Vidošević Nadan

18.09.2009

Tweet

cijeli tekst

 

FERAL OTKRIVA: POLICIJA DOVRŠAVA KAZNENU PRIJAVU PROTIV NADANA VIDOŠEVIĆA ZBOG KRIMINALNIH RADNJI PRILIKOM PRODAJE DALMACIJACEMENTA

 

NASLOV: BEZNADAN VIDOŠEVIĆ

 

 

Nadan Vidošević - ovih se dana Splićani pitaju ne teku li zadnji dani slobode sivoj eminenciji grada pod Marjanom

 

 

   Ovih dana dovršava se kaznena prijava protiv Nadana Vidoševića koja aktualnog predsjednika Hrvatske gospodarske komore tereti za gospodarski kriminal. Ne radi se pritom o onih 4,5 milijuna DEM za koje je Vidošević – u vidu neplaćenih poreza i doprinosa za igrače – zakinuo hrvatsku državu dok je bio predsjednik Hajduka, u razdoblju 1992.-1997. Ne, Vidoševićevo predsjednikovanje Hajdukom predmetom je posebne istrage, koju provodi Državno odvjetništvo i Županijski sud u Splitu, a ovdje se radi o slučaju sumnjive prodaje Dalmacijacementa, triju kaštelansko-solinskih cementnih tvornica, gdje je Vidošević posljednjih godina predsjednik Nadzornog odbora i gdje je samo po jednoj točki buduće optužnice - smanjenje temeljnog kapitala tvrtke - država oštećena za gotovo 150 milijuna DEM. I dok je u slučaju Hajduk policija predmet već predala pravosuđu (pa je Nadana Vidoševića već saslušao istražni sudac Županijskog suda u Splitu Marko Brdar), u slučaju Dalmacijacement još je u toku policijska istraga, koja se istovremeno provodi i u Splitu i u Zagrebu (tako je Nadan Vidošević o slučaju Dalmacijacement inspektorima Kriminalističke policije zborio u Zagrebu).

 

Iz krugova bliskih Državnom odvjetništvu saznajemo da se između splitske policije i Državnog odvjetništva ovih dana provode intenzivne konzultacije u svrhu konačnog formuliranja kaznene prijave, na osnovi koje bi Državno odvjetništvo trebalo pokrenuti istragu protiv Vidoševića. Kako neslužbeno saznajemo, glavni spor vodi se oko toga hoće li Nadanu Vidoševiću biti određen pritvor ili će za vrijeme pravosudne istrage biti na slobodi: radi se o tome da policija po zakonu može privesti Vidoševića i bez odobrenja Odvjetništva, ali o eventualnom pritvoru odlučuju Odvjetništvo i istražni sudac.

 

Ovih dana Splićani se pitaju ne teku li zadnji dani slobode za sivu eminenciju grada pod Marjanom, jednoga od najmoćnijih ljudi Splita i Hrvatske, čovjeka koji je u devedesetima strelovito napredovao: od mladog i ambicioznog direktora Dalmacijacementa, preko HDZ-ovog ministra gospodarstva, do čelnog mjesta u krovnoj hrvatskoj gospodarskoj instituciji, a bilo je tu i županovanja Splitsko-dalmatinskom županijom i predsjednikovanja Hajdukom (jedino je za njegova mandata Hajduk dočekivao proljeća u Evropi). Politika koja ga je lansirala u elitu doživjela je krah i siva eminencija više nije nedodirljiva. Vidoševića danas samo tjedni (a možda i dani) dijele od trenutka kad bi javnosti konačno trebala biti obznanjena optužnica protiv njega.

 

 

Zašto se inzistira na Vidoševićevu pritvaranju?

Jednostavno, i splitski i zagrebački inspektori čitaju novine i znaju kako im je izmakao Gucić. Umjesto iz Remetinca, janjevački tajkun hrvatskoj se policiji obraća iz Njemačke, gdje se navodno liječi i usput sređuje dokumentaciju. Ministar pravosuđa javno izjavljuje kako je Gucić zasigurno u policijskom vrhu imao svoju krticu, koja ga je na vrijeme obavijestila da mu se sprema hapšenje i čovjek je imao dovoljno vremena i manevarskog prostora da izvede 'operaciju Njemačka'. U policijskim krugovima, čini se, postoji bojazan da i Vidošević ne izvede sličnu diverziju.

 

Naši izvori smatraju da su u slučaju Nadana Vidoševića ispunjena bar četiri uvjeta za pritvaranje: a) težina djela koja mu se stavlja na teret (rekosmo, samo smanjenjem temeljnog kapitala Dalmacijacementa država je oštećena za 150 milijuna DEM), b) sumnja u mogućnost prikrivanja djela (Vidošević nije glup i zna baratati papirima), c) sumnja u mogućnost utjecaja na svjedoke i - ono čega se policija najviše boji - d) sumnja u mogućnost bijega u inozemstvo. Nadan Vidošević, naime, bogat je čovjek, s razgranatim međunarodnim privatnim, poslovnim i političkim vezama i u vrlo kratkom vremenu može početi novi život praktično u bilo kojem kutku planete.

 

Još uvijek nije sigurno hoće li predmet Dalmacijacement preuzeti Državno odvjetništvo u Splitu ili u Zagrebu. Prema nekim indicijama, splitsko odvjetništvo nastoji gurnuti vrući krumpir što dalje od sebe, a ni splitska policija nije presretna dosadašnjim radom Županijskog odvjetništva.

- Nije istina da mi odugovlačimo postupak, niti da se bojimo preuzeti predmet Dalmacijacementa – tvrdi županijski državni odvjetnik Ante Vrdoljak. – To prvi put čujem i radi se o potpuno neutemeljenim tvrdnjama. Kad me pitate za eventualni pritvor za Vidoševića, moram reći da je ovdje u tijeku predistražni postupak i još je preuranjeno davati bilo kakve prognoze. Mi još ne znamo što će se sve Vidoševiću pripisati, tako da su sve opcije otvorene.

 

- Ne znam činjenično stanje o slučaju za koji me pitate – rekao nam je Slavko Zadnik, v.d. državnog odvjetnika u Zagrebu – ali načelno ne postoji mogućnost da se postupak protiv Vidoševića prebaci u Zagreb. Nadležno odvjetništvo se određuje po tome gdje je inkriminirano djelo počinjeno, odnosno gdje su nastale posljedice tog djela. Državno odvjetništvo u Zagrebu može preuzeti postupak jedino ako se utvrdi da su neke sporne stvari rađene u Zagrebu, na primjer da su neki štetni ugovori potpisivani u Zagrebu. Ja zasad nemam nikakvu pisanu obavijest da je itko zatražio promjenu nadležnosti.

 

 

Sadržaj kaznene prijave - na kojoj bi se trebala temeljiti optužnica protiv Vidoševića - još uvijek je, iz razumljivih razloga, nedostupan javnosti. Osim, eufemistički rečeno, problematičnog smanjenja temeljnog kapitala tvrtke, na tapetu bi se trebalo naći i pet stanova koje je Dalmacijacement kupio, a čijim je vlasnicima otplata stanova jednostavno otpisana; čini se da je jedan od petorice 'sretnika' i Vidošević, a u jednome od spomenutih stanova živi i Andrija Kević, direktor Salonacoopa, kojeg je splitska policija posljednjih mjeseci čak tri puta privodila zbog sumnji u gospodarski kriminal.

 

Stvarne vlasnike ostalih stanova prilično je teško utvrditi, jer su papiri o vlasništvu premreženi imenima rodbine, prijatelja i dr., koji trebaju ostaviti dojam da to sve skupa nema nikakve veze s glavnim igračima (uostalom, golemi stan koji je Vidošević izborio u zgradi Autohrvatske na splitskim Firulama uknjižen je na Vidoševićevu punicu).

 

Dalje, u pitanju je i nekoliko fiktivnih ugovora sa stranim tvrtkama (čije postojanje policija zasad nije uspjela utvrditi) na ime savjetodavnih i konzultativnih usluga koje su ovi navodno pružali Dalmacijacementu (koji je u devedesetima od cementnog diva postao patuljak od cementne prašine), prilikom čega su honorari završavali na za sada nepoznatim švicarskim računima: istraga, među ostalim, nastoji otkriti jesu li česta Vidoševićeva putovanja u inozemstvo (primjerice, prije nekoliko dana, kad su novinari otkrili Vidoševića na züriškom aerodromu, kako putuje ekonomskom klasom) povezana s prebacivanjem novca stečenog takvim ugovorima. 

 

Osim toga, pod povećalom je i kredit koji je Dalmacijacement zbog lošeg stanja u firmi bio podigao kod tvrtke Plena Holding (koja je dio međunarodnog konzorcija RMC) sa sjedištem u Luxembourgu, u iznosu od 74,5 milijuna DEM. Samo uzimanje kredita ne bi bilo sporno da davatelj kredita, dakle Plena Holding, nije u tom trenutku i sam bio jedan od suvlasnika Dalmacijacementa. Koji su motivi tjerali vrhunskog gospodarstvenika da novac za tvrtku kojoj je predsjednik Nadzornog odbora pozajmljuje - uz uredno plaćanje kamata - od tvrtke koja i sama ima dionice u njegovoj tvrtki, da prema tome svjesno oštećuje vlastitu tvrtku u korist stranog partnera koji je zapravo trebao spasiti Dalmacijacement - to bi trebalo utvrditi pravosuđe.

 

 

Po težini djela, odnosno po visini novca za koji je država - kao bivši većinski vlasnik Dalmacijacementa - oštećena, na prvome je mjestu stavka o smanjenju temeljnog kapitala. Ta se priča odigrala 28. rujna 1996. godine na Glavnoj skupštini Društva, kad je dotadašnja procijenjena vrijednost Dalmacijacementa od 280 milijuna DEM u nekoliko minuta smanjena na 118 milijuna DEM, uz službeno objašnjenje da je taj potez nužan radi pokrića gubitaka iz poslovne 1995. godine (premda je gubitak iz 1995. iznosio ‘samo’ 45 milijuna DEM). Nekoliko mjeseci potom Dalmacijacement je kupljen od strane britansko-njemačkog konzorcija Ready Mix Cement (RMC), po cijeni od 140 milijuna DEM, što točno upola manje od njegove prije procijenjene vrijednosti.

 

Cijeli posao počeo je pet godina ranije, 1992. godine, kad je između Dalmacijacementa i RMC-a potpisan predugovor o kupnji. Direktor Dalmacijacementa u tom je trenutku – Nadan Vidošević. Tada su, međutim, tri tvornice stajale 280 milijuna DEM i trebalo je naći način da se prođe jeftinije. Operacija se odvijala u nekoliko etapa, a okončana je u ljeto 1997., kad je konzorcij RMC - koji je godinu i pol ranije preko svoje švicarske firme Trion Invest kupio prvih 15 posto dionica i za to platio 20 milijuna DEM – kupio ostatak koji mu je nedostajao do većinskog paketa, s time da je u međuvremenu cijena DC-a prepolovljena. Na taj je način RMC 1997. za 140 milijuna DEM (118 plus onih 20 od Trion Investa) dobio ono za što bi 1992. morao platiti 280 milijuna.

 

Lukavo odigrana igra stranog partnera nikada, međutim, ne bi bila moguća bez odluke Skupštine Društva o smanjenju temeljnog kapitala, a u zraku je ostalo pitanje koliku je proviziju od stranog partnera zaslužio onaj koji je smanjio cijenu za 140 milijuna DEM. 

 

Prema prvim šturim informacijama, Nadan Vidošević tvrdi da ni za što u Dalmacijacementu, pa tako ni za sporno smanjenje temeljnog kapitala, nije kriv, budući da je sve odluke službeno potpisivao predsjednik Uprave Zvonimir Radić, a on, Vidošević, samo je davao suglasnost na Radićeve odluke. Formalnopravno, ta je činjenica uvažena i u samoj kaznenoj prijavi, gdje je Vidošević drugookrivljeni, iza Radića, premda naši izvori tvrde da poredak okrivljenih u ovom slučaju ne znači ništa, budući da se spomenuti dvojac tereti za potpuno iste stvari, u kojima je Radić bio izvršitelj, a Vidošević pokrovitelj.

Budući da je Dalmacijacement u kritično vrijeme bio u vlasništvu države, jasno je da takva operacija nije mogla biti izvedena bez suglasnosti predstavnika države, odnosno odgovorne osobe iz Hrvatskog fonda za privatizaciju. Upravo na otkrivanju 'treće osobe' posebno inzistira Državno odvjetništvo i tu je, čini se, jedna od prijelomnih točaka ove priče: svi su izgledi da je za proširenje prijave (i optužnice) potrebna politička odluka, koja još nije donesena. Ipak, u Odvjetništvu ističu da postojanje naloga odozgo ne amnestira od odgovornosti ni Radića ni Vidoševića.

 

 

   To nije sve. U priči oko Nadana Vidoševića prelama se puno toga. Feralovi informatori čak smatraju da pitanje eventualnog Vidoševićevog privođenja i pritvaranja predstavlja prijelomnu točku nevidljive višemjesečne borbe zdravih i korumpiranih snaga u hrvatskoj policiji, pri čemu ovi potonji dolaze iz onog širokog plašta kojim je Ivić Pašalić svojedobno zaogrnuo sve ključne strukture u državi. Tako je načelnik Krimodjela Ante Belak - nakon podnošenja prijave protiv bivšeg šefa splitskoga SZUP-a Alojzija Šuprahe - od istog tog Šuprahe prozvan kao šef splitskog podzemlja, da bi samo koji tjedan kasnije njegov kolega Buljan doživio da - nakon što je dao ostavku, revoltiran pomilovanjem trojice splitskih dilera - bude prozvan kao osoba koja je za novac puštala dilere na slobodu. Dvojica policajaca čiji je profesionalizam preživio i olovne godine HDZ-a, danas su dovedena u situaciju da razmišljaju o odlasku iz policije. Buljan je ostavku već dao, a Belak se, navodno, razočaran, sprema povući u mirovinu. To bi bila stvarna pobjeda tipova koji su 3. siječnja izgubili izbore, pri čemu priču komplicira činjenica da ti tipovi očito nisu bili ušančeni samo u HDZ-u.

 

Vratimo se načas Nadanu Vidoševiću. Tko god je, recimo, 25. srpnja ujutro nazvao Hrvatsku gospodarsku komoru, mogao je od Vidoševićeve tajnice dobiti informaciju da je “gospodin Vidošević na službenom putu, s kojeg se vraća 1. kolovoza”. Ipak, istog tog 25. srpnja navečer Nadan Vidošević je navodno viđen na koncertu Raya Charlesa. To je vjerojatno trebao biti odgovor na nedavni napis u Nacionalu da je od frke izgubio pet kilograma i aluzije kako odnedavno ne spava više tako mirno kao nekoć. Premda će i naši informatori potvrditi kako je “gospodin Vidošević u posljednje vrijeme nešto nervozniji nego inače”, Nadan Vidošević se i dalje pojavljuje u javnosti, kao ugledni građanin koji je čist pred sobom i svijetom.