Premda još nije do kraja policijski i sudski raspetljana afera s pet tajnih ortaka u Dubrovačkoj banci koja je označila početak kraja HDZ-ove vlasti, Nacional je ovih dana došao do senzacionalnih dokumenata koji otkrivaju novi skandal s tajnim ortačkim ugovorima. Afera u kojoj je glavni akter Marijan-Marinko Filipović, visoki dužnosnik HSS-a i direktor Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, zasigurno je jedan od najvećih skandala koji se dogodio u posljednje tri i pol godine. Sasvim sigurno potrest će same temelje vladajuće koalicije i HSS-a, a mogla bi snažno utjecati na raspoloženje biračkog tijela, pa i rezultate samih izbora. Nacional posjeduje dokumente koji otkrivaju da je nekoliko pripadnika današnje vladajuće nomenklature, prije svih visoki dužnosnik HSS-a Marijan-Marinko Filipović, povezanih s bivšim hadezeovskim moćnicima, među ostalim Stipom Gabrićem Jambom, zahvaljujući tajnom ortačkom ugovoru, dobilo u vlasništvo Građevinsko poduzeće Dubrovnik. Ukratko: Strahimir Filipović, sin Marinka Filipovića, predsjednika Nadzornog odbora Dubrovačke banke, direktora Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka te visokog dužnosnika HSS-a, potpisao je sa Stipom Gabrićem Jambom, donedavnim hadezeovskim moćnikom i neretvanskim kraljem mandarina, te Mirkom Obrvanom, kontroverznim biznismenom iz Dubrovnika, tajni ortački ugovor o podjeli vlasničkih udjela u Građevinskom poduzeću Dubrovnik. Najgore je to što je ugovor potpisan u vrijeme dok je vlasnik GP Dubrovnik bila Dubrovačka banka.

Sin Marinka Filipovića, Strahimir, Stipe Gabrić Jambo i Mirko Obrvan potpisnici su tajnog ortačkog ugovora o podjeli vlasničkih udjela nad GP Dubrovnik Uslugu za pomoć pri dodjeli GP Dubrovnika Obrvanovu Mediatoru naplatili su Filipovići udjelom u poduzeću vrijednim 3 milijuna kunaCijeli slučaj zapanjujuće podsjeća na prvu aferu Dubrovačka banka iz 1998., kada je Nacional otkrio da su glavni pripadnici hadezeovskih vladajućih struktura Neven Barač, Miroslav Kutle, Zoran Luburić i Vinko Brnadić te peti tajni ortak Ivić Pašalić potpisali tajni ortački ugovor koji im je trebao omogućiti preuzimanje vlasništva nad Dubrovačkom bankom. I sada je u središtu tog sramotnog skandala Dubrovačka banka, ponovno je riječ o tajnom ortačkom ugovoru, a uz poznate partnere postoji i tajni ortak. Naravno i namjera je ista: iz džepova poreznih obveznika prebaciti novac u vlastite lisnice. Dakle, ponovno je riječ o duboko nemoralnim i nezakonitim poslovima koji mogu, nema sumnje, imati za sadašnje aktere, njihove političke sponzore i stranke istovjetne pogubne posljedice kao svojedobno za HDZ. Ne možda policijske i sudske, jer je to u Hrvatskoj nakon skandaloznih postupaka pravosuđa gotovo nemoguće očekivati, ali političke i moralne svakako. Pogotovu ako predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić i njegovi koalicijski partneri iz prve afere Dubrovačke banke nisu izvukli prave pouke.

Cijeli je slučaj započeo 6. i 7. srpnja, kada je Dubrovačka banka oglasila u Jutarnjem listu i Dubrovačkom vjesniku prodaju 93.403 dionica Građevinskog poduzeća Dubrovnik koje je bilo u njenom vlasničkom portfelju. Kupnjom tih dionica novi vlasnik posjedovao bi 72,50 posto vlasničkog udjela u toj tvrtki. Određena je i cijena: 200 kuna po dionici, pa je ukupan iznos za 93.403 dionice iznosio 18.680.600 kuna.

Na objavljeni oglas javilo se pet tvrtki: Grapo iz Zagreba, Mediator iz Dubrovnika, Konel iz Čilipa, PMG Ragusa iz Dubrovnika te Jambo iz Metkovića.
Prije nego je Nadzorni odbor Dubrovačke banke raspravljao o ponudama, u Zagrebu su 1. kolovoza, u javnobilježničkom uredu Ive Dujmović u Jurišićevoj ulici, suvlasnici Mediatora, tvrtke koja se natjecala za kupnju dionica GP Dubrovnik, Stipe Gabrić Jambo i Mirko Obrvan te Strahimir Filipović, službenik u podružnici Splitske banke u Metkoviću, potpisali Ugovor o osnivanju tajnog društva. Tim ugovorom unaprijed je dogovorena podjela vlasničkih udjela u Građevinskom poduzeća Dubrovnik. Pismeno je zaključeno da će se Strahimir Filipović u tekstu tajnog ugovora voditi kao “tajni član”. Jedan od svjedoka potvrdio je Nacionalu da je Marinko Filipović prisustvovao potpisivanju tajnog ortačkog ugovora.

Premda NO Dubrovačke banke još nije bio ni raspravljao o prikupljenim ponudama, Mirko Obrvan, Stipe Gabrić te Strahimir i Marinko Filipović već su dijelili plijen. Ugovorom tajnog društva bilo je predviđeno da se 72,5 posto dionica GP Dubrovnik podjeli ravnopravno između tri partnera te da svaki dobije dionice vrijedne 6.333.333,33 kune. U članku 2. tajnog ugovora precizirano je da Mirko Obrvan i Stipe Gabrić Jambo od dana potpisivanja ugovora potvrđuju da im je tajni ortak, odnosno Strahimir Filipović, isplatio 3.166.666,66 kuna na ime prve rate. Drugu ratu u istom iznosu tajni je ortak dužan isplatiti naknadno. Premda su Obrvan i Gabrić potpisali ugovor, Nacionalu je posvjedočeno da Strahimir Filipović nije uplatio predviđeni iznos od 3.166.666,66 kuna. Tom su svotom, naime, ortaci Obrvan i Gabrić platili Strahimiru Filipoviću uslugu koju im je učinio njegov otac Marinko Filipović. Dodatna nagrada predviđena je u članku 4. U njemu je precizirano da će novi direktor GP Dubrovnik postati tajni ortak Strahimir Filipović. U ugovoru je također razrađeno na koji način partneri mogu raskinuti tajno društvo, kako se reguliraju međusobne obveze, isplaćuju nagrade. Zabilježeno je da je ugovor sastavljen u četiri primjerka, da će jedan biti pohranjen u javnobilježničkom uredu, a ostali će biti kod ugovornih stranaka. U završnim odredbama članka 14. stoji upozorenje da je ugovor tajan te da ga ni jedna strana ne može učiniti dostupnim javnosti. Završna klauzula predviđa da će se ugovor smatrati ništavnim ako ortaci ne postanu vlasnici GP Dubrovnik.

Unatoč tome, ugovor je vrlo brzo stupio na snagu jer je tvrtka Mediator, na inzistiranje Marinka Filipovića, pobijedila na natječaju za kupnju GP Dubrovnik. Doduše ne tako lako i brzo kako su se nadali Marinko Filipović i tajni ortaci. Na sjednici NO Dubrovačke banke od 6. kolovoza 2001., kojoj je predsjedavao Marinko Filipović, a na kojoj su bili ostali članovi NO Vido Bogdanović, Ivan Šprlje, Tomislav Vuličević i Pave Župan Rusković te članovi Uprave banke Vlaho Sutić, Krešimir Krile, Krunoslav Brkljačić i Ivan Borovina, odbačena je preporuka Uprave banke da se prihvati ponuda tvrtke Mediator. Odlučeno je da se još jednom razmotre kreditni zahtjevi tvrtke Ragusa i Mediator za kupnju GP Dubrovnik te da se tek nakon toga donese konačna odluka. I doista, već 17. kolovoza 2001., dakle u jeku godišnjih odmora, održana je hitna sjednica NO Dubrovačke banke. Premda se Ivan Šprlje, župan dubrovačko-neretvanski i član SDP-a, i dalje protivio prodaji GP Dubrovnik tvrtki Mediator, bio je nadglasan. S četiri glasa za, Marinka Filipovića, Vida Bogdanovića, Pave Župan-Rusković i Tomislava Vulićevića, tvrtka GP prodana je vlasnicima Mediatora Mirku Obrvanu i Stipi Gabriću Jambi. Vido Bogdanović, kao član HSS-a, priklonio se mišljenju stranačkog kolege, kao i ministrica turizma Pave Župan Rusković, kojoj su bili bliži Marinko Filipović, Stipe Gabrić Jambo i Mirko Obrvan, negoli župan Ivan Šprlje.

Kolika je bila uvjerenost Marinka Filipovića da će tvrtka Mediator Mirka Obrvana i Stipe Gabrića Jambe pobijediti na natječaju za kupnju dionica GP Dubrovnik pokazuje i to što je prije sjednice NO 6. kolovoza 2001. bila napisana odluka o prodaji vlasničkog udjela tvrtki Mediator.
Unatoč velikim očekivanjima partnera, priča o tajnom ortačkom ugovoru završila je, kao uostalom i u izvornoj aferi Dubrovačka banka, posve neslavno. Po informacijama kojima raspolaže Nacional Marinko i Strahimir Filipović, koji prema dogovoru nisu trebali platiti prvu ratu, ali su bili obvezni uplatili drugu, to su odbili učiniti. Među ortacima je, naime, došlo do spora: dok su Obrvan i Gabrić zahtijevali da Filipovići uplate drugu ratu od 3.166.666,66, kuna, Marinko i Strahimir Filipović to su navodno odbili učiniti uvjeravajući partnere da njihova usluga ne vrijedi 3.166.666,66 kuna nego punih 6.333.333,33 kuna. Zbog toga je došlo do spora. Kada se uvjerio da Filipovići ne žele platiti preostali dio obveze, Obrvan je u studenome 2001. zbog toga raskinuo ugovor o tajnom društvu. Nakon toga Obrvan i Gabrić sredili su međusobne odnose: Gabrić se odrekao svoga udjela u Mediatoru, a Obrvan u GP Dubrovnik. Tako je Obrvan postao stopostotnim vlasnikom Mediatora, a Gabrić GP Dubrovnik.

Time bi, dakako, bila okončana priča o sramotnoj prodaji i kupnji GP Dubrovnik, da nisu otkriveni dokumenti koji su otkrili pozadinu tih kriminalnih rabota. Novi skandal u Dubrovačkoj banci potvrdio je koliko je pogubno za svako društvo kada se ne bori protiv kriminala. Zapanjuje drskost aktera te afere koji su se usudili ponoviti nešto slično što je samo tri godine prije izazvalo potrese u cijeloj državi. Sramotno ponašanje Marinka Filipovića najbolje pokazuje što se događa kada se olako i neodgovorno prelazi preko očitih kriminalnih radnji. Da su bili kažnjeni odgovorni u prvoj aferi Dubrovačka banka, onda sinu Marinka Filipovića Strahimiru, kao i njegovu ocu ne bi padalo na pamet da sklapaju ortačke ugovore tako frapantno slične dubrovačkom prvijencu. No kako se petom tajnom ortaku Iviću Pašaliću nije dogodilo ništa, kako je nekima od aktera, poput Vinka Brnadića i Zorana Luburića, ostalo neokrnjeno enormno bogatstvo koje su stekli u najmanju ruku nemoralnim radnjama i zloporabeći svoje tadašnje dužnosti, jasno je da je to dalo poticaja drugima da se ponašaju na isti ili sličan način.

Zbog toga sada samo o Zlatku Tomčiću i HSS-u, te dakako vladajućoj koaliciji, ovisi hoće li nova afera Dubrovačka banka imati za njih iste pogubne političke i moralne posljedice kao što se to dogodilo HDZ-u nakon prve afere Dubrovačka banka. Nema dvojbe da je otkrivanjem prve afere Dubrovačka banka započela erozija HDZ-a, da je skandal s Dubrovačkom bankom bio prvi čavao u političkom mrtvačkom lijesu u kojemu su HDZ i Ivić Pašalić bili politički pokopani nakon parlamentarnih izbora 3. siječnja 2000. Ne reagira li vladajuća koalicija na odgovarajući način, ne poduzme li Tomčić kao predsjednik HSS-a najenergičnije mjere, posljedice bi mogle biti jednako fatalne.

Marinko Filipović
Marinko Filipović (62) rodio se u Opuzenu, diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Gotovo 15 godina obavljao je odgovorne poslove u Privrednoj banci, a 1990., nakon što se učlanio u HSS, smijenjen je s mjesta direktora PBZ-ove poslovnice u Opuzenu. Kao saborski zastupnik pokrenuo je 1997. tzv. pšeničnu aferu, napadao je metkovskoga gradonačelnika Stipu Gabrića Jamba da je ratni profiter. Stao je na stranu Vide Bogdanovića, nekadašnjega dubrovačkoga gradonačelnika, kada se sukobio sa Zlatkom Tomčićem. Podupirao je Bogdanovića kao protukandidata Zlatku Tomčiću u bitci za mjesto predsjednika HSS-a. U travnju 2000. postavljen je za direktora Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja je, među ostalim, prodala Riječku, Splitsku i Dubrovačku banku.

Mirko Obrvan
Za Mirka Obrvana, poslovnog čovjeka iz Dubrovnika, šira javnost prvi je put čula nakon što je uhićen zajedno s Nevenom Baračem. Obrvan je optužen da je uz pomoć Nevena Barača stekao protupravnu imovinsku korist u kupoprodaji trgovačkog poduzeća Mediator. No raspravno vijeće suda u Dubrovniku oslobodilo je Obrvana i Barača svih točaka optužnice. Drugi put za Obrvana se pročulo prije godinu dana nakon što je došao u sukob sa splitskim trgovcem Željkom Kerumom. Naime DAB, Državna agencija za sanaciju banaka, prodala je Željku Kerumu Opskrbni centar na Lapadu čime je bila ugrožena dotadašnja povlaštena pozicija Obrvanove tvrtke Mediator. U Dubrovniku se odmah proširila priča kako se Marinko Filipović osvetio Obrvanu zbog prekida poslova s njegovim sinom Strahimirom. Spekulacijama i ćakulama tu nije kraj: u Dubrovniku se već dulje vrijeme nagađa kako će se Obrvan vrlo brzo osvetiti Filipovićima.

Stipe Gabrić Jambo
Stipe Gabrić (44) rođen je u Kladi, selu nedaleko od Metkovića. Završio je Agronomski fakultet u Zagrebu gdje je i magistrirao na temu mandarina. Nakon povratka zaposlio se u PIK-u Neretva iz Opuzena, a potom je prešao u tvrtku Razvitak iz Metkovića, koja je prije 1990. bila jedna od najuspješnijih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji. Nakon što je uz pomoć političkih pokrovitelja, prije svega Milana Kovača, tada predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju i predsjednika NO Razvitka, te Luke Bebića, postao komercijalni direktor Razvitka, Stipe Gabrić osnovao je tvrtku Jambo koju je vodio njegov brat Božo. Stipe Gabrić je rasprodao Razvitkovu maloprodajnu mrežu svojoj tvrtki Jambo, pa je bez posla ostalo oko 2000 ljudi. Uz to Stipe Gabrić sam je sebi iznajmio najplodniju zemlju Razvitka, prodavao svoje proizvode po dva ili tri puta većoj cijeni MORH-u na čemu se enormno obogatio. Protiv Gabrića je podneseno desetak prijava zbog kriminala i nezakonitog poslovanja, ali većina optužbi je odbačena zbog nedostatka dokaza. Umjesto toga danas Gabrić potražuje od MORH-a oko 400 milijuna kuna.

Nacional Tajni ortački ugovor nove vlasti

Autor:Mladen Pleše