Nazovi Zamjenicu radi statusa

Opće je poznato kako hrvatskom branitelju koji je iz Domovinskog rata izašao kao invalid, da bi ostvario prava koja mu zakonski pripadaju, mora biti utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) po jednoj od osnova iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (ZOPHBDR). Mora, dakle, biti utvrđeno i potvrđeno da je njegova invalidnost posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva, bolesti ili pogoršanja bolesti.

Unosno trgovanje statusima

Tu se, naravno, otvara široko polje mogućnosti za "kupovine", lažiranja, mito, korupciju i kojekakve druge kriminalne radnje. Naš izvor o mnogim je takvim slučajevima u kojima su šakom i kapom kupovani i prodavani statusi hrvatskih branitelja i(li) hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) opširnim dopisima izvijestio glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. U njima je potanko opisao kako se u okviru Ministarstva branitelja operativno rukovodilo tim kriminalnim radnjama.

Prema našem izvoru, ključna osoba u Ministarstvu branitelja u proteklih desetak godina bila je gospođa N.N. (podaci poznati redakciji). Ona je u ministarstvo došla 2000. godine, kao SDP-ov kadar, brzo prošavši stepenice u hijerarhiji od obične referentice, preko načelnice Odjela za upravni postupak i pravne poslove pa do dužnosti zamjenice ministra i koordinatorice liječničkih povjerenstava.

Ukratko rečeno, ona je bila osoba koja je vukla sve konce kada su u pitanju utvrđivanje statusa HRVI, ostvarivanje prava na invalidske mirovine u skladu sa ZOPHBDR-a, stambeno zbrinjavanje i sve ostalo.

Koordinatorica za "kupovinu"

Prije nego što je postala zamjenicom ministra branitelja, gospođa N.N. bila je načelnica Odjela za upravni postupak i pravne poslove u Upravi za pravne poslove. Iako sloveći za SDP-ov kadar, uspješno je napredovala u službi baš tijekom mandata HDZ-ove (Sanaderove) vlade. Naš izvor tvrdi da svoje napredovanje može zahvaliti rođakinji tadašnjeg veleposlanika u SAD te bivšeg ministra vanjskih poslova. Navodno je čak i omogućio njezinom sinu školovanje u Americi o trošku države.

Kako je u to vrijeme cvjetalo "trgovanje" lažnim statusima unutar Ministarstva branitelja? Najvažnije je bilo, kaže naš izvor koji je o tome izvijestio i DORH, da tadašnja gđa. Načelnica, kasnije gđa. Zamjenica, drži pod svojom kontrolom liječnička povjerenstva.

Konkretno, kada bi nečiji spis trebalo "dobro obraditi" (čitaj: da mu se dodijeli status ili "uveća" invalidnost) jednostavno bi došla do referenta kod kojeg je bio spis dotičnoga te mu rekla: "Daj ovoga meni. Za njega je zvao taj i taj ministar".

Spisi "u cekeru"

Spis bi potom spremila "u ceker" i osobno ga odnijela nekom od liječničkih povjerenstava kojima je ionako bila koordinator, a čiji su članovi upravo zbog toga znali da im valja donositi rješenja po volji njihove šefice. Od samih izdavanja lažnih rješenja ništa nije išlo u njihove džepove, no zato je išlo u njezin – tvrdi naš izvor.

No, nisu joj se željeli zamjerati jer im je lojalnost te vrste u pravilu značila novi mandat u povjerenstvu kada bi došlo vrijeme reizbora. Pritom valja znati da su liječnici u tim povjerenstvima plaćeni po svakom spisu, bez obzira dali pozitivnu ili negativnu ocjenu o nečijoj invalidnosti.

No, tu nije bio kraj. Kada bi branitelj "podmazavši" postupak kod gđe. N.N. dobio status HRVI-ja, tada bi ga ona, preko svojih ljudi uputila na sljedeći korak, a to je ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu. Tu je posao odrađivao alfa i omega u tom sustavu, Gospodin Primarijus (o Njemu više u idućim nastavcima) koji bi svakom "podmazaniku" svojim mišljenjem da je stopostotni invalidi, omogućio pravo na najpovoljniju moguću invalidsku mirovinu.

Kriminalna mreža

Kada bi sada već lažni stopostotni HRVI ostvario i to pravo, na red je obično dolazilo rješavanje njegovog stambenog pitanja. O tome kako je funkcionirao taj dio "posla" pisali smo u prvom nastavku ovog serijala (vidi tekst: Njemu kredit, njima nekretnina").

Uglavnom, naš lažni stopostotni invalid trebao je nabaviti potvrdu ili preporuku neke od mnogobrojnih braniteljskih udruga (najčešće je to bila HVIDRA) da živi u teškim materijalnim i socijalnim uvjetima, a po potrebi i potvrdu Centra za psihosocijalnu pomoć. Nakon toga bi tvrtka koja legalno posluje s Ministarstvom branitelja na procjeni stambenih jedinica višestruko "napumpala" iznos kredita koji dotičnome valja odobriti, da bi na koncu odobrenje dao Odjel za dodjelu stambenih kredita o čijem smo dugogodišnjem načelniku, koji je također bio važna spona u ovoj gusto ispletenoj kriminalnoj mreži, pisali u prvom nastavku.

Događalo se tako da je stvarni 60-postotni HRVI ostvarivao pravo na mirovinu stopostotnog HRVI-ja i zatim, na temelju toga, za manje od godinu dana dobio kredit i uselio u stan.

Tako je funkcionirala mreža. Pitanje je samo koliko je proizvela takvih slučajeva.