Kad je prije nekoliko mjeseci u Vukovaru ukazao na opasnost da Haaški sud možda ima nakanu kriminalizirati Domovinski rat i podizati političke optužnice, potpredsjednik Sabora dr. Zdravko Tomac našao se na udaru većeg dijela medija. Označavalo ga se desničarom, rigidnim hadezeovcem, a neki su tražili i njegovo isključivanje iz SDP-a. Danas je, međutim, vidljivo, iako to njegovi kritičari i dalje ne želi priznati, da je Tomac tada bio u pravu. Štoviše, Haaški sud prijeti koracima koje ni najveći pesimisti nisu očekivali, najavljujući optužnice protiv hrvatskih generala koji su sudjelovali u Bljesku i Oluji. U svom zadnjem istupu Carla del Ponte odbacila je vrlo oštrim riječima bilo kakav dijalog s hrvatskom Vladom kad su u pitanju istrage i moguće optužnice, označivši Republiku Hrvatsku tek kao pukog izvršitelja svojih naloga.

• Profesore Tomac, kako komentirate izjavu Carle del Ponte da Hrvatska ne može uvjetovati suradnju s Haaškim sudom prihvaćanjem njenih istraga i procesa?
- Hrvatska ne želi uvjetovati što Haaški sud treba raditi nego samo naglašava da ima svoj mandat, kao što ga uostalom ima i Haaški sud. Hrvatska će se držati Statuta Međunarodnog kaznenog suda, Ustavnog zakona, saborske Deklaracije kao i zaključaka Vlade o suradnji s Haaškim sudom.
 

• U čemu je onda problem?
- Hrvatska smatra da je suradnja dijalog, postupanje po određenoj proceduri u kome jedna i druga strana obavljaju svoj posao. Mi smo u srijedu, nakon što smo saslušali izvješća Gorana Granića, Tonina Picule i Joze Radoša, rekao bih, jednoglasno zaključili i na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i na Odboru za vanjsku politiku, da podržavamo zaključke Vlade u vezi sa suradnjom s Haaškim sudom. Ti su zaključci u okviru mandata koje je Sabor dao Vladi da treba postupati u skladu s Ustavnom zakonom i Deklaracijom o zaštiti Domovinskog rata. Hrvatska samo traži da se i druga strana drži određene procedure, dakle, svoga statuta i svog mandata.

• Kakav je taj mandat?
- Haaški sud ima mandat suditi za pojedinačne zločine. On nije politički sud i kad se prema nekim potezima vidi da želi biti političkim sudom, onda Hrvatska ima pravo reći: ne, gospodo, to je izvan vašeg mandata.

• Kako će se situacija dalje razvijati?
- Nema dvojbe da će doći do određenog spora između Hrvatske i Haaškog suda. Do spora, zapravo, po mom mišljenju, mora doći, jer ima dovoljno elemenata, javno izrečenih, iz kojih se vidi da u Haaškom sudu prevladava tendencija prema kojoj je potrebno da se taj sud bavi, na neki način, političkim procesima, a ne suđenjem za pojedinačne, individualne zločine. Ima dostatno elemenata za sumnju da je namjera Haaškog suda pokušati pronaći dokaze, optužiti a onda, ako bude moguće, i osuditi dio vojnog i političkog vodstva s tezom kako ima dovoljno indicija da su Bljesak i Oluja bili ne samo opravdane oslobodilačke akcije nego na neki način i unaprijed planirane akcije etničkog čišćenja Srba, u kojima su počinjeni i zločini.

• Kako se postaviti u svezi s tim?
- Podržavamo Vladu i tražimo suradnju s Haaškim sudom, jer to je interes Hrvatske, ali u skladu s nadležnošću Suda da sudi za individualne zločine, dakle, za one za koje se može dokazati odgovornost zbog počinjenog zločina ili neposrednog sudjelovanja u zločinu. Vlada, međutim, nema mandat surađivati ako bi Haaški sud išao na optužnice kojima bi dovodio u pitanje Bljesak i Oluju ili čak Domovinski rat i pokušao ih tretirati kao etničko čišćenje, odnosno kao kriminalnu radnju.

• Postoji li suglasnost o tome?
- O tome je postignuta suglasnost. Mislim da Vlada, oporba, hrvatska javnost trebaju postići dva konsenzusa od kojih dosta zavisi i budućnost Hrvatske. Prvi konsenzus tiče se onoga što smo se dogovorili na odborima: ne smije se dozvoliti ni pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata a suradnja se treba odvijati u skladu s mandatom koji Hrvatska ima. To znači da treba surađivati u slučajevima kada se žele procesuirati individualni zločini, odnosno oni koji su konkretno odgovorni za njih, ali da smo odlučno protiv da se to pretvori u politički proces protiv Hrvatske.
I drugo, takva suglasnost kojom branimo Domovinski rat, bit je jača ukoliko postoji i drugi konsenzus, a to je da svi oni koji su počinili zločine, a zločini su počinjeni, trebaju odgovarati i biti što prije suđeni u Hrvatskoj.

• Bez obzira o kome se radi?
- Ako ima dovoljno dokaza da netko bude osumnjičen, onda treba biti i procesuiran, neovisno od toga je li običan vojnik ili general. Ali, ne može odgovarati po široko tumačenoj zapovjednoj odgovornosti ili na temelju teza koje ne stoje, a prema kojima su Bljesak i Oluja navodno bile akcije koje se na neki način izjednačavaju s velikosrpskom agresijom.

• Očekujete li da će ta dva konsenzusa podržati i predsjednik države?
- Mislim da hoće. Jednostavno, nije moguće da bilo tko u Hrvatskoj zastupa stavove drugačije od ovih. To je konsenzus na kome se može suglasiti 99 posto hrvatskih građana.

• Stvara li se strategija za, kako se to govori, sve moguće opcije?
- Ako još nemamo strategiju za sve moguće opcije, vodstvo države treba graditi i izgraditi jednu takvu strategiju i onda tražiti konsenzus za nju. Stoga sam, kao i neki drugi, zatražio da u svezi s tim unutar Hrvatske ne vodimo međusobne političke borbe .

• Kakva su Vaša predviđanja?
- Moramo biti realni. Moramo vjerovati da neće biti problema u suradnji s Haaškim sudom, da ove neke indicije, izjave, najave, neće biti realizirane, ali moramo unaprijed smisliti što ćemo raditi ako se dogode neke stvari koje sada prijete, a koje su za Hrvatsku očito neprihvatljive.

• U javnosti se spekulira i to da dio političkog vrha pokušava podijeliti generale na, navodno, Tuđmanove i one koji to nisu.
- Nadam se da će se politički vrh i svi mi u Saboru složiti na sljedećoj tezi: branimo sve one koji bi bili osumnjičeni ili optuženi po široko tumačenoj zapovjednoj odgovornosti, ali nećemo braniti nikoga za koga postoje ozbiljni dokazi da je direktno odgovoran za zločin, bez obzira bio - još jednom ponavljam - obični vojnik ili general.

Marko Barišić