ZAGREB, 17. siječnja - Odnosi u vladajućoj koaliciji, stajališta HSLS-a o suradnji s Haagom, za koje u dijelu medija i javnosti vlada uvjerenje da je zbog »nacionalne tvrdoće« izvor svađa među vladajućima, etikete o nacionalizmu, odnosno jugoslavenstvu, koje se opet razmjenjuju na političkoj sceni - neke su od tema o kojima razgovaramo s potpredsjednikom HSLS-a i saborskim zastupnikom Joškom Kontićem.
• Otvoreno se u zadnje vrijeme nagađalo o tome da će HSLS napustiti Vladu zbog neslaganja s politikom prema Haagu. Ima li u tome istine?
- Vladina platforma o odnosima s Haagom sadržana u 13 točaka i stavovi HSLS-a potpuno su podudarni, pa nema razloga za razmišljanje o izlasku iz Vlade, za razliku od nekih drugih stranaka šestorke, čiji su čelnici zbog Haaga ušli u polemiku s nama i koji javno izražavaju neslaganje s Vladinom platformom. Te stranke imaju kudikamo više razloga za napuštanje Vlade, iako mislim da to neće učiniti.
• Kako ocjenjujete razgovore premijera Ivice Račana i glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte?
- Čini se da je primjetno zatopljenje odnosa. O tome govori i haaško povlačenje ultimativnog zahtjeva za razgovorom s generalom Petrom Stipetićem. Neki, doduše, govore o odustajanju Vlade od 13 točaka. Mislim da to nije točno i da to ostaje na razini legitimnih, ali neispunjenih želja određenih medijskih i političkih struktura. Što se dalje suradnje tiče, nju će odrediti i to što se još jednom pokazalo da Hrvatska nije isto što Jugoslavija, koja odbija i razgovarati o Haagu, a bila je agresor i izgubila je rat. To je dijametralna razlika u odnosu na Hrvatsku, žrtvu agresije i pobjednicu u ratu, koja ipak želi surađivati s Haagom, ali bez diktata i podaničkog odnosa.
|
Za razliku od Jugoslavije, Hrvatska je žrtva agresije i pobjednica u ratu, ali ipak želi surađivati s Haagom, no bez diktata i podaničkog odnosa
Ako su Oluja i Bljesak legitimne akcije, a jesu, ne može se govoriti o stranama u sukobu, već o agresoru i žrtvi
Ako se uopće može govoriti da je netko napustio svoju platformu, onda je to Carla del Ponte
O Budišinu odlasku s čelnog mjesta u HSLS-u nema ni govora
|
• U ponedjeljak, međutim, ni Račan ni Carla del Ponte nisu spominjali Vladinih 13 točaka, koje je, inače, haaška tužiteljica u prosincu ocijenila neprihvatljivima.
- Mislim da je to dio diplomatske kulture i premijera Račana i haaške tužiteljice. Ali, treba reći da se o 13 točaka u Vladi glasovalo, pa nitko od njih ne može odustati bez izjašnjavanja cijele Vlade. Možda baš ovdje treba podsjetiti na ono što je Carla del Ponte nedavno napisala u pismu Vladi. A napisala je da ima potpunu neovisnost u odabiru kriterija po kojima odlučuje koje će predmete istraživati i da to nije dužna nijednoj članici UN-a opravdavati, posebno kad se radi o državi koja je u sukobima koji se istražuju sudjelovala kao jedna od strana u sukobu. Ona tad Hrvatsku tretira kao jednu od stranu u sukobu. Nakon ovih razgovora, jasno je rekla da su Oluja i Bljesak legitimne akcije. A ako su legitimne, ne može se govoriti o stranama u sukobu, već o agresoru i žrtvi. Ako se, dakle, uopće može govoriti da je netko napustio svoju platformu, onda je to del Ponte. Uostalom, postoje ozbiljne indicije da Haag, kad je Hrvatska u pitanju, odustaje od primjene tzv. objektivne zapovjedne odgovornosti.
• Može li se dogoditi da Dražen Budiša, kako je najavio, napusti čelno mjesto u HSLS-u, ako Hrvatska ipak izruči Haagu bilo koga po široko shvaćenoj objektivnoj odgovornosti?
- Niste dobro interpretirali Budišinu izjavu. On nije spominjao mogućnost odlaska, već je rekao da, ako Haag zatraži izručenje bilo kojeg hrvatskog časnika po načelu tzv. objektivne zapovjedne odgovornosti, on neće stati iza toga. O Budišinu odlasku nema ni govora, iako u Hrvatskoj ima političkih struktura kojima bi to bilo drago. To su oni koji u eventualnom padu rejtinga ili propasti HSLS-a vide svoju šansu. Ali, morat ćemo ih razočarati, jer Budiša ostaje na čelu stranke.
• Je li točna tvrdnja Vesne Pusić da u vodstvu HSLS-a svi ne misle kao Budiša kad se radi o Haagu?
- Čelnica HNS-a u posljednje vrijeme pokazuje zavidnu pozornost prema odnosima u HSLS-u. Vjerovali ili ne, HSLS je demokratska stranka u kojoj svi ne moraju misliti kao predsjednik i zbog toga im se u stranci ništa neće dogoditi. To je jedna od kvaliteta HSLS-a. Žao mi je što je to nekim političarima čudno, pa čak i neprirodno. Inače, kad govorimo o Haagu, u vodstvu stranke uopće nema razmimoilaženja.
• Otkud ta netrpeljivost između HNS-a i IDS-a s jedne strane i HSLS-a s druge? Radi li se o osobnoj netrpeljivosti čelnika ili o velikim političkim razlikama, koje su u povodu Haaga izbile na površinu?
- Nedavno je gospođa Pusić izjavila da su odnosi između nje i Budiše u medijima puno gori, no što su u međusobnoj komunikaciji unutar šestorke. Ali, ne treba tajiti da postoje velike političke razlike u gledanju na neke probleme između HSLS-a te HNS-a i IDS-a. Mi ćemo učiniti sve da te razlike ostanu u sklopu koncepcijskih neslaganja.
|
Možemo se ponositi s prošlih 10 godina
• Prije dolaska haaške tužiteljice, naši su se i političari i mediji svađali o tome ima li javnost pravo znati što se sve »kuha« u odnosima Haaga i Zagreba. Pa, ima li?
- Sva buka koja se oko Haaga digla u medijima, možda i nije bila tako loša. Javnost ima pravo znati istinu, jer se radi o strateškom nacionalnom, političkom i moralnom pitanju prema kojem se odnos ne može mijenjati od danas do sutra. Također, Hrvatska se ne treba bojati suočavanja s nedavnom prošlošću, već na svojih posljednjih 10 godina može biti i te kako ponosna. Bez obzira na to hoće li odnosi s Haagom biti bolji ili lošiji, Hrvatska mora provoditi konzistentnu politiku te kao demokratska i pravna država sama sankcionirati organizirane zločine srpskog agresora, ali i individualne zločine bez obzira na to tko ih je počinio.
|
|
Dražena Budišu najbolje brani njegova biografija
• U našem javnom životu opet su osvanule etikete o hrvatskom nacionalizmu i njegovim nositeljima, koje se lijepe i na Budišina leđa. Danas, doduše, nema opasnosti da se zbog toga završi na robiji, ali me ipak zanima što Vi o tome mislite?
- Dok Hrvatska nije bila samostalna, svako se domoljublje nazivalo nacionalizmom. A danas sasvim normalna pozicija centra i to što netko pokazuje veći senzibilitet za nacionalna pitanja opet dobiva istu kvalifikaciju. Zazirem od teških riječi i diskvalifikacija, od toga da se jedne optužuje za nacionalizam, a druge za jugoslavenstvo. Ta pojačana retorika, koja dolazi i iz dijela oporbe, a čula se na nedavnu skupu HDZ-a u Splitu, ne pridonosi normalizaciji odnosa i postizanju potrebne razine konsenzusa kad su u pitanju ključne teme, poput odnosa prema Haagu.
• Ako je već »normalno« da se pozicija i opozicija optužuju za nacionalizam, odnosno jugoslavenstvo, otkud to da se etiketama te vrste »časte« i koalicijski partneri?
- Pitanje je, zapravo: što je u ovoj zemlji za neke ljude nacionalizam? To je pitanje vrijednosnih sustava, koji su u prošlosti bili generatori progona slobodomislećih ljudi. Hvala Bogu, to je vrijeme iza nas. Budišu ne treba braniti, njegov je najbolji odvjetnik njegova biografija. On je jedan od onih iz 1971., koji je ostao vjeran svojim idealima. Nije se posuo pepelom, odslužio je zatvorsku kaznu i proveo gotovo 20 godina u političkoj izolaciji. Nakon toga je bio vođa hrvatske opozicije i trpio velike štete i uvrede. U vrijeme kad je predsjednik Tuđman odbio imenovati četiri zagrebačka gradonačelnika iz naših redova, istodobno je imenovao na visoka dužnosnička mjesta neke koji su danas veliki antituđmanovci. Ali, Hrvati vrlo brzo zaboravljaju.
Moram podsjetiti i na još nešto: kad je Budiša u studenom 1993. na saboru HSLS-a upozorio Hrvate u BiH da ne ruše džamije svojih sugrađana, u Hrvatskoj ga je tadašnja vlast pribila na stup srama, a oni koji su danas najžeći kritičari hercegovačkih Hrvata, tada su šutjeli kao ribe. Nekoliko godina poslije, u predsjedničkoj kampanji, tadašnji je kandidat, a danas hrvatski predsjednik Mesić, vrlo oštro govorio protiv Hercegovaca, što je često izazivalo erupcije odušeljanja u javnosti. Budiša takvu retorku nije prihvatio, iako je znao da zbog toga gubi. No, on je jako dobro znao i to da za probleme Hrvatske nije kriva hercegovačka sirotinja, već lupeži koji se ne mogu dijeliti po nacionalnoj i regionalnoj pripadnosti. Zadnjih mjeseci, Budišu, koji je primjer dosljednosti, određene medijske i političke strukture, pokušavaju prikazati kao problematičnog političara. U tome su donekle bile i uspjele. Ali, posljednje ankete koje pokazuju rast popularnosti HSLS-a, govore da je vrijeme zavaravanja hrvatske javnosti na izmaku.
|
Ivka Bačić
|
