ZAGREB, 18. siječnja – Voditelj Stalne misije Republike Hrvatske pri UN-u u New Yorku Ivan Šimonović hrvatski je pravni zastupnik pred sudištima u Haagu - Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Veleposlanik Šimonović upravo priprema obrazloženje tužbe koju je Hrvatska prije godinu i pol pokrenula protiv SRJ pred ICJ-em.

– Dužni smo predati obrazloženje inicijalne tužbe do 14. ožujka. Inicijalna tužba bila je dugačka nekih 15 stranica. Materijal koji ćemo predati sudu iznosit će više tisuća stranica. Nakon toga slijedi dulje razdoblje u kojem se ništa aktivno ne događa u ICJ-u. To znači da se daje prilika drugoj strani, dakle SRJ, da reagira na tužbu. S obzirom da smo mi imali godinu i pol za pisanje obrazloženja tužbe, isti rok ima i SRJ da reagira.

l Jesu li ti rokovi strogo zadani statutom ICJ-a ili je to stvar dogovora?
– Princip je takav da vrijeme koje ima podnositelj tužbe mora biti ostavljeno i tuženomu. Naravno, godina i pol je krajnji rok, SRJ bi mogla reagirati i ranije, ali se to u načelu ne događa. Svaka zemlja pred ICJ-em naime koristi vrijeme koje joj je na raspolaganju da se što bolje pripremi. Nejasno je, međutim, kako će reagirati SRJ. Najčešće države reagiraju u takvim situacijama proceduralnim prigovorima. Ako bude tako, ni nakon godinu i pol dana SRJ se neće upustiti u raspravu o sadržaju nego iskoristiti prigovor nenadležnosti. U takvoj pretpostavljenoj situaciji, Hrvatska bi dobila odgovarajući rok da se očituje o prigovoru SRJ. Nakon određenog vremena ICJ određuje rok za usmenu raspravu, ali samo usmenu raspravu u pogledu nadležnosti. U tom se slučaju saslušaju stranke, ICJ uzme određeno vrijeme za razmišljanje i tek tada po prvi put odlučuje, ali samo o nadležnosti Suda, a ne i o sadržaju tužbe. Kako postupak ide dalje, ovisi o SRJ kao tuženoj strani. Može se odlučiti da odgovori na našu tužbu, a može ići i na protutužbu.

l Koliko ta procedura može potrajati?
– Navest ću vam samo primjer BiH, koja je 1993. tužila SRJ za genocid a da nije došlo još ni do faze usmene rasprave o sadržaju tužbe. To dakle ilustrira koliko dugo mogu trajati ti procesi.
 

l Znači li to da bi od hrvatske tužbe do presude pred ICJ-em moglo potrajati i koje desetljeće?
– Mislim da je dobro da se zasad zadržimo na primjeru BiH. Međunarodni sud pravde i inače djeluje polagano, ali temeljito. Kod ovoga slučaja bio je još sporiji nego inače, jer se radilo o vrlo složenoj i osjetljivoj građi i Sud je pazio na svaki korak.

l Što zapravo sadrži tužba hrvatske protiv SRJ pred Međunarodnim sudom pravde?
– Početni sadržaj hrvatske tužbe, koja je uložena prije otprilike godinu i pol, sastoji se od dviju inkriminacija. Prema prvoj, SRJ se smatra odgovornom za genocid počinjen na dijelovima teritorija Republike Hrvatske, u prvom redu nad Hrvatima od 1991. do 1995. godine. Druga inkriminacija, pak, sastoji se u tome da je SRJ odgovorna za genocid nad hrvatskim Srbima 1995. jer ih je na organizirani način udaljila s područja Republike Hrvatske. U obrazloženju na kojemu radimo, u detalje ćemo obrazložiti prvu inkriminaciju. To znači da smo prikupili dokaze o tome da je SRJ odgovorna za genocid nad, u prvom redu, Hrvatima, ali i drugima od 1991. do 1995. godine.
U obrazloženju tužbe nećemo obrazlagati drugu inkriminaciju iz izvorno podnesene tužbe, a to je da je SRJ odgovorna za genocid nad hrvatskim Srbima 1995. Bez ikakve sumnje su hrvatski Srbi 1995. bili izloženi vrlo teškoj situaciji, koja je uključivala i pritisak iz SRJ da se na organizirani način napuštaju područja koja se vraćaju pod kontrolu Hrvatske. Međutim, hrvatski su Srbi bježali i zbog straha od ratnih događanja, zbog straha od kaznenog progona, ali i zbog straha od osvete. Kada se sve to uzme u obzir procjenjujemo da se u drugom slučaju, barem, prema podacima s kojima trenutno raspolažemo, ne radi o genocidu shvaćenom u smislu istrebljenja uključujući i uništavanje određene etničke skupine na određenom prostoru.

l Kakav pravni lijek za te inkriminacije Hrvatska traži pred Međunarodnim sudom pravde?
– U osnovi, Hrvatska će od ICJ-a tražiti da ustanovi da je došlo do genocida nad hrvatskim stanovništvom u pojedinim dijelovima Hrvatske od 1991. do 1995. Zatim ćemo tražiti da se ustanovi obveza SRJ da kazni sve odgovorne za počinjeni genocid, da predaju sve dokumenti i da stave na raspolaganje sve informacije oko sudbine nestalih osoba te da se omogući članovima obitelji pokop posmrtnih ostataka onih koji se nalaze na području SRJ.
Sastavni dio tužbe je i zahtjev za određenom kompenzacijom žrtvama genocida, odnosno članovima njihovih obitelji. U tom smislu država Hrvatska djeluje u ime oštećenih, a pridržava i pravo za naknadu štete koju je sam država trpjela u svezi s genocidom.

l O kolikoj se naknadi radi?
– Hrvatska raspolaže podacima o ukupnim štetama na njezinu području izazvanih agresijom. Određeni dio tih šteta može se pripisati djelovanju usmjerenom na genocid. U ovoj fazi postupka još nećemo specificirati visinu odštetnog zahtjeva.
l Tko je prikupljao podatke o štetama? To su podaci koje je sačinila državna komisija, osnovana radi toga. Zahtjev će se razlikovati od ukupnih podataka državne komisije, jer se samo dio ukupni ratnih šteta može pripisati djelovanju SRJ u svrhu ostvarivanja genocida.

l Koji su stručnjaci sudjelovali u sastavljanju hrvatske tužbe protiv SRJ?
– Vlada je, uz mene kao pravnoga zastupnika, imenovala i dvojicu suzastupnika - prof. Ivu Josipovića i veleposlanika Jakšu Muljačića. Ima različitih načina pripreme tužbi. Izabrali smo tegobniji, ali državi jeftiniji i korisniji put, pa smo u pripremanju tužbe koristili u najvećoj mjeri hrvatske stručnjake. S obzirom na složenost predmeta tužbe, osim različitih pravnih stručnjaka, u pripremi su sudjelovali i drugi stručnjaci - eksperti za povijest poput akademika Dušana Bilandžića i prof. Ive Goldsteina, geopolitiku mr. Mladena Klemenčića, te vojni povjesničari i analitičari. U pogledu pravnih eksperata koristili smo i stručnu pomoć profesora Božidara Bakotića i Maje Sertić s katedre za međunarodno javno pravo Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Uz to u pripremi tužbe sudjelovao je i veći broj mlađih ljudi iz hrvatskog pravosuđa i vanjskih poslova te čitav niz uglednih stručnjaka koji nisu sudjelovali u pisanju tužbe, ali su primjedbama unaprijedili sadržaj.

l Kako ste prikupili relevantne podatke?
– Tome su pridonijeli ne samo svi nadležni državni organi, već i nevladine organizacije. Logističku podršku u prikupljanju matarijala potrebnih za tužbu vodio je Vladin Ured za suradnju s ICJ-em i ICTY-jem na čelu s Orsatom Miljanićem. Pritom želim naglasiti da je uz domaće stručnjake u pripremi tužbe korišteno i znanje i iskustvo stranih stručnjaka i to na onim područjima gdje nemamo domaćeg iskustva. Hrvatska se, naime, dosad nije nikad pojavila pred ICJ-em. Strani stručnjaci, koji surađuju na pripremi tužbe, već su sudjelovali mnogo puta u zastupanju pred Međunarodnim sudom pravde, a to su prof. James Crawford, prof. Alain Dupuit, prof. Philip Sands, prof. Ben Emerson i drugi. Napominjem da je svojim iskustvom u pripravi tužbe koristio i prof. Mirjan Damaška, ugledni profesor na američkom sveučilištu Yale, koji je svoje znanje stavio na raspolaganje pro bono.

l Koja je uloga odvjetnika Davida Rivkina u podnošenju tužbe ICJ-u?
– Odvjetnik Rivkin sačinio je početnih 15 stranica kojima je pokrenuta tužba, nevjerojatno visoko to naplatio, a Vlada mu je otkazala suradnju. Glede pisanja obrazloženja tužbe koja će biti predana u ožujku, odvjetnik Rivkin nije sudjelovao niti u smislu prikupljenih materijala niti formuliranja teksta.

VINKA DREZGA