A za koju to Hrvatsku bi trebali navijati?
Nakon Vlaovićevog gola na SP u Francuskoj, gola koji je bahatim i ratobornim Švabama do kraja pomutio razum, odsklizah se na koljenima u neko blato. I suze su mi tekle od sreće. Cijelu noć smo euforično slavili i veselili se. Danas, šesnaest godina kasnije, nogomet, a naročito hrvatsku reprezentaciju, gledam gotovo bez ikakvih emocija. I pitam se: A za koga bih ja to trebao navijati? Za koju Hrvatsku? Za Hrvatsku nepismenog kapetana Kovača Nike? Antijugoslavena, EUropljanina iz Livna? Za bezumno plaćene glupane iz magarećih klupa? Koji se u korist postradalih u poplavama nisu odrekli čak niti premija za ovo SP nego će pompozno donirati neku siću? Za Šukera, Mamića i korumpiranu, lopovsku žgadiju iz HNS-a? Za Hrvatsku koja ne samo da se nije javno i iskreno ispričala zbog Šimunićevog fašističkog mahnitanja već mu je iskazala i podršku? Za Hrvatsku koja nas brutalno sramoti u civiliziranom svijetu? Ne znam. Možda bi mogli navijati za onu drugu Hrvatsku? Onu koja nas je osiromašila ispod svakog ljudskog dostojanstva? Za opljačkanu, pokradenu, izigranu Hrvatsku? Za Hrvatsku privatizacije i pretvorbe, korupcije i kriminala? Za Hrvatsku u kojoj dvije trećine stanovništva živi kao u kućnom pritvoru jer nema novaca niti za dvije stanice autobusom dok će elita glamurozno putovati u Brazil da bi gledala nogometnu utakmicu? Za koju ili čiju Hrvatsku bi trebali navijati? Za Tuđmanovu, Šuškovu? Izrasloj i utemeljenoj na lažima, mitomaniji, izobličenoj i nakaradnoj povijesti? Za Hrvatsku koja je u nama, i sama u sebi, uništila i zgazila sve ono dobro, a sve loše umnožila i čvrsto postavila kao sustav vrijednosti? Možda bi mogli navijati za rasprodanu i razgrabljenu Hrvatsku? Za Hrvatsku opljačkanih javnih poduzeća? I vikati: „Hrvatska, Hrvatska, razjebana Hrvatska…“ Ili možda za Hrvatsku koju je blagoslovio Boza, prva faca pedofilske udruge s Kaptola? Ili za Hrvatsku u kojoj po školama vise slike ratnih zločinaca? Možda za Hrvatsku lažnih invalida, branitelja, ratnoprofiterske vojne hunte? Za tu i takvu Hrvatsku? Ili za tajkunsku, Ivičinu Hrvatsku? U kojoj će šljakeri u Konzumu biti obučeni u neke debilne kockaste uniforme dok crnče za ponižavajuće i sramotno male plaće? I ne gledaju utakmicu, dakako. Za Hrvatsku u kojoj je opljačkana i upropaštena industrija, uništena poljoprivreda, devastirano i srozano zdravstvo, obrazovanje, znanost? Za Hrvatsku koja više nije država već zemljopisno – administrativno područje? Za NATO bazu zvanu Hrvatska? Za Hrvatsku koja je mali korak od bankrota i potpunog rasula?
Teško je odlučiti kojoj Hrvatskoj od ponuđenih treba pokloniti divljački urlik ako postigne gol. Još uvijek razmišljam, ne mogu odlučiti. No ipak mislim da ću ovoga puta na kladionici odigrati dva gola razlike za Brazil. Čisto preventivno, da me ne ponese navijačko ludilo. A moglo bi se nešto i zaraditi.
P.S. Iako će sada sve i svašta biti zamotano u navijački celofan, od sladoleda do papira za brisanje guzice, mislim da su i dalje one zastavice na autima najvažniji detalj i pokazatelj odanosti, domoljublja i hrvatstva. Jedna zastavica odaje lojalnog građanina i Hrvata katolika. Dvije su znak da je hrvatstvo izraženo malo jače. Ali tri ili četiri? Eeee, to je već egzaktna i jasna poruka. Još ako je na trulom Golfu2 ili Škodi, pa četiri zastavice. Onda se nedvojbeno radi o pravoj Rvatini i katoliku.
|