Ovim otkrićem Dubrovačkog dnevnika dokazano je da su Dubrovačka biskupija i Midia Grupa puno bliskije nego što se mislilo jer posluju kroz tvrtke u čijim nadzornim odborima sjede isti ljudi iz Biskupije i zaposlenici Midia Grupe. Što se tiče sumnjivog stečaja tvrtke Biozon u vlasništvu Dubrovačke biskupije sasvim je sigurno kako bi svoju riječ o ovom slučaju trebali dati Ministarstvo unutarnjih poslova, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i USKOK.

Desetak tvrtki, milijunske novčane transakcije, sumnjivi krediti, neobjašnjivi stečajevi i gašenje tvrtki u Hrvatskoj su česta pojava u gospodarstvu. Ipak, takve sumnjive poslove rijetko bi tko vezao uz jednu Biskupiju i Crkvu.

Dubrovački dnevnik nakon više tjedana istraživanja razotkriva kako je Dubrovačka biskupija osnivač čitavog niza tvrtki koje su umiješane u niz milijunskih novčanih transakcija i biznisa za koje javnost do sada još uvijek nije imala prilike čuti. Tvrtke Dubrovačke biskupije najčešće posluju zajedno s Midia Grupom, švicarskom tvrtkom koja je najpoznatija po izgradnji javne garaže u Dubrovniku i sklapanjem čudnog ugovora s bivšom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, a koji još uvijek stvara probleme proračunu Grada Dubrovnika. Dubrovački dnevnik otkriva kako su Dubrovačka biskupija i Midia Grupa puno bliskije nego što je javnost do sada znala.

Osim javnosti poznate tvrtke Benfortuna d.o.o., Dubrovačka biskupija na inicijativu tadašnjeg dubrovačkog biskupa, a sadašnjeg zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, osnovala je pregršt poslovnih subjekata za koje malo tko zna: Pokora d.o.o., Biozon d.o.o.,Biozon Media Vita d.o.o., Poliklinika Vita Med, Imprimis Adria d.o.o., Otok d.o.o., a povezana je i s tvrtkama Imprimis Investments te Orandum savjetovanje d.o.o. Vrlo je vjerojatno kako ovo nisu sve tvrtke poslovno povezane s Dubrovačkom biskupijom, ali potrebno je istaknuti tvrtke Biozon i Biozon Media Vita, čiji je osnivač tvrtka Dubrovačke biskupije, simboličnog naziva Pokora d.o.o.

Svi ljudi Biskupije, Midia grupe, PBZ-a

Osnivači i članovi tih tvrtki te njihovih nadzornih odbora, među ostalim su: bivši policajac i kriminalist, a sadašnji glavni poslovni operativac Dubrovačke biskupije Tihomir Oreč, šef hrvatskog ogranka Midia Grupe Petar Thur, sadašnji direktor zagrebačkog Eko Taxija i bivši menadžer Privredne banke Zagreb (PBZ) Mislav Munivrana, varaždinski odvjetnik dubrovačkog podrijetla Oleg Uskoković, ravnatelj dubrovačke Klasične gimnazije i višegodišnji ekonom Biskupije don Bernardo Pleše te kontroverzni fizičar blizak BiskupijiDavor Pavuna. 

Povezanost Biskupijinih tvrtki s dubrovačkom Javnom garažom

Tvrtke Biozon i Biozon Media Vita otišle su u stečaj te su nakon skraćenog stečajnog postupka ugašene. Međutim, ne zna se gdje je nestao novac s kojim su raspolagale, kao ni zašto su uopće otišle u stečaj s temeljnim kapitalom od preko 20 milijuna kuna. Tvrtku Biozon osnovala je 2005. godine Dubrovačka biskupija putem svoje tvrtke Pokora d.o.o.,registrirane za djelatnost radijskog nakladnika. Temeljni kapital od 20 tisuća kuna 9. lipnja 2009. povećan je za 20 milijuna kuna, pokazuju financijski podaci iz Sudskog registra Ministarstva pravosuđa. Upravo je početkom te 2009. godine, otvorena javna garaža u Dubrovniku, a Šuica je gradonačelničko mjesto izgubila točno tada! 

Stečajna upraviteljica tvrdi kako podaci nisu za javnost

Biozon, prema odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, odlazi u stečaj 2012. godine (financijskih podataka u Sudskom registru poslije 2010. nema), a cijeli postupak je okončan krajem ljeta prošle godine. Stečajna upraviteljica Biozona Jasna Brajdić odbila je dati bilo kakve informacije o sumnjivom stečaju Biozona i o tome gdje su završili milijuni povezani uz Dubrovačku biskupiju, Midia grupu, PBZ i ostale aktere afere. Samo je poručila kako to nisu podaci za javnost.

Možda bi o tome mogao nešto više znati predsjednik Nadzornog odbora Biozona Oleg Uskoković koji je javnosti poznat po aferi 'Spice', odnosno novčanim transakcijama koje je obavljao za Podravku i povezana društva. Podsjetimo, u 2008. godini, u kojoj je vrh Podravke pokrenuo niz sumnjivih transakcija, naglo skače i promet odvjetničkom uredu Uskoković i partneri. Zbog uspješnog poslovanja Uskokovićev ured dobio je prestižnu nagradu - Zlatnu bilancu za najbolji financijski rejting 2008.!  Ono što je zajedničko aferi 'Spice' i aferi 'Javna garaža' je istraga o tijeku novca koji je u oba slučaja završio na računima na Malti.

Poveznica dubrovačke javne garaže, Dubrovačke biskupije, HDZ-a, PBZ-a i Midia Grupe

Vrijedi podsjetiti kako je investicija u javnu garažu krenula 2005. godine, kada je i osnovana Biskupijina tvrtka simboličnog naziva 'Pokora,' a vrijednost se procjenjivala na 17 milijuna eura. Između gradonačelnice Šuice i Midia Grupe potpisan je ugovor u kojem se Grad Dubrovnik obvezao pokriti sve gubitke, dok bi se dobici trebali dijeliti popola. Gradonačelnik Andro Vlahušić je zbog tog ugovora više puta govorio kako Gradu Dubrovniku prijeti bankrot, a on i mnogi drugi okarakterizirali su ga kao jako štetnim za Grad. Također, na ugovor između Midia Grupe i Šuice stalno su se dodavali aneksi, pa je i krajnja cijena narasla, kao i rokovi gradnje, a nakon što su javnost i mediji negodovali, tadašnja gradonačelnica napravila je presedan i ugovor proglasila tajnim! 

Zanimljivo je što je Privredna banka Zagreb dala tako veliki kredit za izgradnju garaže, bez ikakve garancije Grada Dubrovnika kako će kredit na kraju biti vraćan. Potvrdio je to Dubrovačkom dnevniku pročelnik za financije Grada Dubrovnika Niko Pavlović. Zašto kredit PBZ-a nema nikakvu garanciju i zašto je dan pod tim čudnim, gotovo nevjerojatnim uvjetima, mogao bi otkriti Mislav Munivrana koji je od 2008. godine, pa sve do kraja 2012., bio šef Odjela za financije PBZ-a, a u isto vrijeme sjedio je zajedno s direktorom Midia Grupe Petrom Thurom, u tvrtki koju je osnovala Dubrovačka biskupija!

Želimir Puljić, Miomir Žužul, Petar Thur i javna garaža

USKOK je istraživao poslove oko gradnje javne garaže, ali Šuici se zbog tog ugovora, nikad ništa nije dogodilo, iako Vlahušiću javna garaža i njeni gubici, još uvijek predstavljaju glavni dubrovački problem. Pozitivnom poslovanju garaže nije pomoglo ni to što ju je blagoslovio tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić u čijim je tvrtkama operirao upravo Petar Thur.

Inače, isti je taj Puljić omogućio bivšem ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu, bliskom Petru Thuru, otvaranje privatnog sveučilišta u Dubrovniku 'davši' mu prostore u Dominikanskom samostanu. Žužul i Puljić nikad nisu skrivali svoje prijateljstvo. Tako mu je bivši ministar došao u Zadar na svetu misu prilikom njegova imenovanja za tamošnjeg nadbiskupa.

Povezanost sa Sanaderom i HDZ-om

Nadalje, Žužul i Thur znaju se još od osnutka Leadership Foruma, organizacije koju je osnovao upravo bivši šef diplomacije, a gdje je jedan od glavnih predstavnika bio Thur.

Thurov šef u Midia Grupi je Norman Turner koji je u Hrvatsku došao poslovati preko nagovora svog prijatelja, irskog spin doktora PJ Mare koji je tih godina vodio razne PR kampanje za HDZ i tadašnjeg premijera Iva Sanadera. Izgradnja javne garaže u Dubrovniku nije bio jedini projekt koji je Midia Grupa vodila u Hrvatskoj. Pompozno najavljivani Biotehnološki park u Varaždinu još uvijek nije zgotovljen, a mnogi se repovi vuku i u toj investiciji.

Konzultantske usluge za varaždinsku investiciju vodila je bivša ravnateljica Instituta Ruđer Bošković, Danica Ramljak, koju je na to mjesto postavila Sanaderova Vlada. Na Institutu Ruđer Bošković česti je gost fizičar Davor Pavuna koji tamo drži predavanja.

Davor Pavuna, ideološki, ali i poslovno vezan uz Biskupiju

No, Pavuna je često zbog raznoraznih predavanja dolazio i u Dubrovnik, upravo na poziv Dubrovačke biskupije. Tako se nedavno zalagao da se na referendumu o obitelji zaokruži ZA, a prije zadnjih lokalnih izbora, često je govorio kako je HDZ-ov kandidat Teo Andrić najbolji izbor za gradonačelnika Dubrovnika. Uz očitu ideološku bliskost Dubrovačkoj biskupiji, javnosti je ipak manje poznato kako je Davor Pavuna zapravo poslovno vezan uz tvrtke Dubrovačke biskupije kao član nadzornog odbora tvrtke Biozon. Sve je to isti krug ljudi - od Dubrovačke biskupije preko Midia Grupe, Instituta Ruđer Bošković, PBZ-a pa sve do HDZ-a, točnije Sanadera, Šuice i Žužula.

Midia grupa dala kredit Dubrovačkoj biskupiji

Za razumijevanje poslovnog odnosa aktera Afere Pokora važan je također podatak o zanimljivom kreditu, a koji je od prije poznat javnosti. Dubrovačka biskupija i Puljić, 2007. godine uzeli su kredit u iznosu od 16 milijuna eura upravo od Midia Grupe. Zbog tog kredita Biskupija je založila vrijedni prostor samostana Svete Klare unutar zidina.

No, Puljić nikad nije otkrio je li riječ o klasičnom kreditu ili nekim prebijanjima dugova. Naime, nekoliko dana prije sklapanja ugovora o zajmu, Dubrovačka biskupija je Midia Investmentsu (tvrtka kćer Midia Grupe) blagoslovila cijelu paletu potencijalno iznimno unosnih graditeljskih poslova, omogućivši joj gradnju na oko 2,5 milijuna kvadrata svog zemljišta u Slanom, Zatonu, Goveđarima na Mljetu i Brašini u Župi dubrovačkoj. 
Osim toga, dala joj je u zakup i troetažnu kuću u povijesnoj jezgri na rok od 125 godina! Pravo građenja zaokruženo je adekvatnim ugovorima, na temelju kojih su izvršene uknjižbe na Općinskom sudu u Dubrovniku pod oznakom i rednim brojevima predmeta od Z 3721 do Z 3724. 

Najveća kvadratura, od 2,400.342 kvadrata, na kojoj Crkva svom poslovnom partneru omogućuje gradnju nalazi se u Goveđarima na Mljetu, potom je površina od 13.847 kvadrata u Brašini u Župi dubrovačkoj, u Slanom gdje u vlasništvu ima 2769 metara četvornih te u Zatonu 1911 kvadrata. 

Ovim otkrićem Dubrovačkog dnevnika dokazano je da su Dubrovačka biskupija i Midia Grupa puno bliskije nego što se mislilo jer posluju kroz tvrtke u čijim nadzornim odborima sjede isti ljudi iz Biskupije i zaposlenici Midia Grupe. Što se tiče sumnjivog stečaja tvrtke Biozon u vlasništvu Dubrovačke biskupije sasvim je sigurno kako bi svoju riječ o ovom slučaju trebali dati Ministarstvo unutarnjih poslova, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i USKOK. 

Maro Marušić, Nikša Klečak, Lucija Komaić  

Dubrovačli dnevnik

Priča se nastavlja ovako: 

Evo kako vas Dubrovačka biskupija gnjusno laže

Nakon što je Dubrovački dnevnik razotkrio aferu Pokora, Dubrovačka biskupija izdala jepriopćenje u kojem dio našeg teksta priznaje, a dio demantira. Biskupija je, prema našim informacijama, kratko priopćenje sastavljala cijeli dan što dovoljno govori o ozbiljnosti ove teme, ali i njihovom nemogućnošću sakrivanja istine. Evo gdje su sve pokušali odigrati spin.

Dubrovačka biskupija je imala poslovne odnose s tvrtkom Midia Investments SA iz Lugana, Švicarska te je imala i još uvijek ima poslovne odnose s tvrtkom Midia Investments d.o.o. iz Zagreba. Dubrovačka biskupija je, naime, koristila kredit odobren od strane Midia Investments SA iz Lugana u iznosu od cca. 3,4 mil € (ne 16 mil €). Isti je, naknadno, u svojstvu kreditora preuzela tvrtka Midia Investments d.o.o. iz Zagreba. Spomenuti kredit je iskorišten za određene projekte koje je Dubrovačka biskupija imala u planu realizirati i koje je realizirala. Za osiguranje urednog povrata kredita bila je uknjižena hipoteka na objekt bivšeg samostana sv. Klare, koja je nedugo nakon uknjižbe brisana iz zemljišnika.

Kako vidimo iz njihova priopćenja, priznaju veze s Midia Grupom. To je bila naša glavna zadaća – otkriti javnosti puno dublje veze Biskupije sa švicarskom tvrtkom čiji je projekt javne garaže u Dubrovniku namučio i još uvijek muči gradski proračun. Projekt javne garaže u Dubrovniku jedan je najnetransparentnijih projekata u povijesti demoracije i kao takav trebao bi se izučavati na svim društvenim fakultetima, pa tako i na Žužulovom privatnom sveučilištu u Dubrovniku. Naime, ugovor Midia Grupe i Grada Dubrovnika, bivša gradonačelnica Dubravka Šuica je proglasila tajnim suprotno svim demokratskim zakonima i zdravom razumu. To dovoljno govori o transparentnosti poslovanja švicarske tvrtke i njihovim namjerama.

Što se tiče visine kredita koji je Biskupija uzela kod Midia Grupe, to je stari podatak, i Dubrovački dnevnik mu u svom istraživanju s obzirom da je poznat javnosti, nije pridavao veliku pozornost. Taj podatak otkrio je Feral Tribune prije puno godina, a zanimljivo je zašto tad Biskupija nije reagirala priopćenjem na taj tekst ako podatak nije istinit? Inače, taj kredit i hipoteka na Svetu Klaru, manje je bitan za našu priču, iako ne nevažan. Ono što je bitnije jest da u tvrtkama Biskupije sjede ljudi iz Midia Grupe, PBZ-a koji je dao kredit za izgradnju javne garaže, te varaždinski odvjetnik Oleg Uskoković, poznat po transakcijama novca iz afere Spice na inozemne račune.

Također, nisu odgovorili zbog čega je i pod kojim okolnostima brisana uknjižba na objekt samostana Svete Klare odnosno kako je bivši Dom sindikata koji se nalazio na istom tom mjestu, uopće došao u ruke Biskupije. Niti su objasnili zašto nisu koristili financijske usluge i uzeli kredit od klasične banke - ali i ono što je još važnije -  objasnili vjernicima kolika je bila kamata kod Midia Grupe i kako je tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić došao do tih sumnjivih ljudi.

Dubrovačka biskupija trenutno ima poslovni odnos samo s tvrtkom Midia Investments d.o.o. iz Zagreba, s kojom ima zaključen ugovor o poslovnoj suradnji na samo jednom projektu gradnje u neposrednoj blizini Dubrovnika, a u kojem su prava i obveze svake od ugovornih strana vrlo jasno ugovorno definirani. Spomenuti ugovor bi se trebao realizirati u razdoblju od narednih nekoliko godina.

Koliko je Dubrovačka biskupija netransparentna u svom poslovanju, najbolje otkriva ovaj njihov odgovor. Spominju da s Midia Investmentom (tvrtka kćer Midia Grupe) još uvijek rade, ali u svom odgovoru nisu u stanju čak ni navesti gdje se to odvija. Zato ćemo vam mi reći – riječ je o zemljištima u Zatonu.

Dubrovačka biskupija nikad nije bila povezana s poslovnim aktivnostima vezanim uz izgradnju i poslovanje dubrovačke javne garaže.

Dubrovački dnevnik tako nešto nije ni tvrdio. Mi smo samo otkrili njihove tvrtke u kojima sjede ljudi iz Midia Grupe koja je gradilu garažu. Otkrili smo također kako se temeljni kapital Biskupijine tvrtke Biozon povećao za 20 milijuna kuna u lipnju 2009. U isto to vrijeme Šuica je izgubila gradonačelničko mjesto, a nedavno prije toga garaža se otvorila. U financijskim pokazateljima Sudskog registra za 2010. godinu (sve vas koje interesiraju ovi naši podaci, možete ovdje i sami doći do njih) stoji da oni još uvijek raspolažu s tom visinom temeljnog kapitala. Poslije te godine, financijskih pokazatelja nema, a u međuvremenu tvrtka Biozon, bez obzira na taj kapital, odlazi u stečaj i gasi se. Gdje su ti milijuni nestali, postavlja se pitanje, jer je tvrtka Biozon imala jako malo zaposlenih, a iz njenih financijskih izvještaja vidljivo je da nisu bili pretjerano aktivni u poslovanju. Zašto su važne face poput bivšeg policajca Tihomira Oreča, odvjetnika Olega Uskokovića, sadašnjeg direktora zagrebačkog Eko Taksija i bivšeg menadžera PBZ-a, Mislava Munivrane, i šefa ogranka Midia Grupe u Hrvatskoj Petra Thura, sjedili u tvrtki Biskupije gdje se ne događa bogzna kakav poslovni proces, mogao bi i trebao istražiti  - USKOK.

Dubrovačka biskupija osnovala je nekoliko tvrtki u svom 100%-nom vlasništvu, a to su: Benfortuna d.o.o. koja upravlja objektima u sklopu bivšeg samostana Sveta Klara; Otok d.o.o. koji se brine za upravljanje nekretninama na području otoka Mljeta, osobito samostana Svete Marije i Pokora d.o.o. koja trenutno nije poslovno aktivna. U vlasništvu spomenutih tvrtki koje su s Dubrovačkom biskupijom u povezanom odnosu postoje još slijedeće tvrtke: Visia Centrum d.o.o. Dubrovnik (50 % u vlasništvu Benfortuna d.o.o. + 1,5% u vlasništvu s Dubrovačkom biskupijom povezane fizičke osobe, a ostalo su privatni investitori) i Imprimis Adria d.o.o. Zagreb (100% u vlasništvu Pokora d.o.o.). Biozon d. o. o. je bio u vlasništvu Pokore d. o. o., a tim i posredno Dubrovačke biskupije, i nad njim je zbog poslovnog neuspjeha otvoren stečajni postupak. Ostali poslovni subjekti navedeni u članku nam nisu poznati, kao što nam nije poznato niti njihovo poslovanje.

Dubrovačka biskupija laže. Osim ovih tvrtki koje su priznali, u svom vlasništvu imaju još neke. Jedan od osnivača tvrtke Poliklinika Vita Med je glavni poslovni operativac Biskupije Tihomir Oreč, ali i dugogodišnji ekonom Biskupije don Bernardo Pleše. Da je Dubrovačka biskupija osnovala ovu tvrku rekao nam je njen direktor Mario Zovak.

-Istina je da je Dubrovačka biskupija vlasnik ove poliklinike. Osnovala ju je s dobrom namjerom, a to je da pomaže ljudima kad su bolesni. Poliklinika je u vrlo kratko vrijeme propala, jer ju je teško bilo voditi iz Dubrovnika – rekao nam je Zovak.

Ostaje nejasno zašto je radila jako kratko, te kakve veze ima udaljenost između Dubrovnika i Zagreba kad je tvrtku vodio upravo Zovak koji je nastanjen u Zagrebu. Još jedan spin.

Nadalje, Biskupija ne spominje tvrtku Biozon Media Vita, čiji je osnivač Biozon, što znači da je njena tvrtka kćer. Biskupija priznaje da je vlasnik Biozona, a ne priznaje njenu tvrtku kćer. Što je najluđe od svega, Biozon Medija Vitu, među ostalim, osnivali su Biskupiji ljudi Tihomir Oreč i don Bernardo Pleše. Priznaju također Imprimis Adriu koju su osnovali skupa s Imprimisom Investmentom kojeg su pak osnovali Petar Thur iz Midia Grupe i Mislav Munivrana, bivši menadžer PBZ-a. Na papiru Biskupija nije vlasnik Imprimis Investmenta, ali je itekako dobro povezana s njima.

Munivrana i Thur također imaju tvrtku Orandum savjetovanje koja je također bliska s Dubrovačkom biskupijom.

Sveučilište u vlasništvu gospodina Miomira Žužula, kao ni bilo koja s njim povezana pravna ili fizička osoba, ne djeluje u prostorima u vlasništvu Dubrovačke biskupije, kao ni u prostorima u vlasništvu s njom povezanih pravnih osoba.

Svi u Dubrovniku znaju gdje je smješteno Žužulovo privatno sveučilište – u prostorimaDominikanskog samostana u ulici Sv. Dominika 4. Sad je li na papiru Dominikanski samostan u vlasništvu Biskupije, Dominikanaca ili nekog trećeg, to je manje bitno. Dobro se zna tko je Žužulu omogućio te prostore – bivši dubrovački biskup Želimir Puljić. Njih dvojica nikad nisu skrivali prijateljstvo, pa mu je tako Žužul došao u Zadar na svetu misu prilikom njegova imenovanja za zadarskog nadbiskupa. I ovaj posao Biskupije uvijek je bio obavijen velom tajne. Niti se zna po kojim je uvjetima Žužul dobio te prostore, ni zašto. Zašto se, recimo, dubrovačka sirotinja ne može koristiti istim tim prostorima? Možda uopće ni ne postoje nikakvi potpisani papiri. Ne bi nas čudilo – navikli smo od njih na totalnu netransparentnost u poslovanju.

Biskupija zaista ne bi trebala lagati, kad nas već uče, da je laganje - smrtni grijeh.