ZAGREB, 3. siječnja - Godina dana nove vlasti, nejasan odnos s Haaškim sudom i opća slika hrvatskoga društva povod su razgovoru s novinarom i publicistom Slavenom Leticom.
• Prema nekim Vašim tekstovima i izjavama, može se zaključiti da je nova vlast gora od HDZ-ove. Zašto?
- Nisam nigdje napisao niti mislim da je ova vlast gora od prethodne. Samo sam kazao i mislim da je nova vlast tijekom predizborne kampanje previše obećavala i da je tako stvorila nerealna i prevelika očekivanja javnosti. Primjerice, izjave vodstva HNS-a o otvaranju 200.000 novih radnih mjesta ili izjave Stipe Mesića da će pronaći 10 milijardi maraka koje je prethodna vlast, navodno, pokrala i prenijela u inozemstvo stvorili su dojam o mogućnosti brzog izlaska iz krize i o postojanju metaforičkog »ćupa« (banke) u kojem leži oteto blago. Apatija i rezignacija s kojom se danas susreću hrvatska vlast i društvo posljedica su tih olako danih obećanja, ali i osrednjih rezultata jednogodišnje vladavine. Za novu vlast i hrvatsko društvo bilo bi mnogo bolje da je šestorka sve loše vijesti priopćila javnosti u prva tri mjeseca i da je u tom razdoblju donijela sve nepopularne odluke. Nakon toga, mogla je svu energiju usmjeriti ka traženju izlaza iz krize, a ne traženju alibija za vlastitu nedjelotvornost: u promašajima prethodne vlasti.
| Mesićevo svjedočenje izravno je utjecalo na presudu Blaškiću, utjecat će na presudu Kordiću, a može lako u Haag - kao optuženike ili svjedoke - odvesti još desetak ili više ratnika i političara
Za novu vlast i hrvatsko društvo bilo bi mnogo bolje da je šestorka sve loše vijesti priopćila javnosti u prva tri mjeseca i da je u tom razdoblju donijela sve nepopularne odluke; nakon toga, mogla je svu energiju usmjeriti ka traženju izlaza iz krize
|
• Znači li to da je sadašnja vlast podjednako loša i u strategiji i u taktici?
- Moglo bi se tako zaključiti. Ipak, za davanje realne prosudbe o uspjesima, djelomičnim uspjesima i promašajima nove vlasti bilo bi potrebno napraviti ozbiljnu usporednu analizu koja bi pokazala u kojoj je mjeri sadašnja kriza posljedica: komunističkog nasljeđa, rata, desetogodišnje vladavine HDZ-a i jednogodišnje vladavine šestorke. Na žalost, umjesto ozbiljne makroekonomske analize, nova vlast nastoji svu odgovornost za krizu prebaciti na prethodnu vlast, kao što je ta vlast alibi za vlastito kleptokratsko ponašanje i uništavajuću, »škegroliku« makroekonomsku politiku stalno tražila u fantomskom nasljeđu tzv. komunističkog pakla.
• Napisali ste da je »sadašnja vlast dala potpuni legitimitet staroj ljevičarskoj, antihrvatskoj i udbaškoj komunističkoj eliti«. Ako je tako, kamo će nas to odvesti?
- Nova je vlast napravila suštinsku pogrešku, jer je zadržala i oktroirala HDZ-ov partitokratski sustav vladavine. Razlika je samo u tome što smo prije imali jednu »avangardnu« stranku koja je u Saboru vladala logikom terora većine i čiji su članovi zauzimali sve ključne položaje - političke i profesionalne - u državnoj upravi i civilnom društvu, a sada imamo partitokraciju šest stranaka. Stranačka podobnost opet je temeljni kriterij za osvajanje ključnih »profesionalnih« položaja u državnoj upravi i u civilnom društvu.
• A što je trebalo učiniti?
- Umjesto partijske podobnosti i sustava partitokratske vladavine i nadzora nad civilnim društvom, šestorka je trebala rehabilitirati sustav javnih natječaja, potaknuti konkurenciju mladih i sposobnih ljudi, razviti sustav »lova na glave«, head hunting.
• Veliki problem vlasti je i suradnja s Haaškim sudom. Ili mislite da to i nije veliki hrvatski problem?
- Na žalost, problematika ratnih zločina i modaliteta rasprave i suradnje s Haaškim sudom danas dominira u političkim raspravama i medijskim pričama, iako su temeljni problemi hrvatskog društva teška gospodarska kriza, nezaposlenost (skoro 380.000 ljudi), vanjska zaduženost (gotovo 10 milijardi dolara), itd. Kad je u pitanju sâm Haaški sud, naša javnost, a sve više i sama vlast, osjeća da su i optužbena praksa tog suda i njegovi zahtjevi za hapšenjem okrivljenika naprosto nepravedni. Naime, poznato je da je, primjerice, američka CIA svojedobno iznijela prosudbu - temeljenu na provjerenima izvještajima tajnih službi i UN-ovih snaga - da su JNA i Srbi u BiH počinili 90 posto svih zločina, a Hrvati i Bošnjaci preostalih 10 posto. Haaški sud, istodobno, ne traži hitna uhićenja i slanje u Haag optuženih Srba, a stalno proširuje krug potencijalnih okrivljenika na hrvatskoj strani. Posljedica te politike Haaškog suda su iskrivljenje predodžbe svjetskih medija, političara i diplomata o uzrocima i prirodi ratova u Hrvatskoj i BiH. Zbog tih je razloga problematika suradnje s Haagom za hrvatsku vlast i javnost postala pretjerano važnim pitanjem.
• Ali, tako misle i neki naši političari i intelektualci?
- Osobno ne mogu prihvatiti tezu da mi - hrvatski intelektualci, političari i predstavnici udruga koje brinu o zaštiti i promicanju ljudskih prava - moramo razmišljati samo o zločinima koje smo »mi«, tj. predstavnici hrvatskog naroda počinili, a da »oni« trebaju brinuti o »njihovim« zločinima. Razmišljanje i rasprava o zločinima, naime, ne tiču se samo fenomenologije dobra i zla, već bitno zadiru u raspravu o uzrocima, prirodi i posljedicama Domovinskog rata.
• Je li Mesićevo svjedočenje, mnogi to misle, veleizdaja Hrvatske?
- Ja ne mislim tako, ali to je svjedočenje u svakom slučaju kontroverzno. Sud je njegovo svjedočenje tretirao kao iskaz svjedoka-očevidca koji ima posebno veliku težinu u anglosaksonskom pravosudnom postupku. Možda Stipe Mesić toga nije bio svjestan i zato je tako olako pristao na potvrđivanje ključne teze tužiteljstva - da su »dr. Franjo Tuđman i drugi u Zagrebu« planirali, organizirali i naredili ratni zločin etničkog čišćenja, tj. genocida u susjednoj državi. Njegovo svjedočenje izravno je utjecalo na presudu generalu Tihomiru Blaškiću, utjecat će na presudu Dariju Kordiću, a može lako pred sud u Haagu - kao optuženike ili svjedoke - dovesti još desetak ili više ratnika i ratnih političara. Paradoks je njegova svjedočenja u tome što je u doba rata Hrvata i Bošnjaka on osobno bio predsjednik Hrvatskog sabora, koji je jedini, prema Ustavu RH, bio ovlašten poslati hrvatske trupe u BiH. Formalno-pravno, i on je, dakle, potencijalni optuženik te se njegovo svjedočenje može tretirati kao klasični iskaz svjedoka-pokajnika.
• Kakav mora biti odnos hrvatske vlasti prema Domovinskom ratu?
- Domovinski rat je bio obrambeni, pravedan, oslobodilački i pobjednički rat. U tom ratu počinjeni su ratni zločini, ali je te zločine počinio vrlo mali broj i postotak, od veličanstvene brojke od oko 250.000 ljudi koji su ratovali - možda kojih 0,1 posto ratnika ili tzv. ratnih pasa. Taj i takav rat jest i mora ostati jednim od temelja suvremene hrvatske države. Saborska deklaracija o Domovinskom ratu u tom je smislu dobar okvir za definiranje općeg odnosa prema tom ratu.
|
Puhovski se boji zbog vlastitih svjedočenja iz 1972. godine
• Je li istina da Vi odlučujete za Ivicu Račana o financiranju nevladinih udruga, kako je izjavio prof. dr. Žarko Puhovski?
- Kolegu dr. Žarka Puhovskog donekle i razumijem, jer mu nije lako živjeti uz vlastiti životopis i s vlastitim »filozofskim« i moralnim nasljeđem. Bio je krunski svjedok u monstruoznim političkim procesima protiv njegovih i mojih kolega Dražena Budiše i Ivana Zvonimira Čička, a danas je na čelu organizacije (HHO) koja bi trebala brinuti o zaštiti i promicanju ljudskih prava. Bio je protiv svake hrvatske države, a danas ga upravo ta država, odnosno nova vlast, imenuje u saborski odbor koji brine o nacionalnim interesima i nacionalnoj sigurnosti. I to baš u tjednu kad je Feral Tribune Dražena Budišu ponovo pribio na politički stup srama - objavivši na naslovnici njegovu fotomontažu u vidu Drakule. Tom političkom i intelektualnom gubitniku očito smeta mogućnost da se moja malenkost opet nađe u Vladinom odboru za ocjenu programa i financijskih zahtjeva nevladinih udruga, jer se plaši da bih HOO-u »sudio« onako kako je on 1972. svjedočio o našim kolegama. Poručujem mu da bude potpuno miran, jer se nas dvojica i po tome razlikujemo: ako budem u odboru koji odlučuje o financiranju nevladinih udruga, moj glas neće biti protiv HHO-a zato što mu je on na čelu.
|
|
Bolje medijski kaos, nego jednoumni red
• Što treba učiniti da mediji budu ozbiljan i relevantan kontrolor vlasti, a ne da podilaze vlasti i da sudjeluju u kreiranju kaosa?
- Hrvatsko novinarstvo nije uopće toliko loše kako to političari, pa i sami novinari vjeruju i tvrde. Neovisni novinari i tvorci javnog mišljenja (kolumnisti) odigrali su ključnu ulogu u rušenja komunizma i stvaranju intelektualnog i političkog otpora velikosrpskom pokretu Slobodana Miloševića. Novinari su imali i jednu od ključnih uloga u posredovanju istine o ratu u Hrvatskoj i BiH. Novinari su objavili i prve vijesti i priče o ratnim zločinima koje su počinili Hrvati, a imali su i ključnu ulogu u demistifikaciji političkog poretka i stila vladavine HDZ-a. Trenutačno se čini da su neki novinari epigoni i glasnogovornici pojedinih stranaka, ali će ih nakladni razlozi uskoro natjerati da se bave svojim poslom - informiranjem javnosti
• Ali, što treba učiniti da prestane medijska strategija kaosa?
- Osobno nemam a priori negativni stav prema tom »kaosu«. Meni više smetaju pretjerani, jednoumni red i novinarstvo lišeno prava na sumnju. »Kaos« o kojem govorite može biti prvi korak prema istinskoj slobodi i kretivnosti. Prošlogodišnja književna produkcija dokazuje, primjerice, da se iz kaotičnih prilika u kojima je živjela hrvatska književnost cijelo jedno desetljeće rodilo nekoliko izvrsnih pisaca i romanopisaca. Dakle: bolje novinarski »kaos«, nego novinarstvo konačnih istina, tj. novinarstvo bez istraživačke, kritičarske i stilske slobode.
|
Andrija Tunjić |
