NEZASITNA OBIJEST

Autor:

../glas_savjesti/glas_autor.php?autor=7637&stojic-gordan

Stojić Gordan
Datum:
11.09.2014
Slika autor/izvor:
e.kapija.com
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 Na jučerašnjoj konferenciji za medije ispred Udruge nekadašnjih radnika Gavrilovića koja je bila sazvana u Ilici 8,  zagrebačkom sjedištu imaginarnog Gavrilović Holdinga kreiranog u doba krvavog prodora agresora na Baniju, bilo je, prije svega - edukativno. Činjenica koja je zapanjila velik dio okupljenih novinara  bio je upravo ugovor potpisan u Beču 1967.godine  a kojeg je potpisao tadašnji direktor Gavrilovića Pajo Manojlović te stari Đuro Gavrilović koji se  time odrekao brenda i recepture uz naknadu od 14 milijuna dolara te dionica i ponešto zlata. Jer još 1967. prekinula je bilo kakva veza između tvornice koju su izgradili radnici svojim odricanjima sa bilo kakvim Gavrilovićem. Prodano, ovjereno, ispoštovano. Do dolaska rata. Tada se, naime, polakomio  tadašnji Georgov šogor Žarko Domljan i uz pomoć Slavka Degoricije, Franje Gregurića i Slavka Linića, Georg Gavrilović uspijeva oteti radnicima tvornicu.

 Karamarko javno dao blagoslov ratnim profiterima?!

Konferencija je rezultirala prvenstveno sjajnim odazivom novinara iako je u isto vrijeme u sjedištu HDZ-a Karamarko potpisivao sporazum sa HSLS-om. Isti Karamarko koji je znao i okrenuo glavu od svih tema poput ove koja je danas okupila novinare – pljačke tijekom pogibije tisuća nevinih ljudi u našoj zemlji. Podsjetimo samo na nedavna događanja; 13.prosinca prošle godine na

1. Svehrvatskom gospodarskom forumu koji se održao u hotelu Westin u Zagrebu, Tomislav Karamarko kao člana HDZ-ove skupine koja bi Hrvatskoj osigurala gospodarski oporavak predstavio je, među ostalima i Georga Gavrilovića. Potom je sa govornice pozdravio ratnog profitera Franju Gregurića riječima: „Stoga dopustite da pozdravim dvojicu vrlo važnih čovjeka iz tog doba, g. Franju Gregurića i Nikicu Valentića, koji su danas među nama. I moja je malenkost bila svjedokom njihovoga uspješnog rada i svega što smo morali proći. I danas će HDZ opet preuzeti odgovornost i izvući hrvatsku državu iz ovih gospodarskih neprilika!“ pa se postavlja pitanje – je li to Tomislav Karamarko  javno priznao kako je svjedočio krađi imovine radnika Gavrilovića u vrijeme najtežeg stradavanja Banije i okrenuo glavu?! I predstavlja tu ogromnu krađu  kao put gospodarskog oporavka? Jedan od najkreativnijih u osmišljavanju krađe upravo se pokazao Žarko Domljan  koji je, podsjetimo opet,  bio predsjednik prvog saziva Sabora od 30.svibnja 1990 do 7.rujna 1992.godine te izjavio kako je „rat prilika koja se ne smije propustiti“. Taj isti Žarko Domljan jedan je od kreatora prve i najveće pljačke direktno 6000 uništenih obitelji Petrinjskog kraja koji su ostali bez krova nad glavom zbog ratnih okolnosti ali i svega što su od 1961.godine stvarali. Naime, u jesen 1991.godine, dok je nenaoružan narod branio ognjišta i vlastite živote,  Žarko Domljan, Franjo Gregurić, Slavko Degoricija, Slavo Boras i Georg Gavrilović razmišljali su samo o jednome - otimačini predivne i bogate tvornice koja pripada radnicima.

 Nezasitna obijest

 Na arbitražnom sudu u Parizu uskoro će se održati prvo ročište gdje Georg Gavrilović tuži Republiku Hrvatsku, a zastupa je Boris Koketi, i želi isplatu 300 milijuna eura. Na temelju – čega? Prezimena? Jer nikakav valjani dokument o vlasništvu Georg Gavrilović nema, samo prezime i podrijetlo. I previše tuđeg krvavog novca. I želi još mnogo novca na koje nema nikakvo pravo  jer sin je, priča se po kuloarima, kockar a nezasitna glad Georga starijeg za novim „igračkama“ u vidu automobila, helikoptera te inih vozila mnogo košta. Georg je upravo ovom arbitražom povukao najdoljnju knjigu sa vrha ormara ratnog profiterstva  i zasula ga je knjižnica argumenata - i to javno. Naime, u vrijeme neviđenih poplava i kada samo Zagreb ima 25 tisuća gladnih stanovnika 'na suhom' a Vlada najavljuje oporezivanje ušteđevine, potezanje arbitražnog procesa za isplatu 300 milijuna eura itekako je privuklo pozornost javnosti te povuklo za sobom mnogobrojna pitanja od kojih je svakako prvo – čime je Georg Gavrilović ikada dokazao kako je vlasnik nove tvornice Gavrilović? Reakcija koja se sada očekuje jest ona ureda Vlade, ministra Vrdoljaka i DORH-a u čijim ladicama još od '90-ih leže kaznene prijave radnika Gavrilovića koji su od 1961.godine svojim vlastitim odricanjima gradili pogon vrijedan 2 milijarde dolara a kojeg je Georg Gavrilović „kupio“ za 3,3 milijuna njemačkih maraka ne predočivši nikada račun uplate. Podsjetimo još i na činjenicu kako Georg Gavrilović 1991. godine nije niti mogao, kao strani državljanin, ništa kupiti  jer nije za to imao zakonom predviđenu suglasnost hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. U dopisu od 31.siječnja 1996.godine a kojeg je potpisao tadašnji tajnik ministarstva Zoran Pičuljan navodi se kako „Ministarstvo vanjskih poslova takav zahtjev nije zaprimilo pa tako ni dalo odobrenje za iste pravne poslove“.

 Linićeva  pomoć u zataškavanju

 Prvi mali znak nade u izvršenje pravde dao je nagovijestiti pokojni predsjednik Franjo Tuđman koji je 1996.godine sazvao sastanak te pozvao Georga Gavrilovića, Žarka Domljana te tadašnje rukovodstvo Gavrilovića i Vesnu Škare-Ožbolt. Georg se nije odazvao pozivu no sastanak je održan, zaključak je bila naredba Vesni Škare-Ožbolt da se pokrene postupak poništenja ove prodaje tvornice te Petar Šale, tada pravobranitelj, podiže optužnicu 1996. godine. Godinama se ništa ne događa, predsjednik Tuđman umire a na vlast dolazi sastav Vlade Ivice Račana. Vrlo skoro u Petrinju dolazi Slavko Linić javno govoreći „kako je ova Vlada uz obitelj Gavrilović“ te toga ljeta Linić i Gavrilović jedre zajedno. Također, Slavko Linić  ubrzo pogoduje Georgu Gavriloviću u preuzimanju tvrtke Puris i Diona dok DORH uporno ignorira kaznene prijave koje podnose bivši radnici Gavrilovića. Koliko će to još biti moguće malo je izgledno jer arbitražu u Parizu prate i strani mediji a pritisak EU sve je veći. Svakako valja spomenuti i činjenicu kako je OLAF, Europski ured za borbu protiv prijevara koji je istraživao i Ivu Sanadera, primio vijest o arbitraži o Parizu i pomno prati nerad hrvatskih institucija kojima je, iz perspektive Europske unije, posao štititi kapital Hrvatske od krađe.  Izgledan je, tako, epilog ove priče na kraju koje  će Georgu Gavriloviću, Žarku Domljanu,  Franji Greguriću i svima upletenima u prvu ratnu otimačinu, onu petrinjskog  Gavrilovića, ova arbitraža zapeti u grlu i koštati ih sve imovine i slobode a malobrojnih živih radnika pravde. Jer – 'tulum' jednom mora završiti.

Iva Anzulović

       
       


 

Muzej vučedolske kulture, dobio je svoj stalni postav čije je svečano otvorenje najavljeno za utorak 30. lipnja, kao važan projekt
VIJESTI

Bliži se kraj mandata Milanovićeve vlade. Ako bismo im kao olakotnu okolnost uračunali posvemašnju pljačku u eri Kralja Lopova, ako
GLAS SAVJESTI

Čestitke koje i dalje prima autor Novosti nakon što je u ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj’ svrstan u ‘petu ...
KOLUMNE

Bio jednom jedan Mali crv. Živio je sa ostalim crvima u kanalizaciji. Od kada je znao za sebe, morao
BLOG
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan