Poznajem jednog župnika. Dobar je i blag čovjek, aktivno sudejluje u javnom životu. Tako i treba. Jer mi ga plaćamo, a ima dovoljno novca da plaća i spremačicu. No taj se župnik za moj ukus odveć bavi politikom. Vrlo često je spreman pričati o nekim prijašnjim vremenima kada su crkvu progonili komunisti. Opterećen je UDBOM koja je po njemu još jaka. Iako se ne izjašnjava o stranci koja mu je draga i za koju na izborima, glasa, osjetim da bi to mogla biti baš stranka u kojoj ima strašno puno tajnih agenata, a za neke od njih se piše da su bili suradnici tajnih službi za jugolsavenskih dana.

Pokušao sam župniku svratiti pozornost na puno ozbiljnije probleme današnjice od onoga što je bilo prije. Recesiju, nezaposlenost pa i glad. Mnogi stari i mladi su nezaposleni. U isto to vrijeme više rangirani svećenici puni su para i grade si mramorne dvorce. Diljem zemlje niču goleme crkve. Evo primjera. U Novom Zagrebu gdje živim, u Utrinama, Sopotu i Travnom izgrađene su crkve. Oni koji tamo žive znaju da je dovoljno pola sata da se obiđu sva tri naselja. U isto vrijeme nemamo vrtiće, staračke domove, ubožnice. Zašto crkveni velikodostojnici ne krenu sudjelovati u svenarodnom životu? Zašto primjerice umjesto gradnje crkava ne formiraju fondove za pomoć onima koji su toliko osiromašili da nemaju što jesti?

Naša se crkva četvrt stoljeća bavi politikom i cijelo vrijeme navlači za kojekakve desne opcije. Za nedavnih poplava trebalo im je iznimno mnogo vremena da daju neki novac za jadnike koji su ostali bez domova. Crkva bi mogla graditi i škole u koje bi išla djeca osiromašenih. U tim bi školama mogli organizirati niz događanja za našu jadnu djecu koja su na burzama i povlače se po parkovima. Zašto nisu upozoravali na katastrofu u koju su nas uvalile povlaštene partijske elite i zašto se nikada nisu oštro suprotstavili onoj političkoj opciji koja je najduže bila na vlasti i logikom stvari i najviše kriva za ovo što imamo.  Sve to crkvi nije nimalo privlačno jer je puno važnije neprestano ratovati sa vlašću koja se njima nikako ne sviđa. Ta je vlast nažalost nesposobna, ali crkvu ona ne žulja zato što mi nemamo što jesti nego zato što se uvodi građanski odgoj. Jer u današnje vrijeme interneta i svima sveopće dostupnosti podataka, ne žele da djeca uče o spolnom odgoju.  

Upravo to i jest razlog zbog kojeg mi svima u lice trebamo reći što ih ide. Jer mi nemamo mramorne dvore, a sve manje imamo kuće i stanove. Nama treba crkva koja će disati s narodom, koja će na vrijeme shvatiti da će ne samo država nego i narod propasti i nestati zbog jada i čemera u koji smo dovedeni. I tu će odgovornost najviše pasti na leđa upravo vjernika. Oni su ti  koji trebaju svojim župnicima i biskupima reći da nam je dosta ove baruštine i da smo iznureni od stalne borbe za opstanak. Nama ne trebaju njihove crkve nego njihova jasna namjera da nam pomognu da bi naprosto opstali. Jer u suprotnom, ako nas ne bude, ako mladi odu u inozemstvo a novi mladi se ne budu rađali, ispraznit će se i njihovi mramorni dvori i njihove blagajne pune narodnog novca.