić) za "Izvrsnost u pravosudnom novinarstvu", a godinu kasnije nagradu Walter Schauble za "Osobni doprinos razvitku multikulturalizma na australskoj televiziji". U međuvremenu završava poseban jednogodišnji studij menadžmenta koji financiraju poslodavci za svoje mlađe djelatnike na rukovodećim funkcijama. Godine 1991., na osobni zahtjev, napušta svoj program i odlazi u Hrvatsku kao ratni izvjestitelj SBS-a, a supruga, koja je 15 godina bila glavnom urednicom državnoga radijskog programa na hrvatskome jeziku, pridružuje mu se s djecom, Zrinkom i Arianom, nedugo nakon toga. Dok još traje Domovinski rat, obitelj Lušić odlučuje se za život u Hrvatskoj. Od 1992. Vladimir obavlja dužnost rukovoditelja Odjela za međunarodne poslove Hrvatskoga radija i Glazbene proizvodnje HRT-a u Zagrebu. Među ostalim, redovito sudjeluje na skupštinama i sastancima Europske unije radija i televizija, a 2010. u Londonu, na poziv EBU-a, drži prezentaciju o istraživačkom novinarstvu pod naslovom Nepotpuna istina je laž, u kojoj tvrdi da "bez kopanja i izravnih kontakata na terenu, sa svim relevantnim čimbenicima i stranama, u istoj reportaži, nema kvalitetnog i objektivnog novinarskog uratka, pa makar za to bilo potrbno godinu dana". Od konca 2013. Vladimir Lušić je u mirovini. U Hrvatskoj se do sada nije profesionalno bavio novinarskim poslom.
|
|
Lušić Vlado |
