ZAGREB, 12. siječnja - Ovih je dana velike polemike u javnosti izazvao prijedlog saborskog zastupnika i predstavnika talijanske nacionalne manjine Furija Radina da se postavi spomen-obilježje žrtvama stradalima u vrijeme Drugog svjetskog rata po brojnim jamama u Istri. Povjesničari i javnost Radinovu su inicijativu dočekali praktički na nož, no u intervjuu u Vjesniku Furio Radin ističe kako njegova ideja nije shvaćena na pravilan način.

• Kakva je stvarna namjera Vaše inicijative i što ste željeli postići prijedlogom o zajedničkom spomeniku žrtvama Drugog svjetskog rata?
- Moja je inicijativa jednostavna i nije od danas. Prije više mjeseci predložio sam projekt po kojem bi jedna od jama (ili fojbi) u Istri postala simbolom stradalih na taj način. Zamislio sam da se na jednu izabranu fojbu stavi jednostavno obilježje, na primjer križ, na taj način pokazalo bi se poštovanje prema svim žrtvama u jamama, koje su danas zaboravljene. Žrtve su to zaslužile, a osim toga, one se ne smiju ponoviti. Tim više što su u vihoru rata u jame bačeni ljudi koji su imali određeni krimen, ali i brojni nevini ljudi. Bez obzira na to, završiti život na taj način, ne može biti činjenica koja se zaboravlja. Jer, ako se mnogo toga i može objasniti ratnim zbivanjima, ne znači da se može i opravdati.
 

• Jeste li predložili da se, slikovito rečeno, miješaju kosti krvnika i žrtve?
- Zamislio sam da talijanski predsjednik Ciampi u jesen ove godine, u povodu posjeta Hrvatskoj, zajedno s predsjednikom Mesićem oda počast žrtvama jedne jame, a da se nakon toga to učini na jednom mjestu gdje su pali partizani. Sličnu stvar talijanski je predsjednik prije godinu i pol napravio na jednom velikom talijanskom grobištu (Foiba di Basovizzi), a odmah nakon toga na mjestu u blizini odao je počast partizanima. No, i na jednoj i na drugoj svečanosti bile su prisutne antifašističke udruge. Moj prijedlog, dakle, ni u kojem slučaju ne znači miješanje kostiju, a još manje izjednačavanje žrtve i agresora. Zna se da je Drugi svjetski rat preko antifašista afirmirao pozitivne vrijednosti te da su fašisti predstavljali samo zlo. Ne radi se o poistovjećivanju jednih i drugih.

• Povjesničar i arhivist Petar Strčić nazvao je Vašu ideju i inicijativu apsurdnom.
- Očito je da je Strčić naopačke pročitao ono što je vrlo jasno napisano u hrvatskim dnevnim novinama. Ja sam govorio o zajedničkom obilježavanju od strane predsjednika, a ne o jednom spomeniku u kojem bi se miješale žrtve. Nakon 10 godina mojega parlamentarnog djelovanja Petar Strčić barem je to mogao pretpostaviti. Za razliku od njega, predsjednik Mesić nije imao takvih problema.

• Koliko se može zaključiti iz tiska, predsjednik Stjepan Mesić je prihvatio Vaš prijedlog.
- Mogu Vam točno reći što mi je i rekao. Kada sam mu izložio svoju ideju, predsjednik Mesić je kazao: »Gledam na to sa simpatijom jer taj prijedlog nije kopanje po kostima, kao što je htjela Vukojevićeva komisija. Na kraju krajeva, da je u jamama bila nevina i samo jedna žrtva, a bile su mnoge, to bi vrijedilo napraviti. Smrt u jamama nije način da se završi život«. Mesiću je, dakle, odmah bilo jasno da se radi o moralnom činu koji i ove žrtve želi staviti u kolektivno pamćenje. Nakon 55 godina i dvije generacije o nekim bi se stvarima trebalo govoriti s više socijalne inteligencije.

• Povjesničar Strčić zamjerio Vam je da predlažete isto što je predlagao i pokojni predsjednik Franjo Tuđman, kada je predložio da se u Jasenovcu napravio spomenik za sve žrtve, bez obzira na njihovu političku pripadnost. Afirmirate li Vi time, na neki način, ideju pokojnog predsjednika?
- Moram priznati da me taj dio Strčićevih optužbi najviše začudio. Doduše, on tvrdi da vjeruje kako ja imam poštene motive, a ja mu mogu odgovoriti da vjerujem da su i njegovi motivi bili pošteni. Baš zato želim ga razuvjeriti i poručiti mu da sam protivnik fašizma, frankizma, a u zadnjih 10 godina i »franjivizma«. Stoga nema razloga da se Strčić boji i može slobodno odbaciti duhove iz prošlosti. Pozivam ga da pozdravi moju inicijativu.

• Je li Vaša inicijativa ograničena samo na području Istre ili mislite da se slično može napraviti i u ostalim dijelovima Hrvatske?
- Ja najbolje poznajem Istru, tamo žive ljudi koje ja predstavljam, a već je i dogovoreno da će talijanski predsjednik Ciampi pri dolasku u Hrvatsku doći i u Istru. Možda mi nismo svjesni toga, ali pitanje fojbi u Italiji predstavlja relevantnu političku činjenicu koju želim prevladati. Ja ne mogu napraviti puno, nezavisni sam zastupnik iza kojeg nitko ne stoji, a ovakve su inicijative ono malo što mogu učiniti. Nadam se da će one biti prihvaćen, posebno kad je riječ o antifašističkim borcima Drugog svjetskog rata, koji su nositelji pozitivnih vrijednosti.

• Držite li da je sadašnji politički trenutak pogodan, ali i da je javnost sposobna prihvatiti tu Vašu ambiciju?
- Rekao bih »da«. Svojedobno su o tome pisale pozitivno i Vjesnik, ali i Glas Istre. Tu je ideju prihvatio jedan dio antifašističkih boraca, drugi su bili rezervirani a neki i protiv. Ipak, jedan čelnik hrvatskog SUBNOR-a izrazio je želju da raspravimo o mojoj inicijativi. Slično se dogodilo i u Italiji. Znam da će biti još polemike i zato sam 10 mjeseci prije dolaska Ciampija izišao u Hrvatskoj s tom inicijativom. Uostalom, iznenadilo bi me da se nakon 50 godina neke stvari i dalje moraju držati zatvorene u ormarima.

Silvana Oruč Ivoš