Prvi iz serije intervjua s predsjedničkim kandidatima je razgovor s Nadanom Vidoševićem. Autori intervjua su studenti Fakulteta političkih znanosti, u Zagrebu, na čelu s Domoagojem Mikićem.

Od kud ideja da se kandidirate za predsjednika?

- Zapravo ja sam dugo razdoblje bio kandidat koji se najviše spominjao i onda su naravno počeli dolaziti prijatelji i poznanici sa sugestijom da se u tom pravcu ide. Ono što ja govorim u kampanji i što ću govoriti u kampanji je zapravo pitanje Hrvatske koja je slobodna zato što živi od svog rada, u kojoj ću govoriti kako to napraviti, uostalom vidjet ćete kad krene kampanja. Zapravo već sada ovo što slušate da ono što ja govorim je potpuno različito od svega ostalog što se govori u kampanji.

Kakav ste bili student?

- Ja bi rekao loš.

Loš?

- Loš student. Neki kolegiji koji su mi bili interesantni te sam pratio. U to doba bio sam zaljubljen. Oženio sam se na 22. rođendan. Zanimalo me sto drugih stvari, kao svakog tipičnog vodenjaka. Naš sustav školovanja treba definitivno promijeniti jer nije interesantno doći meni, mladom čovjeku, koji je imao stotinu interesa… doći, skupit me u dvoranu pred 500 ljudi i tamo profesor nešto odvergla, čita i onda otiđe dalje. Meni takav profesor nije bio interesantan.

Za dobro jelo pravi kuhar koristi žlićicu Vegete. Što ste Vi koristili kad ste postali tako uspješan političar, ali i gospodarstvenik?

- Gospodarsvo je vjerojatno dio talenta, dio obrazovanja… sve to utječe i okolnosti naravno…

Da li mislite da je politika unosan biznis ipak?

- Nekima je očito bila i to nije dobro.

Na koga mislite konkretno?

- Svaki dan ste svjedoci, čujete kako su nam objekti skuplji nego što su trebali biti. Često čujete kako su objekti početi pa nisu završeni, čujete kako su rođaci dobili poslove.

U slučaju da ne pobjedite u predsjedničkoj utrci da li bi se vratili u HDZ?

- Ne, nema potrebe.

Mislite da Vam HDZ više ne može pomoći?

- Cijelu svoju karijeru sam gradio zapravo sa svojim znanjem, a vjerujem da sma s tim svojim radom i doprinosio HDZ-u, ali sigurno nisam živio od HDZ-a. HDZ mi nije davao kruh.

Nije?

- Ne, nikada.

A daje li HDZ drugima kruh?

- Daje.

Mi smo evo čuli da je vaš prvi auto bio Dijana 6?

- Je, evo je tu.

Da li bi Vi danas znali voziti Dijanu?

- Kako ne bi, Bože moj…naravno!

U jednim dnevnim novinama izašao je naslov «ako Nadan pobjedi Hrvatska će postati zemlja čokolade».

- To bi bilo divno. To je dobro.

Hoćemo li onda biti slađi EU?

- Ne, ja hoću da budemo slatki nama samima. EU nije cilj, EU je instrument da bismo i vi i ja živjeli bolje.

U jednom razgovoru ste rekli da ste Vi Bodul i Vlaj. Jesu li Boduli škrti ljudi?

-  A ne, to nema pravila. Postoje stereotipi, ali to se jednostavno ne smije prihvatiti.

Što ste na kraju, Bodul ili Vlaj?

- Ja sam Splićanin, to znači i Bodul i Vlaj jer u meni teče i vlaška i bodulska krv, a to znači pravi Splićanin.

Kako poticati mlade da se zaposle?

- Mlade da se zaposle… čujte, jedan dio njih će se sam zaposliti koji imaju poduzetnički dar. Tima koji imaju taj Božji dar, njima je lakše, a za ove ostale je potrebno pokrenuti gospodarstvo.

Jeste li ikada kome pripomogli da se lakše zaposli?

- Jesam.

Koji je po vama najveći problem hrvatskog gospodarstva?

- Stvarni problem hrvatskog gospodarstva je nedostatak bilo kakve razvojne strategije u zemlji pa onda i gospodarske. A ono što kratkoročno svakog gospodarstvenika u Hrvatskoj muči to je problem likvidnosti. Likvidnost je kratkoročno gledajući gorući problem. Ulazimo u jedan prostor neizvjesnosti jer EU sama po sebi neće rješavati probleme. Probleme u našoj zemlji ćemo rješavati mi sami.

Na kraju, koju poruku možete poslati našim gledateljima?

- Da 27. prosinca kada budu birali, ne biraju radi kandidata, nego da biraju radi sebe i radi svoje budućnosti i budućnosti svojih najmilijih. Stalno ponavljam godinama da najveće vrijednosti koje moraju afirmirati u svojoj obitelji su pošteni rad i rad koji nije samo za sebe već i za zajednicu jer ako ne budemo radili organizirano, opet taj rad neće imati smisla.

Autor: Domagoj Mikić