RESTRUKTURIRANJE PO RADMANU

Autor:

../glas_savjesti/glas_autor.php?autor=7637&stojic-gordan

Stojić Gordan
Datum:
11.07.2014
Slika autor/izvor:
objektivno.hr
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Mediji su se raspisali o namjeri rukovodstva HRT-a da krene u drastično smanjivanje broja zaposlenih u TV studiju Bjelovar, a usput se spominje i Varaždin. Nakon što se otpustilo desetke ljudi po dopisništvima, sada se ide stepenicu više. Nakon studija, nema sumnje, na red će doći veliki TV centri poput splitskog ili osječkog primjerice.

Stvar ima logike. U regionalnim sredinama nakupilo se 760 zaposlenika, radijskih i TV ljudi raznih struka premda javnost uvijek misli da je riječ samo o novinarima. Cijeli je HRT bio svojevrsna ubožnica za zapošljavanje stranačkih jarana, rodijaka, a ponajviše sinova i kćeri oni koji tamo već rade. Broj ljudi se samo gomilao. Oni koji ostaju, naučit će istodobno biti i snimatelji i novinari koji će odrađeno slati u Zagreb. To znači veliku novčanu uštedu, ali istodobno pokazuje kako moćnici HRT-a nepogrešivo misle da ako riba zasmrdi od glave treba krenuti čistiti od repa. Jer neosporno, najvrijednije što ova televizija ima, a što je svojim novcem njima nabavio narod, jesu razni regionalni punktovi gdje se oslikavala tamošnja sredina. Hrvatska nije samo Zagreb. Zašto bi netko u Bjelovaru bio prisiljen plaćati pretplatu i ne imao solidan tv porgram iz svog kraja? Ako će se sve svesti na proizvodnju programa ljudi koji istodobno mogu biti snimatelji, tonci, novinari, istraživači, montažeri, jesu li to supermenovi ili će prije biti da su polupriučeni poluspecijalisti, Katice, za sve što će sigurno smanjiti kvalitetu koju plaćamo. Posao HRT-a nije da se natječe s komercijalnim televizijama već da nam da kvalitetu ili ako baš hoćete, pamet. Ako već plaćamo, imamo pravo gledati nešto što je dobro, intrigantno, ali što ne vrijeđa zdravi razum, a ne da nam pred očima stalno rastežu žutilo.


Dugo već traje tendencija raznih šefova da se uništi sve ono zbog čega javna televizija postoji i prima novac naroda. Mora postojati kvalitetan informativni, dokumentarni, dramski, obrazovni ili dječji program. Oko toga ne može biti pregovora. Ako nešto svi zajedno plaćamo, onda to mora imati društvenu ulogu. Da informira, uči i u krajnjoj liniji donese i neku zaradu.

Zašto primjerice HRT ne bi ulagao pamet i novac u proizvodnju dokumentarnog programa koji se može prodati svijetu? Zar strance ne zanima što se u nas događalo za Drugog svjetskog rata ili Domovinskog? Bili smo značajni na karti svijeta. Ali onaj tko sjedi na vrhu mora znati kako proizvesti nešto što će zaintrigirati kupce. Nitko o tome već četvrt stoljeća ne razmišlja. Ali je zato u eri Mirka Galića počela bujati filozofija zabave, komercijale, pjevanja i plesanja. Bio sam prisutan na jednom sastanku s Mirkom kada je on mimo ovlasti direktora, jer ovlasti je imao programski urednik, dokumentaristima rekao da ništa od onoga što proizvode nije vrijedno. U to su se vrijeme mahnito kupovale licence tipa malo pjevamo, malo plešemo. Izmišljeni su nevjerojatni menadžerski ugovori, tobože da neki genijalni, a zapravo umreženi negdje ne odu iako nije bilo rečeno gdje, pa je jedan takav imao čovjek čija se emisija bavila bojom gaćica Seve Nacionale. To sve govori.


Kad već govorimo o uštedama, a što je sa Zagrebom? Zašto tamo više nema utjecajnih novinara, reportera, pa čak i slikača sa ekrana? Zašto ondje ima nekoliko tisuća zaposlenih, voze se i dalje službeni automobili, peglaju kartice, a rukovodeći financijaši koji o kupnji ZAMP-ovskih prava baratju milijunima kao mi željeznim kunama, itekako bi mogli biti u notornom sukobu interesa?0

Zašto se ne krene oštro rezati u silnu administraciju po prisavskim hodnicima? I ako već ovoj državi ne trebaju silni vozači, kuharice, konobari, zaštitari, trebaju li HRT-u inertne pravne i slične službe? Odvjetničkih ureda je koliko hoćeš. A o kojekavim šefovima da ne pričamo. Sramota je biti novinar jer vrijediš samo ako si šef novinarima, pa makar loš i nesposoban. Pri tome vrijedi i ona stara, jednom šef uvijek šef. Apsurd je da se uvijek i iznova udara po programu, jedinoj stvari koja je toj kući vrijednost. Jer onaj tko stvara program ostavlja iza sebe video dokument. Taj video dokument govori o povijesti jednog naroda. Kako je moguće da fantastična arhiva te televizije ne bude iskorištena na način kako to rade velike europske kuće? Čim se počne razgovarati o bilo čemu, vade se stari snimci koji ne lažu. Nije valjda da su vrijednost sapunice?


Goranu Radmanu, iako je već jednom bio veliki direktor na televiziji to nije jasno. Jer on je očito birokrat iz starih vremena. Upravljanje Microsoftom nije promijenilo njegov mentalni sklop. Zamislite primjerice da se ondje zaista pojavi onaj kojem neće toliko biti stalo do milijunskih ZAMP-ovskih ugovora, ali će se sekirati oko programa. Sav novac uložiti upravo u program. I da taj u roku od nekoliko dana ukine stotine privilegiranih šefovskih ili administrativnih mjesta. Tek onda se može razgovarati o uštedama na programu. To se nikada neće dogoditi. Jer onda bi takav postao čovjek kao svi mi. Na posao bi išao svojim automobilom ili tramvajem, pojedeno i popijeno plaćao bi iz svog džepa i morao to opravdavati u redu na blagajni kod nekog bahatog administrativca. I što je najvažnije, nitko ga dok se vozi u autobusu na posao ne bi prepoznavao i govorio, eno onog Radmana. Jer vrhunski menadžer ne treba biti zvijezda rubrika o skandalima već šutljivi genijalac koji radi za sve nas.

       
       


 

Muzej vučedolske kulture, dobio je svoj stalni postav čije je svečano otvorenje najavljeno za utorak 30. lipnja, kao važan projekt
VIJESTI

Bliži se kraj mandata Milanovićeve vlade. Ako bismo im kao olakotnu okolnost uračunali posvemašnju pljačku u eri Kralja Lopova, ako
GLAS SAVJESTI

Čestitke koje i dalje prima autor Novosti nakon što je u ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj’ svrstan u ‘petu ...
KOLUMNE

Bio jednom jedan Mali crv. Živio je sa ostalim crvima u kanalizaciji. Od kada je znao za sebe, morao
BLOG
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan