Mesić Stjepan

21.12.1998

Feral

Tweet

GOVOR GENERALIMA: U svakom slučaju, riječ je o najavi diktature jer drukčijeg jedinstva naroda, vojske i vlasti nema

HRVATSKA U MREŽI: Tvrdnja kako smo dio svijeta koji je najpremreženiji obavještajnim službama obična je grandomanija, kojoj je Predsjednik i inače sklon

DALEKO OD REALNOSTI: Iz Tuđmanovih javnih obraćanja i izjava očito je da on živi u iracionalnom svijetu

VOJNI UDAR: Vojna hunta mora imati potporu sa strane, no koja bi to strana sila podržala jednu anakronu politiku u Hrvatskoj

ŠESTORICA: Nužno je definirati desetak točaka oko kojih se slažemo, a činjenica da je počela kampanja razbijanja naše suradnje, govori da su izbori vrlo blizu

HDZ: Što je više krpina, canjuga i pašalića, tim će prije HDZ dobiti ono mjesto koje mu pripada

GADAFI I JA: Prije dva tjedna bio sam u Libiji i oslobodio zatočene hrvatske jedriličare osumnjičene za špijunažu

 

tekst:

- Kad slušate Tuđmana, redovito stječete dojam kako on sebi pokušava pojačati važnost time što izmišlja svoje neprijatelje i prikazuje ih nevjerojatno snažnima. To čini i sada. Proglašava Hrvatsku najugroženijom zemljom i poziva narod na totalnu homogenizaciju oko njegove vlasti i osobe. Njegova je osnovna poruka da i dalje treba voditi istu autističnu državnu politiku.

Ta priča kako je Hrvatska premrežena svim mogućim špijunskim organizacijama nema baš nikakve veze sa stvarnošću. Stranih obavještajaca naravno ima, i to je normalno, pogotovu u zemlji koja je izašla iz rata, ali tvrdnja kako je Hrvatska dio svijeta najpremreženiji obavještajnim službama, obična je grandomanija, kojoj je Predsjednik i inače sklon.

 

POLITIKA U ŠINJELU

 

- U ono vrijeme dok su se pripremali prvi izbori, za koje možemo reći da su do danas ostali i jedini slobodni i pošteni izbori, Tuđman je po mojemu sudu imao racionalan pristup politici i političkim problemima. Ali što je vrijeme više odmicalo, a posebice nakon njegovih razgovora s Miloševićem u Karađorđevu, on je svakoga dana sve više živio u jednom iracionalnom svijetu, za koji on osobno vjerojatno misli da je stvaran i realan, ali je iz njegovih javnih obraćanja i izjava očito da je taj svijet daleko od realnosti.

Znate, Tuđman nije nikada u politici činio greške u koracima, i to mu se mora priznati, ali on je imao krivi smjer kretanja. Zbog tog smjera kretanja mi se više nikada ne možemo susresti.

- U svakom slučaju, riječ je o najavi diktature. Drukčijega jedinstva naroda, vojske i vlasti nema. To potvrđuje da Tuđman ne razumije o čemu je riječ, niti zna kako se vlada. Politika je, naime, preozbiljna stvar da bi se generali njome bavili.

A da Tuđman ima diktatorskih sklonosti, to je bilo jasno i prije, a sada bi te sklonosti želio realizirati. On je u nekoj vrsti panike jer je ipak u stanju toliko procijeniti stvarnost da shvati kako je privreda uništena, kako je poljoprivreda uništena, da je školstvo u kolapsu, da je zdravstvo pred raspadom i da je bez dvije-tri milijarde dolara nemoguće pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. Njegova je vlast ostavila bez posla 700 tisuća ljudi, a statistički pokazatelji govore da 44 posto nezaposlenih čine mladi do trideset godina. On te brojke dobiva i o njima vjerojatno i razmišlja. A budući da nijedan problem u državi ne može riješiti, on ide na homogenizaciju i želi nam prikazati kako su on i njegova stranka ti koji štite zemlju od ugrožavanja. Međutim, Hrvatska ni od koga nije ugrožena, ni iznutra, ni izvana, osim od HDZ-a i Franje Tuđmana.

On krši Ustav kad kaže da svi moraju provoditi državnu politiku jer time negira trodiobu vlasti u Hrvatskoj, pa recimo i sudsku vlast stavlja u funkciju svoje stranke, a sudovi nigdje ne sude po državnim interesima, nego po zakonima. To bi Tuđman morao znati ako je u životu već bio suđen.

 

 

- Ništa drugo im ne stoji na raspolaganju. Vojni ili vojnopolicijski udar ne mogu napraviti, niti mogu dovesti na vlast vojnu huntu jer im sa strane za takvo što nitko neće dati podršku. Za vojni udar nužna je nečija podrška iz inozemstva, a iza vojne hunte mora netko stati. Tako je bilo i za pukovničke diktature u Grčkoj i u vrijeme generalske diktature u Turskoj, a koja bi to strana sila podržala udar koji bi na vlasti održao jednu anakronu politiku u Hrvatskoj.

Potrebno je samo malo građanske hrabrosti, pa će se na izborima sve to raščistiti i svima će biti jasno da od vojnih udara ne može biti ništa. Da će HDZ predati vlast, dokaz je i to što je, po stranim analitičarima, više od sedam milijardi dolara izneseno iz zemlje i preneseno na Kajmanske ili Djevičanske Otoke. Taj novac odnijeli su tajkuni, HDZ-ovi tajkuni, i drugi koji su imali pristup novcu. Da oni i njihova stranka zbilja vjeruju da će sačuvati vlast, tada sasvim sigurno ne bi odnosili novac iz zemlje. Isto tako, ne bi odnosili novac i da vjeruju u uvođenje vojne diktature.

Jednog će dana pravna država imati silnih problema da utvrdi sve te račune i da ih blokira, ali rješenje je na vidiku jer ćemo tada imati podršku demokratskoga svijeta, bit ćemo uključeni u europske integracije i imat ćemo načina da kontroliramo financijske tokove.

- Najprije valja raščistiti postoji li uopće liberalna struja u HDZ-u. Na početku je to bio pokret u kojemu je bilo ljudi u rasponu od komunista do fašista, uključujući demokrate i liberale, ali se s vremenom HDZ pretvorio u jednu izrazito desnu stranku, možda najdesniju u današnjoj Europi. Taj HDZ ima i svoje jednako desne priključke, poput HSP-a, ali kako se Đapićevi ljudi nalaze na HDZ-ovim izbornim listama, tako tu stranku i ne možemo shvaćati kao nešto što bi bilo različito od HDZ-a. U takvoj je situaciji besmisleno govoriti o nekoj liberalnoj ili demokratskoj struji u HDZ-u. Danas je to sljedba i interesna zajednica ljudi koje najčvršće povezuje materijalni interes. Ničeg drugog tu nema. Među takvim ljudima tražiti saveznike bedasto je i besmisleno. Dakle, jedina naša mogućnost je pobjeda na izborima.

- Ljudska vjerojatno postoji, ali političke nema, jer provode istu politiku. Granić, istina, prenosi ono što na Zapadu čuje, i to bi, recimo, bilo pozitivno. A Vladimir Šeks je bio odlučan borac za svoja ljudska prava, dok ga općenita ljudska prava ili ljudska prava drugih uopće ne zanimaju. No, govoriti o razlikama među njima nije osobito važno.

 

 

- Mislim da bi bilo potrebno definirati nekih desetak točaka oko kojih se svi slažemo i izaći na izbore na kojima nijedna stranka ne bi žrtvovala svoju posebnost, a sve bi ipak nastupile zajedno. Naravno, ne treba bježati ni od stvaranja dva oporbena bloka koji bi se obvezali na postizbornu koaliciju.

- O tome se ne može govoriti jer se još nikada nije ni razgovaralo o personalnom sastavu budućih organa vlasti. Čini mi se da bi se SDP trebao čuvati onoga što se dogodilo HNS-u kada je povjerovao da sam može osvojiti vlast; poslije se to dogodilo i HSLS-u i HSS-u. Te stranke katastrofalno su plaćale takva uvjerenja, pa ne mora se valjda ista stvar ponoviti i sa SDP-om. To je moderna europska socijaldemokratska stranka i ne bi bilo dobro da doživi debakl vjerujući da sama može osvojiti vlast.

Isto tako, mislim da ne bi trebalo mistificirati ni snagu pojedinih stranaka i vrijednost njihovih ljudi. Može postojati i mala stranka, recimo regionalna stranka, u kojoj postoje iznimno sposobni i kvalificirani ljudi za pojedina ministarska mjesta. Loše bi bilo isključiti ih samo na osnovi rezultata izbora. Imate primjer Joschke Fischera, potpredsjednika njemačke vlade i ministra vanjskih poslova čija je stranka dobila razmjerno mali broj glasova. Vlast ne bismo smjeli raspoređivati na apotekarskoj vagi.

Ne bismo smjeli pristajati ni na HDZ-ove podvale i pokušaje da pojedinačno razbijaju stranke šestorice. To se događa uvijek baš pred izbore, a činjenica da je kampanja razbijanja već nastupila, najbolje potvrđuje da su izbori opet vrlo blizu.

 

OSMIJEH OD KRPINE

 

- Ma znate što, priča o tom oružju krenula je od Drage Krpine, koji je trebao biti ozbiljan glasnogovornik HDZ-a, ali on je samo mrzovoljan, a ne ozbiljan. On je na sve ljut, a njegov osmijeh je osmijeh zmije. Koliko je on koristio HDZ-u, to je njihov problem. Sada su ga s funkcije glasnogovornika prebacili na funkciju tajnika. Besmislice koje je do sada govorio javno, od sada će govoriti na njihovim tajnim sjednicama. To meni ne smeta jer što je više raznih krpina, canjuga i pašalića, to će prije HDZ dobiti ono mjesto koje mu pripada. Taj Krpina tvrdio je da je oružje pod SDP-ovom vlašću predano u ruke JNA.

A evo sad i onaj Ivkošić isto priča. Ja nisam baš siguran što je s tim čovjekom, ali dok ga slušam kako govori na televiziji, mislim da on ima neke druge probleme i da bi trebao znati s kime se treba posavjetovati, a ako on to ne zna, njegova bi okolina trebala povesti računa o tome da se čovjeku pomogne. Ivkošiću je pomoć potrebna jer zagađuje politički okoliš svojim stupidnim idejama, a samo jedna od njih je da je Račanova vlast predala oružje.

 

LIBIJSKA VEZA

 

- Ima nešto u tome. Ja pukovnika Gadafija doživljavam kao i svakog drugog čovjeka, a upoznao sam ga još dok sam bio predsjednik Predsjedništva SFRJ. Znate, on je silno fasciniran osobom Josipa Broza Tita, pa je i mene, vjerojatno, doživio kroz moju funkciju. Naš dobar odnos iskoristio sam i u vrijeme hrvatske borbe za međunarodno priznanje, pa je tada Libija postala prva izvaneuropska zemlja koja je priznala Hrvatsku. Pukovnik je bio voljan da uspostavimo dobre i obostrano korisne odnose, što je nama bilo u iznimnom interesu jer su prije rata naša poduzeća imala velike poslove u Libiji i jer je Libija već godinama u zamahu izgradnje, i nudila nam se tu svaka vrsta suradnje. Međutim, kada je izbio hrvatsko-bošnjački rat za koji sada dobro znamo tko ga je vodio i zašto, pukovnik Gadafi je, naravno, zahladio odnose, pa do danas nisu uspostavljeni ni diplomatski odnosi između Hrvatske i Libije.

- O sudbini tih ljudi, inače Osječana, izvijestio me je bio Zlatko Kramarić. Oni su u vrijeme jednog dosta slobodnog krstarenja Sredozemljem ušli u libijske teritorijalne vode, u blizini nekih vojnih objekata, pa su ih Libijci uhitili pod sumnjom špijunaže. Prije dva tjedna bio sam u Libiji i uznastojao da se ti ljudi puste na slobodu i mislim da su već na putu kući. U pritvoru je ostao samo jedan Francuz koji se s njima zatekao na brodu i u kojega libijske vlasti još uvijek sumnjaju.

Gadafiju sam svojedobno, kada je bio bolestan, doveo i jednoga liječnika, a Libijci su me zamolili da posredujem u nastojanju da se ljudima optuženima za aferu Locerby sudi na neutralnome terenu, u Nizozemskoj. Vjerujem da moramo tražiti prijatelje svagdje po svijetu i na svim stranama, a o karakteru Gadafijeve vlasti neka sudi libijski narod, kao što bi i hrvatski narod trebao suditi o karakteru Tuđmanove vlasti.

 

okvir

 

ZA KOGA SU AMERIKANCI

 

- Mislim da najprije valja imati na umu da su Amerikanci i Europa dugo podržavali HDZ-ov opstanak na vlasti, pogotovu u vrijeme kada je trebao biti stvoren mir u Bosni i Hercegovini, ali tu podršku Tuđman nije znao iskoristiti jer kao ni Miloševićnije bio u stanju preformulirati svoje temeljne ciljeve, recimo podjelu Bosne i Hercegovine.

Tri godine su i Britanci i Francuzi i Rusi podržavali podjelu Bosne i Hercegovine, ali nakon što se pokazalo da je nemoguće pobijediti Armiju Bosne i Hercegovine, koja je postala respektabilnom vojnom silom od preko dvjesto tisuća ljudi, Zapad je čvrsto stao uz cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, dok su njih dvojica, Tuđmani Milošević,nastavili po svome. Eto, i sam je Tuđmannedavno izjavio da on nije bio ni za Hrvatsku do Drine, ni za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, a zna se koja je treća varijanta.

Stoga sumnjam da bi bilo kome u svijetu danas bilo u interesu da HDZ ili njegovi dijelovi sačuvaju vlast.

 

okvir

 

 

istina o oružju Teritorijalne obrane je, međutim, ovakva: kada su generali JNA prešli na stranu Slobodana Miloševića, morali su razoružati Sloveniju, Hrvatsku i dijelove Bosne i Hercegovine. Taj posao je proveden što se Hrvatske tiče skoro stopostotno, ali to se događalo mimo znanja tadašnjega političkoga vrha i vremenski je bilo tempirano gotovo u vrijeme primopredaje vlasti. Niti su za sudbinu oružja mogli znati oni koji su u Hrvatskoj predavali vlast, niti smo znali mi koji smo je preuzimali. Nitko o oružju nije ni informiran.

Kao član Predsjedništva Jugoslavije tražio sam da se to oružje vrati jer je bilo u vlasništvu poduzeća koja su ga i kupila svojim novcima. Tada mi je admiral Stane Brovet rekao da je oružje pohranjeno na sigurno zbog opasnosti da dođe u posjed onih koji bi ga zloupotrijebili, i još je dodao da možemo formirati komisiju koja će obići i provjeriti sva mjesta na kojima se oružje nalazi.

Kada se JNA povlačila iz Slovenije, bio me je nazvao admiral Brovet da se raspita o sudbini željezničke kompozicije koja je u Srbiju došla prazna, premda je iz Slovenije krenula puna oružja, te o sudbini trinaest tegljača koji su isto tako ispražnjeni kod Samobora. Tada je Brovet tražio da im to oružje hitno isporučimo, a ja sam mu predložio da ista ona komisija lijepo obiđe mjesta na kojima se oružje nalazi i da se uvjeri da ne prijeti nikakva opasnost od zloupotrebe.