Prije dvije godine za Prvi maj išao sam na Jelačić plac vidjeti sindikalni prosvjed. Došlo je puno ljudi, imali su kapice i majice, puhali u zviždaljke. Sindikatlije su držali govore. Nakon nekog vremena svi su se lijepo pokupili i krenuli u Maksimir na grah. No, već sutradan se pojavila afera jer je jedan od sindikatlija imao majicu s potpisom. Time je samo učvrstio imidž sindikalnih vođa kao dobro plaćenih lezilebovića. Estradno galame po medijima ali nikada nisu organizirali ozbiljan štrajk.

Ove godine sam na svu sreću odbio ići u grad što je jer bih se itekako iznervirao. Jer popuno je jasno da je situacija lošija nego lani, ali naši hrabri sindikatlije nisu pozvali narod na ulicu ili ga odveli pred zgrade SDP-a i HDZ-a da ondje traže kruh od umreženih elitista koji imaju sve privilegije svijeta. Laprdali su po trgu i onda pozirali za Milenijsku fotografiju i mahali nekakvim kartončićima. Koja sramota. U situaciji kada raste nezaposlenost i kada svaki četvrti stanovnik ima blokirani račun, oni su fotografu Strikomanu glumili Severinu i Rozgu. Dobro je da još nisu skinuli i dizajnerske majice pa pokazali gola i depilirana prsa. I naravno nije izostalo obžderavanje grahom. Sindikalni vođe na svoju sramotu apsolutno ništa nisu u zadnje dvije godine napravili da bi uplašili guzonje koji nas uopće ne doživljavaju.

Nažalost, mi smo izdani. Svi oni koji bi trebali raditi za nas i činiti sve da nas izvuku iz ovog užasa to ne rade. Ili bolje rečeno, samo glume da nešto rade. Novi će zakon o radu unesrećiti mnoge, ali sindikati opet nisu pozvali narod na ulicu nego su na kraju dopustili da stvari idu svojim tokom. A idu tako da smo svi mi sve jadniji i siromašniji. Zanimljivo je i to da u ovom trenutku niti jedan relevantan hrvatski lider ne poziva na otpor. Jer svima je do krasnih plaćica i mirovina, uhljebljivanja sebe i stranačkih jarana. Još jednom ponavljam i mi smo za to krivi. Pokrili smo se ušima, sjedimo doma u foteljama i neprestano čekamo da netko za nas nešto napravi. Oni to neće jer im je svima odviše dobro. Zato sindikati glume manekenkice umjesto da su organizirali masovni dolazak svojih članova pred recimo Sabor ili Vladu i to svakoga dana dok se nešto ne pokrene u ovoj bijednoj zemlji..

Dragi moji, ništa od silnih govora nakon kojih sljeduje seansa obžderavanja grahom. Nama su potrebni oni koji bi povelki narod kao što se to događalo u doba vladavine Jadranke Kosor. Doduše problem je bio u tome što se tada ponajviše vikalo protiv HDZ-a, ali ljudi su bili spremni zviždati i SDP-u, dolazili pod prozor Vladimiru Šeksu prosvjedovati pred zgradom HRT-a. Danas je potpuno jasno da je to sve ista bratija, gomila nesposobnih likova koji nikada nisu otišli raditi tamo gdje se stvarno znoji. Ne znaju oni kako živi narod, njima je najveća nevolja na svijetu kada im u elitnim stanovima pukne cijev pa curi voda. Zato ljudi dignimo glave, dignimo ih već u rujnu kada se ta bratija vrati iz hvarskih vila ili brijunskog otočja.