Milan Kujundžić neće dobiti moj glas, ali je pobrao moje simpatije. Ne znam kako drugdje, nu u Hrvatskoj žive mnogi opasni ljudi koji stvarnost promatraju kroz prizmu vlastitih emocija. I jedino što postoji na svijetu jesu njihove emocije, a njihove su pak emocije jedina istina koja postoji.  Svako onaj koji ima drugi stav, svjetonazor ili ideologiju, postaje neprijatelj kojeg se mrzi. A nacifašizam je stanje svijesti kada svoje emocije zaogrneš u celofan znanstvenosti. Pa onda smisliš rasnu teoriju, izracionaliziraš sve svoje suludosti u znanstveno ruho i kreneš. Tako nastaju logori. Nekoliko puta pisao sam o Kujundžićevoj prijateljici Željki Markić. Ni u čemiu se ne slažem s njom. Ali tvrdim, što je emotivnim nacifašistima nezamislivo, da je dobra osoba. Znam ju još kad je bila curetak. Uvijek je bila racionalna i sposobna. Kao urednica nije dopuštala gaženje majki s malom djecom, dala bi im slobodno, omogućila da skoknu i na brzinu riješe problem s oboljelom kćeri ili sinom. Neke druge urednice, naravno, nesretnice bez emotivnih veza i djece, brutalno su se obračunavale s obiteljskim ljudima smatrajući i gledajući svijet isključivo iz svog emotivnog kuta. Posao je navodno sve. Naravno da nije. Čista glupost i sadizam. Takve su mnogima priredile užas i mnoge druge bacile na cestu i onemogućile im egzistenciju.  Jer su uz posao imale muževe ili djecu. Mi nismo robovi i posao ne može biti sve. Ali Željkinom svjetonazoru treba se suprotstaviti svojim, osmišljeno, racionalno i uljuđeno. Povraća mi se kada ispod mog teksta stotine bolesnika koji si umišljaju da su demokrati i liberali, prljavo i utuživo vrijeđaju jednu ženu samo zato što im se ne sviđa ono što ona govori. Zar je demokracija i liberalizam nekoga nazivati bolesnikom, bijednikom, prascem, smećem, luđakom? E dragi moji, lijepim se riječima može rezati kao žiletom.

Ja mislim da ovoj zemlji treba desnica. Ne ona lažna, skupljena u mračnim sobicama gdje caruju loši  tajni špijuni koji si nisu u stanju napisati ni diplomski rad. Isto tako, nama treba prava ljevica koja će zastupati interese radnika, a ne da nam se oni koji su zahvaljujući radnicima i narodu naslijedili Kockicu, Iblerov trg i tko zna kakvu još imovinu, danas izdaju socijaldemokraciju tvrdnjama da su nekakvi liberali. Neka vrate imovinu radnicima koju su im svojim parama to izgradili pa neka budu liberali. Milan Kujundžić kaže da mu nije drago biti predsjednički kandidat, ali će to učiniti da razbije sramno dvovlašće koje nas je nakon četvrt stoljeća dovelo do bankrota. Progovorio je o medijskim manipulacijama i nametanju priče kako postoje samo Ivo i Kolinda. Propao bi svijet kada ne bi bio izabran netko ih bahatih SDP-HDZ partijskih oligarhija koje su upropastile ovu zemlju. Milan čak predlaže, da ako je tako, uštedimo silan novac za izbore. Ivo i Kolinda neka odigraju pismo-glava pa tko bude imao više sreće. Ionako im kampanje nalikuju kao jaje jajetu i ionako niti ona niti on ništa pametno, a pogotovo za narod korisno nisu rekli.

Kujundžić je progovorio o još jednoj rak-rani ovoga društva. Da, čitav niz novinara je potkupljen, dobivaju novac da bi harangirali za jedne, a protiv drugih. Zato je iz novinarstva i izbačen čitav niz onih koji nisu bili spremni biti dupeulizivači. Milan čak kaže da ima snimljene dokaze kako neki novinari primaju mito da bi pisali tako kako pišu. Ja se iskreno nadam da to nisu besmislena laprdanja nego da zaista postoje dokazi. Zato molim Milana Kujundžića da javno podastre podatke. I da napokon ono što ionako  znamo izađe na vidjelo. Mi novinari trebamo lustrirati one koji su struku doveli na ove grane. Što je molim vas danas novinar? Pseto sa ceste. Nitko. U svijetu se drhti od napisa nekih novinara, a ovdje u bijedi od medija kojeg smo spašavali i opraštali mu dugove, pišu da je u nekom slovenskom avionu poginuo poznati roker, samo ne piše kako se zove. Fuj. To je hrvatsko novinarstvo.

Ljudi, ne dopustite da zagađivači uma caruju. Mislite svojom glavom. Ne morate izabrati Ivu ni Kolindu, ne morate dati glas SDP-u ni HDZ-u. Bez njih se može, baš kao što se može bez lošeg braka. Skinimo više okove i prodišimo. Izborimo se za svoju slobodu. Jer ako svo vrijeme budemo jaukali i tvrdili da se ništa ne može, tada će svijet oblikovati nas, a ne mi svijet. I bit ćemo predmeti, a predmeti će vladati nama.