 |
|
Autor:
Ivan_Popovic
Datum:
22.11.2012
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
| Ovih dana svjedočimo velikoj, novoj aferi u hrvatskome zdravstvu.
Privedena je uprava firme Farmal i osumnjičeno je preko 300 liječnika opće prakse u Republici Hrvatskoj da su primali mito od farmaceutskih predstavnika navedene firme u raznim oblicima kako bi propisivali određene lijekove. Svi su se digli na noge, kao da žive u bajci i neznaju kako zapravo posluju farmaceutske firme i što je to zapravo farmaceutski biznis.
Pa jako je dobro poznato da jedna od najvećih gigantskih tvrtki na svjetskom tržištu – Pfizer drži monopol na našim područjima. Jako je dobro poznato, barem onima koji su voljni to istražiti da većina antidepresiva i anksiolitika dolazi od Pfizera te da su prvi izbor većine psihijatara u terapiji pacijentima!
Koji pitate se?
Evo samo nekoliko njih.
Antidepresivi:
Zoloft
Paroksetin
Anksiolitici:
Xanax
Imamo tu naravno i druge lijekove drugih velikih kuća: Prozac, Wellbutrin, Cipralex i mnogi generički oblici koji se prodaju u Hrvatskoj jer su jeftiniji. Seroxat, Lorsilan, Velafax, Rivotril itd, itd….
Zamislite samo ovo. Na listi među deset top najvećih svjetskih farmaceutskih firmi Pfizer je broj 2. Sve je očito, zar ne?
Normalno, logično je i jasno da se tu ne radi samo o Pfizeru, kada bih išao govoriti o Novartisu, GlaxoSmithu i drugima trebao bih napisati nekoliko članaka.
Malo o domaćem zdravstvenom sustavu:
Nego, da se vratim na prvobitnu činjenicu. Svi u čudu! Valjda je dobro poznato kako svugdje u svijetu farmaceutske kompanije prije svega vode biznis. Doktorima se povremeno plati, oni zauzvrat pišu recepte od XY-a, dobivaju se veliki bonusi krajem godine i svi sretni i zadovoljni. Pacijenti? Potrošna roba zar ne?
No, ovo je tek početak. Gore navedeno je već dobro razvijeni posao koji traje jako, jako dugo. Problem je slijedeći. Hrvatsko zdravstvo.Idemo konkretno.
Ukoliko se nekome dijagnosticira depresija, u većini slučajeva ona se liječi antidepresivima, ali zašto u nekima ljude liječimo antipsihoticima?
Primjer je lijek sulpirid. Njime se tretiraju slijedeća stanja: akutna i kronična shizofrenija i anksiozni i depresivni poremećaji. U redu, “depresivni poremećaj” u dozama od 100-400 mg. I što ako netko ima alergiju na nešto u takvom lijeku što ni izbliza nije prvi izbor u davanju kod depresije? Nikom ništa! Također zašto nekad stanje depresije liječimo antiepilepticima kao što je primjerice Lamictal?
Taj se lijek u prvom redu koristi za liječenje epilepsije. U drugom redu za bipolarne poremećaje. A što je to bipolarni poremećaj? To je stanje u kojemu oboljeli imaju problema sa promjenama raspoloženja. Raspoloženja se kreću od jako euforičnih do jako depresivnih, ali bit je da se to izmjenuje, tj. da jedno u ovom slučaju “depresivno” razdoblje ne traje u kontinuitetu. Prema tome, upitno je liječiti depresiju antiepilepticima.
Mentalne bolesti pacijenta su rekao bih jedne od najosjetljivijih i to najviše iz razloga što se često krivo dijagnosticiraju i liječe. Odnosno, preciznost u dijagnozi i preciznost u terapiji MORA biti OSNOVNA kvaliteta liječnika koji se tim slučajevima bavi. Pogrešne dijagnoze vode krivim terapijama koje rezultiraju svime samo ne onim dobrim.
Jedna osoba sa kojom sam razgovarao o ovome problemu, liječila se od ovisnosti. Dijagnoza: depresija. Krivom terapijom, na novim pretragama rezultirala je kao netko tko ima predstanje shizofrenije! Ne ulazeći dublje u njezinu tematiku, vraćam se temi.
Da ne spominjem krucijalnu temu dijagnosticiranja i liječenja ADHD-a (poremećaj koncentracije I hiperaktivnosti) za kojega pravi lijekovi nisu uvršteni na listu HZZO-a! Te ljude liječimo antidepresivima?? No, o toj temi malo kasnije.
Ovaj članak nije napisan kao serije napada na ikoga, on je napisan kako bi upozorio pacijente o stvarima koje nisu uvijek svakome dostupne. Ako sam ja kao “amater” u poznavanju medicine i farmacije mogao ove činjenice istražiti i složiti ih u jedan članak onda će puno ljudi razumjeti kako su informacije većinom dostupne, samo je potrebno puno pitati.
SLUČAJ ADHD:
Prije svega da ovaj termin pojasnim moram mu dati malo uvoda.
1. ADHD – poremećaj u koncentraciji I poremećaj hiperaktivnosti
2. ADD – poremećaj u koncentraciji
Glavne razlike prema simptomima:
ADD – očitujemo ga prema slijedećim simptomima:
1. nemogućnost koncentracije
2. osobi je vrlo lako odvući pozornost
3. nemogućnost organiziranja
4. odugovlačenje s zadacima
5. zaboravljanje
Naziv je promijenjen, danas u ADHD, iako se u nekim slučajevima još koristi termin ADD, kada je riječ samo o koncentraciji. Termin je promijenjen 1994. godine novim izdanjem dijagnostičkog I statističkog priručnika za mentalne poremećaje.
Četvrto izdanje (DSM-IV) ide u ADHD; tj. ADHD PI(naglasak na problem koncentracije). Prema tome, ADD je jedan od podstupnjeva samoga ADHD-a.
ADHD – očituje se slijedećim simptomima:
1. neprestano govorenje
2. stalno u pokretu
3. problemi u izvršavanju zadataka I aktivnosti
4. problemi sa mirnim sjedenjem tijekom večere primjerice, ali najviše u školi
5. djelovanje bez obzira na posljedice - (impulzivnost)
Ovo je definicija ovoga poremećaja, i jasna razlika između dva pojma sa kojima se čitatelji mogu susresti.
Postoje različiti načini tretiranja. U ovom članku usredotočiti ću se na tretiranje lijekovima.
U Sjedinjenim Američkim Državama I diljem Europe ova se stanja tretiraju sa tri najpoznatija lijeka.
1. Ritalin (Ili njegovo produženo djelovanje Concerta)
2. Adderall
3. Vyvanse
Prije nego nastavim temu moram ukratko objasniti o kakvim vrstama lijekova se radi.
Psihostimulans, najčešće prvi izbor za liječenje ADHD-a. Njegov je nedostatak što djeluje kratkoročno, pa ga se svakih 4 do 6 sati mora uzimati ponovno. Svim ovim lijekovima je zajednička jedna crta. Djeluju u roku 15 do 30 minuta od uzimanja. Također, djelatna tvar Ritalina jest :methylphenidatum. Djelatnu tvar u ovome slučaju spominjem jer se ako se ne varam u medicini koristi već 45 do 50 godina. Studije pokazuju sigurnost u kratkoročnom, ali ne i dugoročnom korištenju. Točnije dugoročno korištenje nije previše prakticirano, pa zbog toga niti nema rezultata studija o tome, barem koliko ja znam. Obzirom da je djelovanje Ritalina nekoliko sati postalo problematično jer su djeca često zaboravila da moraju popiti lijek, 2000. godine firma Janssen dobiva dozvolu za stavljanje u promet lijeka Concerte od strane američkog FDA-a.
Concerta je ustvari Ritalin koji traje cijeli dan, djelovanje lijeka drži pacijenta do 11 sati. Concerta je napravljena tako da se tijekom dana u organizam ispuštaju tri doze metilfenidata (djelatna tvar) I tako djeca ne moraju popiti više od jedne tablete dnevno. Nedostatak ovoga lijeka je njegova cijena. U Hrvatskoj, se izdaje jedino na privatni recept, a mjesečna doza iznosi 500-injak kuna za 18 mg.
Ovdje dolazimo do prvoga problema. Ritalin, bi za današnje prilike u Hrvatskoj bio puno dostupniji I jeftiniji kao terapija,međutim u Hrvatskoj ga nema. Ovo je citat sa jedne stranice gdje se objašnjava zašto ga nema u Republici Hrvatskoj:
“ U HZZO-u postoji procedura za uvoz Ritalina, no njena bi primjena, upozorava dr. Jakušić, pretvorila liječnike u administratore i oduzela im vrijeme za liječničku praksu. Naime, liječnička ustanova koja utvrdi da je njenom pacijentu potreban lijek koji se kod nas ne uvozi – u ovom slučaju Ritalin – može zatražiti od bilo koje veledrogerije da ga za tu ustanovu uveze. Veledrogerija treba zatražiti dozvolu za interventan uvoz od agencija za lijekove i lijek stiže preko bolnice do korisnika.
To je, međutim, lijek koji se koristi dugo i kada bismo koristili tu proceduru, pacijenti bi gotovo svakodnevno dolazili k nama po nove doze, koje bismo mi opet iznova morali naručivati, što nema smisla i izazvalo bi potpun krkljanac, kaže Jakušić. Takvo što ima logike kod skupih lijekova koji se rijetko koriste, a mjesečna doza Ritalina se u Sloveniji može dobiti za oko 150 kuna.”
Unatoč nedostatku Ritalina zbog njegovog djelovanja samo nekoliko sati, njegov uvoz bi bio dobar izbor upravo zbog cijene. To može biti prvo rješenje. Drugo je stavljanje lijeka Concerte na listu lijekova HZZO-a I tako ga učiniti dostupnim većini pacijenata.
Međutim, žalosno je, i neprofesionalno da se ta tema ne izvlači van i da se taj problem ne riješi. Mi ovdje ne govorimo o nekakvoj teškoj psihičkoj bolesti naravno, ali govorimo svejedno o jednom obliku poremećaja koji radi probleme u svakodnevnom funkcioniranju. Znači za jedan lijek se treba odlaziti u Sloveniju, plaćati dodatno tamo prijepis recepta, ili za drugi mjesečno izdvajati stvarno ne tako malu cifru. To je problem. No, vratimo se na još nešto što može izazivati zbunjenost kod čitatelja.
Naveo sam da za liječenje ADHD-a koristimo “psihostimulanse” što je možda malo prejaka riječ koja asocira na svašta, međutim vrlo jednostavno rečeno. Psihostimulansi, kao što su navedeni lijekovi, u terapijskim dozama te prema redovitim kontrolama kod liječnika djeluju isključivo u svrhu poboljšanja koncentracije i pomaganju u određenim problemima u ponašanju, druga je priča “korištenje psihostimulansa rekreativno” no to je tema za jedan drugi članak. Završiti ću još jednim primjerom. Obzirom da se zbog ove tematike vrlo često mogu naći kritike za navedene lijekove da ih možda ne želimo učiniti tako lako dostupnima zbog njihovog “rekreativnog korištenja” koje u takvom djelovanju izazivaju nekakve druge efekte, odgovor mora biti da se to svakako vrlo jasno zakonski može regulirati, a postavljam pitanje, onima koji ovakve lijekove napadaju zbog toga ili govore da ti “drugi efekti” su slični djelovanju kokaina, amfetamina i sl. Onda postavljam pitanje, zbog čega je lijek OxyContin na listama HZZo-a? Naravno, iz drugih razloga, korišten u slučajevima najtežih bolova, ali isto tako “rekreativno korišten” jer je to praktički “legalni heroin” prema studijama!? Gdje nam je onda logika?
|
|||
|
Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju,
ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost,
tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.
|
|||
