Prema posljednjim podacima koje sam vidio, deklariranih Židova u Hrvatskoj je 627. Pretpostavlja se da oko dvije tisuće ljudi ima više ili manje židovske krvi. Mnogi su stariji od osamdeset. Ali neprestano po sumnjivim forumima, čak i na javnim okupljalištima ima onih koji spremno pričaju da Židovi ne žele dobro Hrvatskoj. Nemam pojma što to znači. Nije valjda da će svi oni sjesti u Bandićev niskopodni tramvaj i predvođeni Lavom Trockim zauzeti Sabor i Banske dvore.  Iskren da budem bila bi to sreća. Država Izrael je u ratu od 1948. I nije bankrotirala. Nije ni Hrvatska dok su njom vladali Talijani, Venecijanci, Austrougari i Jugoslaveni. Bankrotirala je kad su njome zavladali Hrvati. Iako ih je beznačajn broj, moram reći sa žaljenjem, antisemitizam je ovdje jak. Shvatio sam to kad sam prošle godine za Dan holokasusta nešto napiusao na svom FB profilu. I šokirao se da su neki ljudi koji se rado izdaju za liberale i demokrate, završili su škole i javno djeluju,  krenuli pisati da se o holokaustu previše priča. Ne znam kako protumačiti tako nešto s obzirom da je prije sedamdeset godina ubijeno ili glađu i bolesti iznureno šest milijuna pripadnika tog naroda. Brojke su zastrašujuće. Kako o tome ne govoriti? Ali ludilo je počelo sa zadnjim ratom u Gazi. Na FB profilima ili medijima, tisuće deklariranih ljevičarskih intelektualaca histerično se obrušilo na cijeli jedan narod proglašavajući ga isključivo krivcem za sve negativnosti koje se  događaju u tom dijelu svijeta. Takva isključivost i odsustvo bili kakvih ozbiljnih argumentacija me uplašilo. Jer sutra će ljudi s plavim očima biti za nešto krivi. To je išlo tako daleko da su neki, navodno ozbiljni ljudi, izvoljeli pisati da je Hitler bio u pravu. Ako to nije antisemitizam najgore vrste i naprosto mržnja prema jednom narodu, ne znam što može biti.

Zanimljivo, desničari su dilemu riješili u prvoj minuti. Oni misle da je ljubav prema Palestinicima stvorena u komunističkom laboratoriju, ne zanimaju ih drug Tito i njegov prijatelj Jaser čije smo teroriste, prije nego se odrekao radikalnih metoda, obučavali. Ne svrstavaju se ni na čiju stranu, a pogotovo palestinsku. Ali u razgovorima s ljevičarima nisam dobio niti jedan racionalan odgovor osim zapjenjenih ispada, svrstavanja na samo jednu stranu i, što je posebno zanimljivo kad je o liberalima i demokratima riječ, uvrede,  jer se nisam složio s njima i jer sam pun dilema koje mi ne daju da se svrstavam.. A pitao sam. Rat je rat. U Hrvatskoj su ginuli civili, u ulici mog rodnog grada poginula je od aviobombe cijela obitelj. Nije opravdanje, ali civili ginu. Ali u Siriji i Iraku se radi po jasenovačkom modelu. Uzmeš kamu pa odsjecaš glave. Tisuće je ubijenih ne zna se ni točan broj. Kako da o tome ne pišu ljevičari? Kako to da se ne zgražaju i žeste? Kako to da jadni goloruki palestinski narod spremno trpi Hamas? Pretpostavljan da im je ipak srcu drag.  Zašto katarski šeici ne grade bolnice, škole i vrtiće nego terorističke tunele? Zašto su oteta tri klinca i ubijena što je izazvalo rat?  Zar su ti klinci bili za nešto krivi? Zašto palestinci trpe da im Hamas vojne centre radi u džamijama, školama i bolnicama. Da li je raketiranje izraeskih gradova ratni zločin i bi li Židovi trebali ukloniti raketni štit pa da ih tisuće mrtvih leži po ulicama? Da li bi to usrećilo neke? Zašto niti jedan ljevičarski intelektualac nije digao glas protiv bezočnog klanja jazida, tog misterioznog i uvijek progonjenog naroda? Njih kolju na tisuće i pokušavaju, premda uzalud jer to nikad nitko nije uspio, preobratiti na islam. Užasno sam tužan zbog toga. Znaju li ljevičari uopće tko su jazidi?  Odgovor je jednostavan. U pitanju je antisemitizam. Neka kolje tko koga hoće, na milijune ako treba, ali kad su u pitanju Židovi, e nećeš majci.

Gospodo, ne dopustite da vam zagađivači uma caruju. Nema krivih vjera, nacionalnosti ili boja kože. Čovjek je čovjek, nečovjek nečovjek. Nema dobrih i loših naroda, nitko nije sasvim kriv i sasvim nevin. Kada su u pitanju višestoljetne mržnje među narodima treba biti oprezan, dobro proučiti povijest i donositi racionalne zaključke. Najgore što ti se može desiti je da se svrstaš na jednu stranu i učiniš nepravdu drugoj. Biti agresivan, ne dopustiti pogled iz drugog kuta znači biti nedemokrat, siledžija. Bavimo se budućnošću nas i naše djece. Razmišljajmo što ćemo sutra jesti. Ono koji nam prodaju priču da su demokrati, a dobro su obžederani i napojeni i to najčešće iz državnog proračuna. Ti za ovo zemlju i za sve nas nisu učinili ništa. Teško Palestincima koji vole Hamas. Jer oni su ovoga puta u Gazi, čitao sam strane analize, teško poraženi. Bilo bi bolje da su se stvari probale riješiti pregovorima. Jednom će valjda mir nadvladati rat. Porušili su im tunele, pobili najradikalnije vođe Neće im biti lako. Rat koji su započeli hamasovci teško je oštetio palestinski narod. Sad im samo trebaju hrvatski ljevičari da ih brane kao što su nas četvrt stoljeća branili  i budućnost im je zagarantirana.