ZAGREB, 5. siječnja - Mučna i ispolitizirana situacija, ali i »tvrdoglavost« Haaškog tribunala, u nas je političku scenu još jednom učinila neodlučnom. Prema mnogima, to je i zato što sadašnja vlast ne zna prava rješenja za gospodarske (ne)prilike. O tome razgovaramo s predsjednikom Liberalne stranke Zlatkom Kramarićem.

l Gospodine Kramariću, naša politika i diplomacija, čini se, nikako da iznađu pravu mjeru u odnosu s Haaškim sudom. Što Hrvatska može i treba učiniti da taj odnos napokon postane suradnički?
- Prije svega mislim da naše institucije, koje su u kontaktu s Haagom, moraju unijeti što više racionalnosti, a što manje svega onoga što može tom odnosu štetiti. Ustavni zakon koji je donijela HDZ-ova većina nužno je provoditi, mora se poštivati što se potpisalo, mora se uvažavati određeni kontekst u kojem se Ustavni zakon donijelo. Dok je tako, vrlo je nezgodno, opasno i nekorektno ponašati se izvan okvira tog zakona. Međutim, ne vidim ni razloga zašto se u Saboru ne bi otvorila rasprava o njemu pa da vidimo jesu li se neke okolnosti promijenile, jesmo li zadovoljni zahtjevima Haaga i izlaze li oni iz zakonodavnog okvira.

• Zašto se ta rasprava ne otvara?
- Da želim biti ciničan, mogao bih reći kako mi se čini da nekome odgovara nedefinirana situacija koja zapravo ne odgovara stvarnosti. Znamo da do ovoga trenutka u Haagu nema ni jedne optužnice protiv ijednoga građanina Republike Hrvatske, ali i unatoč tome stvara se slika koja želi kriminalizirati Haaški tribunal. Čini mi se da to sve služi za unutarnje političke igre. Nekome odgovara da se te stvari ne raščiste, da se vidi je li se nešto dramatično i bitno dogodilo od kada smo donijeli Ustavni zakon. Mnogi koji danas sjedimo u Saboru i tada smo sjedili i točno se zna tko je što govorio i predlagao.
 

• Vjerujete li u pravičnost Haaškog tribunala?
- Doista mislim da nam Haaški tribunal može pomoći, ako se znamo postaviti. Ako naše interese na pravi način budemo predstavili, neće biti opasnosti da se govori o kriminalizaciji Domovinskog rata, pokazat će se što je taj Domovinski rat bio. Ali se također i sami kao društvo, ako želimo biti zdravo i građansko, moramo suočiti s epizodama iz tog razdoblja koje nisu bile najsjajnije. Ne ide mi u glavu da se neke stvari nisu procesuirale! Time bi se pokazalo da naša vlast ima snage suočiti se sa svim što se događalo u Domovinskom ratu, i s onim što je bilo sjajno i neponovljivo i s onim što spada u zonu ratnih zločina, što pridonosi negativnoj slici. Ne vidim razloga da se na pravi način ne raščisti s Gospićem, s Pakračkom poljanom, s nekim događanjima poslije Bljeska i Oluje.

• Problem je očito i u tome što se ne pravi distinkcija između individualiziranja krivnje i uopćene optužbe o zapovjednoj odgovornosti, zbog čega je osuđen i general Blaškić. Slažete li se da moguća krivnja po zapovjednoj odgovornosti Domovinski rat stavlja u apsolutno negativni kontekst?
- Ne smije se staviti znak jednakosti između tih dviju teza. Moguće suđenje po zapovjednoj odgovornosti značilo bi da se zapravo sudi jednoj politici, koja je, istina je, tijekom desetak godina vlasti dala niz neopreznih izjava i koja je određene situacije i vojno-redarstvene akcije iskoristila za političku stvar određene skupine stranaka. Ne mislim da su Bljesak i Oluja bili u funkciji jedne stranke, one su bile u funkciji oslobađanja Hrvatske.
Nasuprot meni, neki političari su davali loše izjave koje na pravi način poslije nisu demantirali i sada se i te izjave uzimaju kao argumenti. Na to sam upozoravao, čak sam napisao i jedno pismo kardinalu Franji Kuhariću u kojem sam ga zamolio da kao duhovni autoritet djeluje u smjeru pokretanja mehanizma unutar vlasti ili ćemo to kad-tad platiti. U vrijeme rata bio sam gradonačelnik Osijeka i svaki svoj nastup, i pred građanima i pred Hrvatskom vojskom, počinjao sam upozorenjem da se ne čini ništa čega ćemo se poslije stidjeti. To sam govorio zbog toga što se na taj način razlikujemo od onih koji su činili zločine.

• Odnos Hrvata prema Haaškom sudu negativan je i zbog toga što se misli da je sud politički, ali i zato što za 130 i više masovnih grobnica srpskih zločina u Haagu još nije suđeno ni jednom Srbinu. Problem je kažnjavanje pravih krivaca, a kod nas se dogodilo da su abolirani i ratni zločinci. Uz to, kada je pritvoreno 12 osumnjičnih Srba za zločine počinjene u Baranji, odmah je reagirao i J.P. Klein i oni su pušteni.
- I zato što je tih 12 bilo nespretno uhapšeno. Njihova uhićenja uslijedila su nakon što su u Gospiću uhićeni osumnjičeni Hrvati. Napravljeno je i pravi se dosta pogrešaka. U političkoj trgovini učinjeno je dosta rješenja, koja se na negativan način vraćaju. Zakon o aboliciji je zapravo bio u funkciji integracije hrvatskog Podunavlja, ali je bio i preširok, njime su abolirani mnogi koji nisu smjeli biti abolirani, kao i Zakon o konvalidaciji. O tome je govoreno u Saboru, upozoravalo se, ali trgovina je bila jača.

• Haaška glasnogovornica je izjavila da su u Hrvatskoj protiv Haaga oni koji su činili zločine. To može značiti i da je politika koja se izborila za samostalnu Hrvatsku zločinačka.
- Nadam se ipak da glasnogovornica nije tako mislila. Uostalom i to je pokazatelj da su odnosi između Haaga i Hrvatske krivo postavljeni. Ne smije se jednoj instituciji davati taj značaj. Država ima odnose i s drugim državama, s EU-om, s UN-om i to su zapravo institucije koje su al pari. Haaški tribunal ne smije biti mjesto gdje se sudi politici, nego gdje se sudi za zločine koji su počinjeni. Ne smije se suditi i politici. Ne mogu pristati na to da sam bio dijelom nečega što bi imalo takav, negativan aspekt.

• Je li Domovinski rat bio etničko čišćenje Srba, što se počinje govoriti, a na takav način je nekih dana pisao i »Wasinghton Post«?
- Opet se vraćamo na nespretne izjave, pa ako se neki uhvate za te izjave ispada da je Domovinski rat imao elemente etničkog čišćenja. Hrvatska je država svih građana, to je politika koju zastupam, i u Hrvatskoj se nikada nije živjelo ni razmišljalo drukčije. Naša povijest nikada nije zastupala etnički čistu državu. Hrvatska je itekako funkcionirala u harmoničnim odnosima a ta raznolikost kultura nas definira i kao srednjeeuropsku zemlju.
Međutim, Londonska konferencija, susret Tuđmana i Ćosića, i formulacija humano preseljenje, koja se odnosila na situaciju u BiH, na neki je način pridonijela zlonamjernom tretiranju Hrvatske. Ta nesretna formulacija sada se pokušava aplicirati na situaciju u Hrvatskoj. Ja nisam nikada doživio niti se Domovinski rat može svesti na etničko čišćenje. Kad su ratne neprilike onda se mnogi ljudi uplaše, strah je dominantna kategorija, ali strah je vrijedio za sve ratom ugrožene. Nije on imanentan samo jednoj etničkoj zajednici.

• Može li sadašnja suradnja s Haagom i eventualno izručenje hrvatskih generala dovesti do raspada koalicije?
- Ponavljam, imam osjećaj da nekome odgovara stalna medijska potenciranost te suradnje s Haagom, iako to ne odgovara stvarnosti. To je samo alibi za druge probleme. Međutim, duboko vjerujem da je sadašnja vlast puno mudrija i pametnija od političkog trenutka. I da ćemo tu situaciju prevladati upravo tako što ćemo toj suradnji dati okvir koji zaslužuje.

Andrija Tunjić