Letica Slaven

22.01.2000

Feral

Tweet

SLAVEN LETICA, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT, OBRAZLAŽE ZAŠTO SE UPUSTIO U IZBORNU UTAKMICU

 

Nova je vlast već učinila skandal time što je najavila osnivanje političke vlade, a ne one koja bi bila sastavljena od stručnjaka, bez obzira na političko opredjeljenje. Tehnokratska vlada imala bi stručnu odgovornost, a njezina smjena ne bi izravno utjecala na stabilnost vlasti i odnose u Saboru. Očekivao sam od pobjednika veliku gestu u tom smislu, no ona je nažalost izostala l Među četiri prvoplasirana kandidata imamo dva Tuđmana nakon Tuđmana, to su Granić i Budiša. Naime, oni svjetonazorski pripadaju svijetu populizma, veselica, kotlovine i jedinstva nacije. Imamo i dva kandidata koji ne pripadaju toj tradiciji, dva antituđmanovska tipa, a to smo Stipe Mesić i ja

 

 

 

tekst

- Nekoliko je razloga. Prvi je taj što smatram da za razvoj hrvatske demokracije, gospodarstva, slobode medija i društva općenito ovi izbori imaju veliku vrijednost, barem onoliku koliku su imali izbori ’90. za rušenje komunizma i eventualno stvaranje hrvatske države. Drugi je razlog što postoje neki društveni problemi koji se ne bi pojavili da ja kao kandidat nisam na njih ukazao. To je problem novog izbjegličkog vala, jer prema istraživanjima koja sam ja radio, više od 50 posto mladih ljudi željelo bi se stalno ili privremeno iseliti iz zemlje. Na tragu toga je i ovisnost mladih ljudi o drogama. Trećina njih, ako ne i više, ima neko iskustvo s drogama. Moj stav o tome je da ovisnost nije pojedinačna bolest, nego simptom bolesti društva, i ne može se rješavati dominantnom represijom bilo koje vrste. To je problem o kojemu se treba razgovarati i u predsjedničkoj kampanji. A HTV i većina medija izbjegavaju raspravu o nekim ključnim našim problemima.

- Ja po prirodi nisam takav da bih u nešto ulazio ako sam se unaprijed predao. Najveća anketa na Internetu, s 11 tisuća glasova, pokazuje da sam na sigurnome trećem mjestu, poslije Stjepana Mesića i Dražena Budiše, a Mate Granić je četvrti. To znači da mogu, ako i ne uđem u drugi krug, utjecati na izbor budućeg predsjednika. A tematika o kojoj sam vam govorio, dovoljan je motiv za kandidiranje, da i u kampanji nametnem raspravu o ozbiljnim nacionalnim problemima.

 

 

- Ja sam jedini kandidat koji je apelirao na svoje konkurente da odustanu od apsurdno skupe i pompozne predizborne kampanje. Drugi kandidati imaju otvorene budžete, a novinari ne postavljaju pitanje o izvorima tih sredstava, premda se svuda u svijetu te stvari objašnjavaju unaprijed. Neki kandidati najavljuju potrošnju sto tisuća maraka, dvjesto, petsto, šesto tisuća... Moj predizborni tim je objavio da bih ja, ako bih uspio na izborima, a kako moja kampanja nije skupa, eventualni višak uložio u fond za razvoj mladih stručnjaka, istraživača javnog mnijenja, imagemakera, glasnogovornika i svega onoga što ide u prilog modernizaciji poslova koji se tiču budućih predizbornih kampanja.

- To je podmetanje, jer u mom životopisu drugi uvijek ponavljaju nekoliko stereotipa.

- Svi ljudi koji rade na HTV-u posuđuju odijela, i ja mislim da ih Željka Ogresta ili Tonči Vrdoljak imaju po pedeset komada, tko bi znao...

- Nije to nikakvo uzimanje i vraćanje. Radiš emisiju, potrošiš čarape, baciš čarape, potrošiš hlače, baciš hlače... Nema tu nikakva misterija.

- Radio sam na HTV-u emisiju “Kako misliti Hrvatsku”, a u takvim situacijama je uobičajeno da voditeljima na revers izdaju odijela. Čujte, takav je jednostavno običaj, uzme se i poslije nitko ne vraća te stvari. Nema tu nikakva skandala, to je jednostavno bio dio sistema. Mislim da osobno imam dva ili tri takva odijela, koja sam uostalom posudio na revers, a ne ne znam koliko njih, kao što se pričalo.

- Mislim da će biti nemoguće izbjeći kaznenu odgovornost niza ljudi, premda mislim, u kontekstu ove kampanje, da se time ne bi trebao baviti sam predsjednik države. Mnogi ljudi sudjelovali su u tajnim ortačkim i otimačkim poslovima, da spomenem samo Slobodnu Dalmaciju ili Dubrovačku banku. Što se revizije pretvorbe tiče, koju posebno moram spomenuti, mislim da se ona mora odvijati u skladu sa zakonom i izrečenim nakanama pobjedničke šestorice.

 

 

- Mora biti osigurana građanska jednakopravnost, što znači da ne smiju biti izuzeti ni političari, ni obitelj bivšeg predsjednika, ni tajni ortaci, ni obični građani, sve prema dokazima. Pritom se zalažem i za drugu fazu privatizacije, kuponsku ili vaučersku, što bi osiguralo kupovnu moć, i ozdravljenje gospodarstva i pravosuđa.

- U svojemu predizbornom oglasu ja sam se javno ogradio od svih oblika pravne zaštite, ako bih bio izabran za predsjednika. Osim toga, ja sam uz Viktora Ivančića i Marinka Čulića bio jedini tuženi za novinarsko pisanje i uvredu časti od strane predsjednika Franje Tuđmana. Protiv sam svakog progona društvene kritike. Hrvatska se ne može razvijati bez takve slobode, i stoga treba hitno ukinuti sve odredbe koji je ograničavaju. Dugo je trebalo da u našem pravosuđu naraste samosvijest, da suci prestanu služiti vladajućoj nomenklaturi, pa zato i nije moglo biti prije riješeno da je Andrija Hebrang dobio malo previše novaca od Ferala... Nekoliko sudaca pokazalo je građansku i profesionalnu hrabrost, no višak novca dodijeljenog političarima na račun duševnih boli bit će moguće vratiti i zapljenom, ako je potrebno.

- Bivša je vlast stvorila partijsku državu, a nije problem samo što je primjerice na vodećim položajima u sustavu obrane zemlje bilo trista članova HDZ-a, nego što su oni aktivno agitirali za HDZ. Tako je bilo i u školama, i u bolnicama, i u medijima. Buduća vlast morala bi objaviti koliko je to ljudi, i jednom za svagda ukinuti takve sisteme. Međutim, nova je vlast već učinila skandal time što je najavila osnivanje političke vlade, a ne one koja bi bila sastavljena od stručnjaka, bez obzira na političko opredjeljenje. Tehnokratska vlada imala bi stručnu odgovornost, a njezina smjena ne bi izravno utjecala na stabilnost vlasti i odnose u Saboru. Ako ne postavite takve kriterije, ne znam ni kako je moguće razvijati civilno društvo. Očekivao sam od pobjednika veliku gestu u tom smislu, no ona je nažalost izostala.

 

 

- U ranoj fazi da, no poslije sam otišao iz razloga namjeravane Predsjednikove politike prema Bosni i Hercegovini. Ja sam Ured Predsjednika zamišljao kao tim savjetnika i uposlenika, sa samo četrdesetak ljudi ukupno. Pokojni predsjednik svoj Ured je od početka zamišljao kao skupe dvore. No, dok je još bio donekle izoliran, dok nije stabilizirao svoju vlast, znao je prihvatiti poneki savjet, ali kada mi je jednog jutra doveo dvadesetak partijaca i razvio karte za pregovore u Karađorđevu, vidio sam da u tom i takvom društvu više nemam što tražiti.

- Nisam ja imao nekakve pozitivne emocije prema njemu, jednostavno sam se prije toga bavio analizom fenomenologije velikosrpskog pokreta, a bilo mi je jasno da nakon kraha velikih totalitarizama dolazi do promjena svjetskih granica. Drugo, želio sam spriječiti revanšizme pri promjeni vlasti u Hrvatskoj. U Ustavotvornu komisiju pozvao sam ljude koji nisu nužno bili moji ideološki sumišljenici, a za osmišljavanje ideje o konfederalizaciji ovih prostora angažirao sam bio sve same stručnjake. A prema pokojnom predsjedniku za sve sam to vrijeme imao određenu distancu.

- Postojala je vrlo velika ravnoteža u tajmingu: Milošević je došao na vlast tri-četiri godine prije Tuđmana. U međuvremenu, napravljene su sve pripreme za novu postitovsku Jugoslaviju, od rušenja saveznih institucija nadalje. Istovjetnost Miloševića i Tuđmana povijesno nije točna, premda sam vidio da je u Hrvatskoj pobijedila stranka koja je donijela sa sobom duboke frustracije. Od hrvatskih disidenata-emigranata niste mogli očekivati tolerantno ponašanje, kao što očekujete od britanskih ili francuskih političara. Mislio sam da u to vrijeme mogu pomoći preveniranju nekoga većeg zla, kakvo je uslijedilo.

 

 

- Vjerovao sam da je rat moguće spriječiti. To se nije moglo učiniti ustavno-političkim sredstvima. Razmišljao sam o delegitimiranju jugoslavenske federacije putem izgradnju republičkih kulturnih ili gospodarskih veza, ali, što se poslije u ratu vidjelo, za to nismo imali dovoljno vremena. Bili na vlasti u Hrvatskoj ovakvi ili onakvi ljudi, bez međunarodne pomoći tada nije bilo moguće zaustaviti rat. To se poslije pokazalo i u Bosni i na Kosovu.

- Bio sam krivo interpretiran. Ako se u Haagu najviše sudi Hrvatima, a modernu masovnu kulturu diktira CNN, onda prosječan čovjek mora zaključiti da su najviše zločina učinili oni kojima se najčešće sudi. U tom smislu, samo sam želio kazati, ne osporavajući Međunarodnom sudu da optuži ili osudi Tuđmana, da će na toj razini recepcija svijeta biti upravo takva. Nova vlast susrest će se s jednim velikim problemom: morat će inzistirati na privođenju Miloševića i Karadžića i Mladića, jer ostvarenje mira u Bosni i Hercegovini neće biti moguće bez kažnjavanja svih krivaca. To je najobičnija matematika, kojom sam se bavio...

- Kako to mislite, pa nisam ih ja protjerao iz Hrvatske... Ja bi ih pozvao na kavu, kao što sam mislio poći na kavu i u žensku grupu B.a.b.e., kada su me jednom prilikom pogrešno shvatile i uvrijedile se. Ja sam svakako puno liberalniji negoli je većina hrvatskih intelektualaca, i puno iskrenije zainteresiran za društvenu i političku emancipaciju žena. U Hrvatskoj je stvoren anticivilizacijski model žene, majke i čuvarice ognjišta, a ja imam priliku kretati se među samosvjesnim i uspješnim ženama. A mnogi naši političari i intelektualci koji govore u prilog popravljanju pozicije žene u društvu, prikriveni su seksisti. Osobno sam zainteresiran za zaštitu svih alternativnih oblika društvenog života, a to sam u životu imao priliku i dokazati.

 

- To što me pitate zapravo je terminološki problem liberalizma: ne može se govoriti o problemu povratka Srba, nego o problemu povratka svih građana, bez podjele po etnicitetu. Svi građani imaju neotuđivo pravo na zavičaj, i na tom se načelu mora inzistirati, a ne na kvalitativnom određenju dobroga. Kada se vozite između Gračaca i Knina, lijepo možete vidjeti opustošene predjele, i svakako da sa stajališta gospodarskog ili kulturnog napretka postoji potreba da taj prostor oživi.

- Ako Hrvatska želi biti normalna europska zemlja, a nadam se da to želi, onda nema razloga protiviti se multietničnosti, i ja također dijelim isti stav o temi koju navodite...

- Problem je naše javnosti što je ona sklona zaboravu. Politička retorika nešto je užasno, a kod mene se ne može dogoditi jer se ja takvom retorikom ne moram baviti. Hrvatska je osuđena da prizna da je napravila jednu veliku pogrešku, a to je samoosuđivanje na tek jednu dimenziju, onu zapadnoeuropsku. To je najveće osiromašenje koje nam se dogodilo, u svakom smislu, jer smo oduvijek u svakom smislu bili višedimenzionalna zemlja.

- Imam previše godina i profesionalnih poslova koji me očekuju, ali načelno govoreći, onda ovako... Među četiri prvoplasirana kandidata imamo dva Tuđmana nakon Tuđmana, to su Granić i Budiša. Naime, oni svjetonazorski pripadaju svijetu populizma, veselica, kotlovine i jedinstva nacije. Imamo i dva kandidata koji ne pripadaju toj tradiciji, dva antituđmanovska tipa, a to smo Stipe Mesić i ja. On je pritom svakako šarmantniji i skloniji vicu, a ja smatram da nešto više znam, i da bih taj posao bolje obavljao. Međutim, smatram da bismo jedan drugome mogli biti i dobri savjetnici, ali potencijalnih i profesionalno kompetentnih savjetnika ionako ima u Hrvatskoj sasvim dovoljno.