|
Rašković je rođen 1952.,u Kninu, navodno je završio nekadašnju Školu učenika u privredi i stekao zvanje mehaničara. Kninjani kažu da je jedno vrijeme radio kao pomoćni strojovođa, ali se brzo počeo uspinjati na društvenoj ljestvici zahvaljujući svome političkom angažmanu. Relativno rano je dospio među vodeće dalmatinske političare, kao jedan od prvih ljudi u Zajednici općina, i tko zna kako bi se njegova karijera razvijala da nije izbio rat. A tijekom rata ostao je u Kninu. Govorilo se da je neko vrijeme, navodno, vodio kninsku kasarnu Stara straža. Nakon Oluje odlazi u Beograd, ali se u Knin vraća među prvima. Ali ne baš kao običan povratnički svijet. Za njegov se povratak osobno pobrinuo Josip Boljkovac, tadašnji ministar unutarnjih poslova…Vratio se u svoj kninski stan i krenuo, praktično ni od čega. Bili su to, vjerojatno, najteži dani u životu Mirka Raškovića. Trebalo je nekako osigurati egzistenciju za četveročlanu obitelj, prehraniti se, preživjeti…Pod zaštitom Boljkovca, Karamarka…Jedno vrijeme bio je na platnom spisku Hrvatskih šuma, fiktivno, kao pomoćnik revirnika, jer od nečega je trebalo živjeti. Dok mu, kako se u zadnje vrijeme sve češće ističe, nije osigurana vojna mirovina od 7300 kuna, mada u registru hrvatskih branitelja nije evidentiran. Nedavno se javnosti obratio priopćenjem njegov bivši stranački kolega Jovan Ajduković, koji je danas u vukovarskoj „Našoj stranci“, svojevrsnoj alternativi SDSS-u, tvrdeći kako je Raškoviću uvjerenje o njegovom ratnom putu temeljem kojega je ostvario pravo na vojnu mirovinu, potpisao glavom i bradom Tomislav Karamarko, bivši ministar MUP-a. Možda upravo u tom podatku leži odgovor zašto je Rašković otkazao „poslušnost“ Pupovcu i odbio dati potpis za Zorana Milanovića kao mandatara. Vjerojatno više duguje Karamarku…Ajduković je u svom priopćenju prozvao predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića, njegova potpredsjednika Mirka Raškovića, ali i ministra hrvatskih branitelja Predraga Matića i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, da se očituju o toj informaciji koju nitko od prozvanih nije demantirao. Jer, o tome će, naveo je Ajduković, ovisiti i odgovor na ključno pitanje je li Rašković lažni ili stvarni hrvatski branitelj.Neovisno o tome čime je i kako Rašković zadužio hrvatsku državu, činjenica je da se nakon povratka u Knin dobro snašao. U dva je mandata bio vijećnik SDSS-a u Šibensko-kninskoj Županijskoj skupštini, prvi čovjek Regionalnog dalmatinskog SDSS-a, a od zadnjih lokalnih izbora izabran je i za zamjenika župana iz tzv. srpske nacionalne kvote. Dužnost dožupana obnaša profesionalno, s plaćom od 14 500 kuna, koliko je prijavio u svojoj imovinskoj kartici od lipnja 2013., u kojoj navodi i vlasništvo na dvije kuće ( jedna od 100 kvadrata, a druga s okućnicom ima čak 1500) i jednim stanom ( 62 kvadrata). Zanimljivo je da se njegova imovinska kartica od 2011. do 2013. „podebljala“ za jednu kuću, a osim toga, za razliku od 2011. kada je bio naveden kao suvlasnik, sada su sve nekretnine njegovo osobno vlasništvo.Bezglasni vijećnik, nevidljivi dožupanKao županijski vijećnik Rašković nikada nije progovorio, nitko nikad od njega nije čuo ni primjedbu, ni pitanje, ni prigovor, prilog raspravi, bilo što. U Skupštini je statirao, što i kako misli nije otkrivao, pa doista nije jasno temeljem čega je u SDSS-u tako visoko kotirao. Tim više što se u srpskoj manjinskoj zajednici na njegov račun često moglo čuti žestoke kritike. Mnogi Srbi na kninskom području zamjerali su mu da vodi računa isključivo o osobnom, a ne i interesu manjine koju predstavlja. No, postao je i dožupan, jednako nevidljiv kao i vijećnik, što ga nije nimalo omelo na putu do državnog parlamenta…Ali, s HDZ-om je bio vrlo kooperativan, vrlo dobro su se razumjeli. Na lokalnim izborima 2009. otvoreno je „drukao“ za HDZ-ova župana Gorana Pauka, a kako su svjedočili brojni SDSS-ovci s kninskog područja, potrudio se instruirati manjinske birače koji su autobusima organizirano dolazili na glasanje, koje brojeve na listićima moraju zaokružiti. Time se izravno suprostavio Miloradu Pupovcu koji je za tu prigodu stigao u Šibenik da bi javno dao podršku SDP-ovom kandidatu za župana Dušku Živkoviću, što mu nije pomoglo.Ta se situacija ponovila i za recentnih parlamentarnih izbora. Dok je Pupovac pozivao građane srpske nacionalnosti da u 9. izbornoj jedinici svoj glas dadu koalicijskoj listi „Hrvatska raste“ glasajući za Borisa Miloševića pod brojem 14., Rašković je to opstruirao , iako je njegov prolaz u 12. izbornoj jednici bio neupitan.Mirko Rašković je klasični politički dugoprugaš. Za njega je politika način života, za nju nije trebao ni mukotrpno školovanje ni obrazovanje, tek vještine trgovanja i pregovaranja. Učio je od najboljih. S kojima će i ovu rundu odigrati, kao i dosad, na obostranu korist. Samo, gdje su tu interesi srpske manjinske zajednice koja i dvadeset godina poslije rata, mada SDSS uvijek „paktira“ s vlašću, još govori o nekim elementarnim ljudskim pravima koja su joj uskraćena. Rašković se, međutim, na to ne bi nipošto mogao požaliti…http://tris.com.hr/2015/11/portret-tjedna-mirko-raskovic-potpredsjednik-sdss-a-i-zastupnik-predsjednice-zastitite-me-od-mojih-ali-kojih/ |
|
Rašković Mirko |
