Moja prva gošća u novom mileniju bila je jedina žena predsjednica jedne parlamentarne političke stranke - čelnica HNS-a Vesna Pusić. Tom se prilikom osvrnula na prvu godinu vladavine šestorke, ali je govorila i o predstojećim godinama.

• Jeste li zadovoljni učinjenim u prvoj godini vladavine koalicije šest stranaka?
- Tu su godinu istodobno obilježile i velike promjene i velike frustracije. velike promjene u cijelom stavu prema tome što je politika i tko su ljudi koji upravljaju zemljom u jednom ograničenom razdoblju. Mislim da je ova vrsta kritičnosti i držanja pod lupom te vlasti velik napredak u hrvatskoj političkoj kulturi. Možda je najveći doprinos da se bez nekih nasilnih metoda Hrvatsku više nikad neće moći vratiti u onu fazu u kojoj će narod mirno podnositi različite pogreške i gluposti, da ne kažem autoritarnost vlasti. Bitan je napredak učinjen u vanjskopolitičkom pozicioniranju Hrvatske, iako mislim da smo ove godine taj dio pasivnog dobivanja poena završili. Od sada nam slijedi samo aktivna vanjska politika. Na domaćem planu mislim da je ključan pomak napravljen u likvidnosti, jer je prije država dugovala tvrtkama milijune kuna, koje niste mogli naplatiti.

• Ali taj problem još uvijek postoji!
- Nelikvidnost se smanjila za dvije trećine. Za toliko je država vratila svoje dugove od onih 9 milijardi koje je preuzela ova Vlada! To je silno bitan blok u izgradnji temelja jednog normalnog gospodarstva, ali i pravne države.
 

• Običaj je da se u prvoj postizbornoj godini provode najnepopularnije mjere. Tako smo imali val stečajeva, zamrznute su državne plaće... Što slijedi u 2001. godini?
- Točno je da je to provedeno, ali mislim da nije dovoljno energično koliko je trebalo. Primjerice, moglo se još toga napraviti, pogotovo u problemu korupcije državne uprave. Po mom mišljenju bilanca prošle godine je ipak pozitivna jer nije loša startna pozicija za dalje. Mislim da trebamo početi razmišljati o ovom mandatu koalicijske vlasti kao o prvom u nizu evolutivnih koraka u kojem će se Hrvatska razviti iz jedne relativno siromašne i izolirane države u srednjerazvijenu, prosperitetnu europsku državu, koja je za jugoistočnu Europu glavni partner i faktor stabilnosti. zato mislim da treba odustati od ideje da će se svi problemi riješiti u ovom razdoblju. Bilo bi dobro za iduće dvije godine izabrati dvije ili tri stvari na kojima će se najviše inzistirati. Smatram da je najvažnije urediti poreze da se maksimalno stimulira obiteljsko poduzetništvo i obrtništvo te da se otvori prostor investicijama, a s druge strane pojačati borbu protiv korupcije. Ako se angažiramo na 50 fronti onda će svugdje biti učinjen mali korak, ali nigdje dovoljan da to bude velik pomak za ljude koji će voditi ovu zemlju u sljedećem mandatu.

• U prošloj je godini i dalje rastao broj nezaposlenih, kojih je danas gotovo 400.000. Ostaje li HNS i dalje pri svom obećanju o 200.000 novih radnih mjesta?
- Ostaje! Smatramo da se to u ovom četverogodišnjem mandatu naprosto mora realizirati.

• Na koji način?
- Upravo, kao što sam rekla, stimuliranjem malih obrtnika, kojih danas u Hrvatskoj ima oko 100.000. Ako im porezima omogućimo da svaki od njih zaposli samo jednog čovjeka, to je već značajan pomak od 100 tisuća novih zaposlenih.

• Kad gledamo odnose u šestorci, stalno je prisutan verbalni sukob Vas i Dražena Budiše. Kako to objašnjavate?
- Ne mogu to točno objasniti. Jednim dijelom je to, pretpostavljam, rezultat činjenice da bi, principijelno gledajući, naše stranke trebale biti iznimno bliske po programu u projektima. meni je čak s psihološke strane zanimljivo to da Budiša i ja imamo vrlo dobru neposrednu komunikaciju. Ali kad dođemo do teme koje se tiču funkcioniranja same šestorke i vanjskopolitičkih odnosa, tu se često razilazimo. Vjerojatno reakcije ne bi bile tako snažne da možda principijelno oboje ne smatramo da bismo trebali biti bliske stranke.

• Jedna ste od rijetkih žena u politici. Očekujete li u novom mileniju promjene i u tom pogledu?
- Ključno je da žene u većem broju uđu u politiku. Prvo, zbog toga jer je cijela ideja predstavničke demokracije da što vjernije prikaže interes i životno iskustvo koji postoje u jednom društvu. Drugo, zbog svog možda nepravednog, ali povijesno uvjetovanog položaja, žensko iskustvo često navodi da se bude praktičan, odnosno ciljno orijentiran. Žene nisu toliko sklone baviti se nečim gdje na kraju ne vide neki rezultat, što je za demistificiranje politike silno važno. I na kraju, mislim da je važno da tu, bez obzira na našu tradicionalnu kulturu, žene učine bitan korak. Jer politika će se promijeniti samo u onoj mjeri u kojoj one naprave iskorak u tu sferu. To nije ugodan posao, ali s druge strane je posao o kojem toliko nas bitno ovisi, da bi bilo jako dobro da bude što više moguće poštenih, kvalitetnih i ljudi koji taj posao rade s integritetom i koji ga smatraju časnim i korisnim.

• Na kraju, gdje sebe vidite u politici? Je li to već ove godine mjesto zagrebačke gradonačelnice ili položaj predsjednice Vlade 2004. godine, ili i jedno i drugo?
- To mi je teško reći u ovom času, ali svakako bih se voljela vidjeti na čelu stranke koja će pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima.