SAVJEST osobe

Željko Glasnović rođen je u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.

Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.

Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske (VRS). U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.

Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.

Glasnović se nije politički angažirao do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj održanih u studenome 2015., kada se našao na listi HDZ-a na listi za dijasporu (XI. izborna jedinica), međutim nije postao član stranke.