Arlović Mato

22.01.2000

Feral

Tweet

MATO ARLOVIĆ, ČLAN VODSTVA SDP-a I SABORSKI ZASTUPNIK

 

U reviziji privatizacije koju ćemo provesti ne mislimo se služiti sjekirom, nego skalpelom, ali on će rezati vrlo duboko i vrlo temeljito; plitki rez bio bi kad bismo se bavili samo Kutlom, Gucićem i sličnom gospodom, no naša je zadaća promijeniti karakter hrvatskoga društva i države u kojoj se radnike smišljeno pljačkalo za račun odabrane elite * Prema SDP-ovu Prijedlogu zakona o reviziji privatizacije, pregledat će se sve što je u Hrvatskoj privatizirano, a pod udar revizije doći će sve što nije bilo legalno, ali ne po subjektivnom mišljenju nekoga iz nove vlasti, nego samo po zakonu * Dio privatizacije u nas proveden je bez ikakve zakonske podloge, samo političkim odlukama

 

 

tekst

 * velika su očekivanja javnosti od revizije privatizacije. Što ćete najprije napraviti kad preuzmete vlast?

     - U ovom trenutku, najvažnije je da radimo po zakonu. Neće, dakle, biti još jedne revolucije ili nacionalizacije, iako bi se moglo reći da je to što će se u Hrvatskoj konačno poštovati zakoni tako velika promjena da je možemo nazvati i revolucionarnom. Najprije će u Saboru biti donesen zakon o reviziji privatizacije, i to po propisanoj proceduri. Tim zakonom neće se dirati u vlasništvo koje je stečeno na zakonit način i u cijelosti plaćeno, ni kad je riječ o domaćim, ni o stranim vlasnicima. Dapače, strani se kapital mora zaštititi i mora mu se omogućiti da radi i diše punim plućima. No istodobno se mora oduzeti sve ono što je stečeno na nezakonit način, metodama divljeg kapitalizma kakav je kod nas zavladao.

     * Vi ste već Saboru nudili Zakon o reviziji privatizacije, ali ga je HDZ-ova većina odbila. Hoćete li sada svojom većinom prihvatiti taj isti tekst?

     - Mi smo ponosni na taj nacrt zakona. Naravno, ništa nije idealno, ali mi smo sigurni da će njegova temeljna načela izdržati saborsku provjeru, a da će u raspravi biti i prijedloga za njegovo poboljšanje. Prihvatit ćemo svaki dobar prijedlog i nećemo, poput HDZ-a, odbacivati sve što predlaže opozicija. Štoviše, posebno će biti dragocjeni prijedlozi HDZ-ovih zastupnika, jer mnogi od njih dobro znaju o čemu se tu radi.

 

 

     * Neki od vaših kritičara smatraju da niste dovoljno radikalni, odnosno da bi privatizaciju trebalo poništiti, a ne samo revidirati.

     - Ekonomisti imaju uzrečicu da se jednom istisnuta pasta za zube više ne može vratiti u tubu. Tako je i s privatizacijom. Što bi se dogodilo nakon poništenja? Nekadašnje društveno vlasništvo i radnički savjeti daleka su prošlost, u koju se ne možemo vratiti nikakvim vremeplovom. Jedino bi, dakle, bilo moguće da se sve vrati državi. Kao vlasnik, država bi tako preuzela i sve dugove, kao i odgovornost za uništena poduzeća, otpuštene radnike itd., što bi oslobodilo briga sve one koji bi mogli biti pozvani na odgovornost. Što je poništeno, toga kao da nije ni bilo. Istodobno bi se, također, s prljavom vodom izbacilo i dijete, odnosno država bi ponovno uzela i one tvrtke koje su legalno privatizirane i koje dobro rade. Takva su najčešće poduzeća u vlasništvu zaposlenih i drugih malih dioničara. O reakcijama u svijetu na poništavanje privatizacije, odnosno na novu nacionalizaciju i ukidanje pravnog poretka, kako bi to oni s pravom protumačili, bolje je i ne misliti. To ne dolazi u obzir. U pravu su svi koji kažu da je instrument kojim se sada treba služiti skalpel, a ne sjekira.

     * Točno, ali njim se može rezati plitko ili duboko. Kako će se sjeći u operaciji koju vi pripremate?

     - Vrlo duboko i temeljito. Plitki rez bio bi kad bismo se bavili samo Kutlom, Gucićem i sličnom gospodom. Naša je zadaća da promijenimo karaktera hrvatskog društva i države. HDZ je privatizacijom želio stvoriti zemlju krupnog kapitala, u kojoj bi oni odabrali velike kapitaliste, tih 200 bogatih obitelji, kako je govorio pokojni predsjednik Tuđman. To se ostvarivalo smišljenom pljačkom radnika, koji su istjerani na brisani prostor i ostavljeni bez posla i perspektive. Mi, nasuprot tome, želimo zaštititi radnike i stimulirati razvoj suvremenoga radničkog dioničarstva.

     * Vi rabite izraze “krupni kapital” i “radnici”, koji su gotovo nestali iz rječnika hrvatskih političara. Definirate li time ponovno SDP kao socijalnu stranku, koja zastupa interese radno zavisnog stanovništva.

     - SDP je moderna, evropska socijaldemokratska stranka, koja je uvijek zastupala sve one ljude koji nešto stvaraju; za strojem, u razvojnim institutima, u kulturi i umjetnosti, ali i kao poduzetnici. Po tome smo se uvijek razlikovali od HDZ-a, koji je upravo svojom pogrešnom politikom omogućio nekim tajkunima da ne birajući sredstva osiromaše većinu građana ove zemlje, a na konceptu stvaranja 200 bogatih obitelji. Njihovom političkom voljom, a onda i odgovarajućim zakonima koje su oni donosili, omogućeno je da politički odabrani pojedinci prisvoje bivše društveno vlasništvo, dakle tuđu imovinu, koja je pripadala svima u zemlji. Danas je lako dokazati da su se ubrzano i sustavno donosili zakoni koji su omogućivali provođenje upravo tog plana.

 

 

Zatim, zakonski je omogućeno i da novi gazde ne moraju plaćati radnike. Zakon o radu ne predviđa kaznu za poslodavce koji ne isplaćuju plaće, pa je u HDZ-ovoj Hrvatskoj veći prekršaj bilo krivo parkiranje nego pljačka radničkih plaća. Tim novcem kupovala su se nova poduzeća, ali se i plaćao svakovrsni luksuz.

     * Kad se govori o reviziji privatizacije, obično se misli na poduzeća. Što je, međutim, s privatiziranim novcem?

- Novim je vlasnicima, kako se ubrzo pokazalo, lako stečeni novac bio čak mnogo slađi od poduzeća. Umjesto proizvodnjom, oni su se bavili špekulacijama, zelenaštvom i širenjem svojih “poslovnih carstava”, pri čemu im je, kao što sam rekao, HDZ-ova vlast u svemu išla na ruku. Oni su mogli isisavati iz poduzeća novac potreban za normalno poslovanje, još i zaduživati ta ista poduzeća i nikome ništa. Tim su novcem kupovali nova poduzeća ili ulazili u razne špekulantske i zelenaške poslove, a zakidanje radničkih plaća postalo je normalan način da se dođe do kapitala.

* Kakvom revizijom se sve to sada može promijeniti?

- Prema našem prijedlogu zakona, kontrolirat će se sve što je privatizirano, i to bez iznimke, a pod udar revizije doći će ono što je bilo nelegalno. Ali opet po zakonu, a ne po nečijem subjektivnom mišljenju, po ocjeni Vlade ili neke od stranaka koje će sada sudjelovati u vlasti. Na primjer, ako procjena vrijednosti nije obuhvaćala cijelo poduzeće, nego samo polovicu ili četvrtinu, a takvi slučajevi nisu rijetki, novi će vlasnik morati platiti razliku. Ako ne plati, njegov će se udio smanjiti na onoliko koliko je zaista platio. Ili, ako je otpustio radnike, a obvezao se da to neće napraviti - što su na papiru morali prihvatiti svi novi vlasnici - znači da nije poštovao kupoprodajni ugovor. Zatim, mnogi su davali pod hipoteku poduzeća i dobivenim kreditom kupovali ta ista poduzeća, što je protuzakonito.  

 

 

* Tko će sada utvrditi što se događalo u svakom pojedinom slučaju?

- To treba kontrolirati državno tijelo s ovlastima kakva imaju radna tijela Sabora. Stručni dio posla morala bi raditi državna revizija i naš prijedlog zakona predviđa mogućnost da ona na tom poslu angažira stručne i znanstvene institucije. Osim toga, moraju sudjelovati sva državna tijela koja su za to plaćena; na primjer financijska policija, odjel za gospodarski kriminalitet MUP-a, javni pravobranitelj koji mora štititi državnu imovinu, javni tužitelj i drugi. Tu će se pokazati apsurdi, kakvih nema nigdje u svijetu. Imate, na primjer, dioničara koji raspolažu sa 70 posto dionica, a vlasnici su samo 20 posto. Kako je to moguće? Tako što su Mirovinski i Fond za privatizaciju dali svoje udjele na upravljanje pojedincima i omogućili im da isisavaju društvena, odnosno državna sredstva. Tu će i rješenja biti najjednostavnija: ne treba ništa poništiti, nego jednostavno vratiti imovinu onome kojemu po zakonu pripada.

     * Kako će se postupiti u slučajevima gdje se utvrde nezakonitosti? Na primjer, otpuštanje radnika, što i vaša stranka smatra najvećim grijehom?

     - Tko je, suprotno ugovoru koji je potpisao, otpustio radnike i iskoristio kapital za špekulacije, morat će nadoknaditi štetu koju je nanio cijelom društvu. Tako će se, uz ostalo, doći do novca za otvaranje novih radnih mjesta. Ako on nema novaca, društvena zajednica će se naplatiti njegovim dionicama.

     * Smije li se o oduzimanju imovine odlučivati bez suda?

     - To će, prema našem prijedlogu, raditi Državna revizija u upravnom postupku. Zašto? Zato što je upravni postupak brži, jeftiniji i efikasniji i što se u njemu mogu koristiti sva državna tijela koja sam već spomenuo. Nakon što Državna revizija utvrdi da se radilo protuzakonito, da je bilo pronevjera itd., ona izdaje rješenje koje je u upravnom postupku konačno. Nakon toga mogu se voditi i sudski sporovi. Ako bi se revizija prepustila samo sudovima, to bi, u našim uvjetima, bilo isto kao da smo od nje odustali.

     * Hoće li se revizija provoditi samo na temelju postojećih zakona, koji su, kako i vi kažete, napravljeni da bi pogodovali tajkunizaciji društva?

     - Ne, jer je dio privatizacije proveden bez ikakve zakonske odluke, samo političkim odlukama. Na primjer, uopće nema zakona po kojem bi se smjele privatizirati banke, a to se ipak radilo. I ne samo to, nego su one ponovno vraćene u državno vlasništvo zakonima o sanaciji ili o bankama, pa opet po drugi put prodavane... Ali zakoni koji postoje moraju se poštovati, čak i ako su nemoralni. Mi provodimo reviziju, a ne poništavanje privatizacije.

     * Postoji li, ipak, opasnost da se sve to pretvori u neki novi lov na vještice?

     - Ne! Tko govori o lovu na vještice? Zna se, oni koji se boje revizije.

 

 

     * Što će se učiniti s imovinom koja još nije privatizirana, kao i s onom koja će biti oduzeta?

     - Čak oko 70 posto nekadašnjega društvenog vlasništva još nije privatizirano; riječ je u prvom redu o državnim i javnim poduzećima, kao što su INA, Pošta, preostali dio Telekomunikacija, Elektroprivreda, Vodoprivreda, Željeznice, brodogradnja itd. Sve to sada treba privatizirati, ali pošteno, pravedno, javno i gospodarski efikasno. Mi smatramo da se to može postići tako da najmanje trećinu te imovine dobiju oni koji su je stvarali, dakle radnici i umirovljenici.

* A što je s preostale dvije trećine? Čije je to?

     - Dio toga morat će ići u posebni fond za povrat duga umirovljenicima, dio za zaostale plaće radnicima koje jamči država, dakle do 1100 kuna, dio će otići za ostale velike dugove koje je ostavila HDZ-ova vlast. Mi planiramo da dijelom tih sredstava, kao i onima od revizije privatizacije, osnujemo posebni Fond za gospodarsku obnovu.

* Što je s odgovornošću ljudi koji su kršili zakone?    - Mora odgovarati svatko kome se dokaže krivnja. U tome su sve stranke koje će sudjelovati u vlasti jedinstvene. Ali nitko neće odgovarati po stranačkom kriteriju, nego po zakonu. To se, naravno, ne odnosi samo na tajkune i tajkunčiće nego i na sve one iz državnog aparata, Mirovinskoga fonda, banaka itd. Zakonski je, u pojedinim slučajevima, predviđena i odgovornost članova nadzornih odbora, koji mogu biti kažnjeni i sa dvije godine zatvora.

 

Milan Gavrović