|
Rođen je 30. rujna 1949. u mjestu Uzarići, općina Široki Bijeg, BiH gdje je završio osnovnu i srednju školu. Maturirao je 1968. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1973. Zapošljava se te godine kao liječnik opće prakse u Kliničkoj bolnici Mostar gdje ostaje do 1976. Tada prelazi u Sarajevo gdje upisuje specijalistički studij ortopedije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu koji završava 1980. Vraća se u Mostar i ponovno zapošljava u Kliničkoj bolnici kao specijalista ortoped. Doktorirao je 1985. na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Te godine se kao liječnik specijalist za ortopediju zaposlio na Ortopedskoj klinici u Sarajevu. Član je HDZ-a od 1990. 1991. je bio gostujući kirurg u bolnici Hospital for Sick Children u Torontu u Kanadi. 1992. je šef Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Od 1992. d 1993. bio je i profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Sarajevo napušta 1993. i vraća se u Mostar. Zapošljava se u Kliničkoj bolnici Mostar kao specijalist za ortopediju. Od 1994. do 1996. je ministar zdravstva tadašnje RBiH. Potom je od 1996. do 2000. u dva mandata bio ministar zdravstva Federacije BiH. Član Stalnog komiteta za Europu pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji bio je od 1996. do 1999. Izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Mostaru bio je od 1998. Te godine bio je gost predavač na Queens Univerzitet u Kingstonu u Kanadi. 2001. je bio gost predavač na sveučilištu u Bostonu, SAD. Od 2001. do 2006. nije obnašao političke dužnosti. Bio je profesor i šef katedre za ortopediju i traumatologiju na Medicinskom fakultetu u Mostaru. U isto vrijeme bio je i konzultant u SITAP projektu za tehničku pomoć Socijalnom osiguranju pri Svjetskoj banci u BiH. 2005. je nakon gubitka unutarstranačkih izbora pokrenuo razdor u HDZ-u. Optužio je Dragana Čovića za prijevaru. 2006. je izbačen iz HDZ-a. Osnovao je novu stranku HDZ 1990. u kojoj je bio predsjednik. Te godine je kao kandidat te stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH osvojio 53. 325 glasova, što nije bilo dovoljno za preuzimanje te funkcije. Te godine je imenovan za ministra prometa i komunikacija BiH. 2008. je izabran za ombudsmana za ljudska prava iz reda hrvatskog naroda. 2009. napušta dužnost ministra i postaje zastupnik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. 1 / 4 U srpnju 2013. na izbornom saboru HDZ-a 1990. nije se kandidirao za predsjednika. Odstupio je nakon osam godina a čelno mjesto preuzeo je Martin Raguž. „S obziom na moj profesionalni background i godine života logično je došao trenutak da štafetu predam drugima“, rekao je opovrgavajući kako time odlazi i iz politike. Demantirao je tvrdnje rizničara HDZ-a Mladena Barišića koji je na suđenju Ivi Sanaderu kazao da mu je za potrebe HDZ-a 1990. dao milijun i dvjesto tisuća kuna. Ustvrdio je kako Barišića nikada nije upoznao. Njegov brat je Mariofil Ljubić, nekadašnji zastupnik u Zastupničkom domu državnog parlamenta te izaslanik u federalnom Domu naroda koji je 2008. bio izabran za ombudsmana za ljudska prava iz reda hrvatskog naroda. U imovinskoj kartici iz 2010. prijavio je stan u suvlasništvu sa suprugom od 99 četvornih metara u Sarajevu, te automobil Audi A4 iz 2007. U braku sa suprugom Spomenkom, ima dvije kćeri, Spomenku i Luciju. Član je Udruženja liječnika BiH i član Akademija nauka i umjetnosti BiH u Odjelu za medicinske znanosti. |
|
Ljubić Božo |
