drlesar

25.03.2009

Tweet

 

„Hvala lijepa poštovani gospodine potpredsjedniče, ministre, kolegice i kolege.

Potvrđivanje Sjevernoatlantskog ugovora posljednja je faza i posljednja odluka Parlamenta o ulasku Hrvatske u NATO. Moram primijetiti s čuđenjem da je ovaj prijedlog zakona došao u saborsku proceduru u posljednji trenutak i to po hitnom postupku, očito sa velikom vezom s činjenicom da je sutra posljednji dan predaje dokumenata u Washingtonu zbog konferencije, odnosno skupštine koja započinje 3. travnja gdje se očekuje da Hrvatska bude punopravna članica.

Hrvatska je Vlada i ranije mogla taj prijedlog zakona poslati u proceduru, ne čekaju akte ratifikacije ostalim članicama, no očito Vlada zna zašto je čekala posljednji trenutak.

Kao što sam u jednoj raspravi prije 2, 3 tjedna najavio i rekao otpor Slovenaca o ratifikaciji ulaska Hrvatske u NATO biti će jednostavno i brzo slomljen jer pregovaračka umijeća Washingtona u odnosu na Bruxelleska su daleko uvjerljivija, čvršća, jača i argumenti se koriste drugačije taman da bi bili isti. I to se desilo. Tako da je i slovenska ratifikacija je stupila na snagu.

Međutim ono što me zabrinjava jeste činjenica da ovaj prijedlog zakona tumačimo da je doista potrebno ili je dovoljna obična većina za njegovo usvajanje, a ja sam uvjeren da bi kod glasanja o ovom zakonu trebali primijeniti članak 227. Poslovnika Hrvatskog sabora i to znači dvotrećinskom većinom.

U ovoj raspravi želim podsjetiti na raspravu u ovom Saboru, a i moju raspravu kada smo raspravljali i usvajali Sporazum Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država o statusu vojne i civilne komponente Američke vojske na teritoriju Republike Hrvatske. Sjećate se da je čak i parafiranje tog sporazuma bilo napravljeno bez znanja Predsjednika države, da je on dugo, dugo nakon toga čekao u Vladi da bi u Sabor bio dostavljen sa dosta velikim zakašnjenjem.

Vojna i civilna komponenta Sjedinjenih Američkih Država na teritoriju Hrvatske ima suverenitet nad Hrvatskom, a ne obrnuto. Neću obrazlagati i ponavljati razloge jer su izvan dometa svih tijela vlasti, svih mogućnosti sankcioniranja nadzora i kontrole.

Drugo što želim podsjetiti na jednu činjenicu, a kada govorimo o Sjevernoatlantskim integracijama i pitam se zašto nas žele u NATO-u, ali ne i u Europskoj uniji? Radi se, kolegice i kolege, o istim partnerima. Isti partneri su odlučivali o Hrvatskom ulasku u NATO, a to su isti partneri koji bi trebali odlučiti o prijemu Hrvatske u Europsku uniju. Trebaju nas u NATO-u zbog naših vojnika u misijama jer smo dobrodošli jer nas nema tko zamijeniti.

Prešern, slovenski pjesnik svojedobno je napisao kako austrijski carevi sa Bogom razgovaraju na španjolskom, međusobno na njemačkom, a s konjima na slovenskom. Ja bih parafrazirao i rekao da otprilike europska birokracija međusobno danas razgovara na engleskom, o ulasku Hrvatske u Europsku uniju na slovenskom, a da su pregovori i razgovori o Hrvatskom ulasku u NATO bili vođeni na hrvatskom jeziku.

Tapšaju nas po ramenima i hvale na sva usta, naročito tamo i naročito onda kada šaljemo nove kontingente svojih vojnika u misije u sklopu NATO-a. I to je dobro. Međutim, zašto ti isti partneri te iste ocjene o Hrvatskoj i s prednosti Hrvatske ne dijele na područje europskih pregovora?

I treće pitanje, u Hrvatskoj je bila tema rasprave o tome da li će po ulasku Hrvatske u NATO biti raspisan referendum. Ako i prihvatimo činjenicu da po Ustavu nije potreban, podsjećam i da među partnerima sada vladajuće koalicije bilo stranaka koje su uoči izbora u izbornoj kampanji zahtijevali provođenje referenduma.

I civilno društvo u Hrvatskoj tražilo je raspravu o referendumu i predlagali su da Sabor na tu temu raspiše referendum. Način na koji je ta rasprava odbijena, argumenti kojima su bili zahtjevi odbijani nisu bili primjereni, naročito zbog toga što se tvrdilo da politička elita mora preuzeti dio povijesne odgovornosti na sebe i donijeti takvu odluku.

Među onima koji su tražili referendum i koji su pokušali otvoriti tu raspravu, za mene legitimnu i legalnu, bila je većina onih koji bi izašli na referendum i glasali za ulazak Hrvatske u NATO. Ja sam potpisao tu inicijativu, izašao bih na referendum i glasao bi o ulasku Hrvatske u NATO. Međutim, ta mogućnost je tom dijelu građana uskraćena i oduzeta.

I upravo zbog toga kao i ove dvije činjenice koje sam naveo, dakle sporazum sa Amerikancima, ali ponašanje tih istih partnera na drugom području, kada nam s jedne strane tvrde s pravom da moramo surađivati sa Međunarodnim sudom za ratne zločine, ali nam istodobno osporavaju pravo korištenja Međunarodnog suda pravde u Haagu za rješavanje jednog bilateralnog pitanja, svojim glasom protiv ovog zakona, danas ću ovdje u Saboru zastupati onaj dio građana i birača Hrvatske, koji su bili spremni s političkom elitom podijeliti dio odgovornosti i na referendumu donijeti odluku o ulasku Hrvatske u NATO.

Vidim da ću biti usamljen, a posebice da su ti građani bili u pravu kada su izražavali sumnju o načinu odlučivanja političke elite govori činjenica, da je vladajuća politička elita protumačila da je za donošenje ovog zakona dostatan 39 glasova u Hrvatskom saboru, jer se on predlaže usvajanjem običnom većinom.

Pa ako je tome tako, ako dakle čak ni svoj Poslovnik koji govori da se o takvim temama i takvim zakonima u Saboru odlučuje dvotrećinskom većinom, nismo spremni primijeniti na sebe, onda je to dokaz da onaj dio građana koji je tražio referendum, zaslužuje barem jedan glas protiv ovog zakona nakon današnje rasprave i glasanja.

Hvala lijepa.“

 

PS. Poziv na članak 139. stavak 1. Ustava Vlada je stala na stanovište da je za izglasavanje ovoga zakona dovoljna obična većina (većina prisutnih). Teoretski to znači 39 glasova „za“ uz 77 prisutnih na glasovanju.

Pozivom na stavak 2. istog članka Ustava, koji traži dvotrećinsku većinu Vlada bi priznala de se ulaskom u NATO prenosi dio suvereniteta na međunarodnu asocijaciju ili organizaciju a za to pak Ustav predviđa referendum.