HDZ-ov predsjednički kandidat Andrija Hebrang predizbornu kampanju vodi u iznimno teškim uvjetima. Među njegovim suparnicima su i dva bivša člana HDZ-a te još nekoliko kandidata koji se bore za glasove desnice i desnog centra. Hebrang očekuje ulazak u drugi krug i pobjedu računajući na stabilno HDZ-ovo biračko tijelo, ali prije svega zbog svog detaljnog programa u kojem daje svoju viziju Hrvatske u idućih pet godina i nudi konkretna rješenja. Kao svoju prednost Hebrang vidi i političko iskustvo stečeno u posljednjih 20 godina kad je obnašao visoke dužnosti i transparentnost kad je u pitanju njegova imovina i financiranje kampanje.

• Predizborna kampanja ušla je u završnicu. Kakve ste dojmove stekli tijekom susreta s građanima, kako prihvaćaju Vaš program i Vas kao predsjedničkog kandidata?
- Neću toliko govoriti o dobrim dojmovima koje sam stekao u susretima s građanima jer ima jedna druga spoznaja koja za mene nije ugodna, a to je da se kampanja estradizirala, što znači da je manje važan politički program kandidata, već je važniji dojam koji će ostaviti kao estradna zvijezda. To je za nadolazeće razdoblje neprimjereno jer budući predsjednik bit će predsjednik u doba ulaska u EU, što znači da će biti jedna od ključnih poluga razvoja hrvatskog gospodarstva s glavnim ciljem da hrvatski građani u Uniji žive bolje i postignu barem srednju razinu europskog standarda, jer sada smo na 63 posto tog standarda. Zato mislim da bi programi trebali biti u prvom planu, a estradizacija u drugom. Nažalost, medijska scena je to preokrenula i ja sam to prihvatio, iako intimno nisam sretan zbog toga. Stoga svoj program iznosim u lokalnim medijima i to je moja strategija.
 

• Koja je tema po Vašem mišljenju najvažnija biračima?
- U mom programu »Za europsku i ponosnu Hrvatsku« kao prioritetni zadatak stavio sam razvitak gospodarstva i porast standarda. U 20 godina Hrvatska je stvorila ono što nije nijedna zemlja u povijesti - stvorili smo državu i obranili je u neravnopravnoj agresiji, sazidali sve što je velikosrpski agresor porušio, a štete su bile 30 milijardi dolara, i napravili iskorak ovim prelijepim prometnicama kojima se divi cijela Europa.
Odradili smo što smo morali i zadatak je trećeg predsjednika uključiti se u utakmicu za bolji standard. On treba ne kao do sada samo kritizirati vladu, nego kritizirati i predlagati. U Ustavu postoje te ovlasti jer članak 101. omogućava predsjedniku da predlaže vladi tematske sjednice. One su u mom programu konkretno zadane. Prvi cilj je povećanje konkurentnosti hrvatskog proizvoda. Da bismo to postigli, moramo napraviti veliku reformu poreza, parafiskalnih nameta na proizvodnju i doprinosa, a u zakonodavnom dijelu promjene u odnosu na jamstvo kapitala te promjene zbog uklanjanja birokratskih barijera i jačanja borbe protiv korupcije na razini javnih poduzeća i javnih nabava. Sve je to moj prioritetni zadatak detaljno razrađen u mom programu. Ako bismo ostvarili taj zadatak, onda bismo mogli podignuti standard na razinu EU vrlo brzo. Bez velikih reformi, objedinjavanja svih političkih opcija i entuzijazma svih stručnjaka ne bi bilo uspjeha i predsjednik je taj koji može okupiti sve stručnjake, homogenizirati oko velikih reformi sve političke struje i napraviti taj gospodarski iskorak na dobrobit svih građana. To je prvi dio mog programa o kojem imam malo mogućnosti raspravljati i u tri i pol mjeseca koliko ga izlažem nisam na taj program dobio nijednu primjedbu, niti pohvalu niti kritiku, ali sam ga u svim županijama izlagao pred gospodarstvenicima i tu mi je moje uporište i sigurnost da je plan dobar. Svi su ga izrijekom pohvalili i dobio sam niz vrlo korisnih sugestija.
Naravno da uz europsku i ponosnu Hrvatsku ide i vraćanje državnih i državotvornih simbola, kao i državnog zajedništva na onu razinu koju imaju druge europske zemlje, a i mi smo imali prije desetak godina. Zato se u mom programu vraća hrvatska zastava na hrvatske domove na Dan državnosti, zato se vraća Oltar domovine jer ga imaju sve zemlje i na njega polažu vijenac strane delegacije. Zato je prioritet rehabilitacija uloge branitelja i prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana jer sve zemlje štuju svoje branitelje i utemeljitelje i ako to ne vratimo natrag, ulazimo u Europu pognute glave. Koliko se cijenimo sami, toliko će nas cijeniti i Europa.

• Ankete i medijski napisi pokazuju da je došlo do promjene u percepciji Vas kao kandidata i kao osobe kod građana i analitičara koji Vam nisu naročito skloni. Kako to tumačite? Je li tome pridonijela Vaša kampanja?
- Moja je prednost što imam detaljan program, a drugi ga kandidati nemaju, oni samo načelno raspravljaju. No, u ovoj estradiziranoj kampanji političari umjesto da budu analitičari, predlagatelji i nositelji političkih programa postaju estradne zvijezde. Ja sam to prihvatio jer je to puno lakše nego biti ozbiljan političar pa su analitičari možda tu pronašli neki iskorak. Kažu da sam ja sada postao zabavan, duhovit i komunikativniji, a da sam prije bio mrk. Ja im kažem - da, bio sam mrk i nisam bio zabavan jer sam u proteklih 20 godina obnašao najnepovoljnije i najnepopularnije dužnosti, pa bih uzvratio protupitanjem: Tko bi se smijao i bio duhovit i ležeran kao ratni ministar zdravstva kad odlučuje o životu i smrti, tko bi se nakon rata ležerno držao kad sam morao biti ministar obrane i obračunati se s tadašnjom korupcijom što je bilo teško i pogibeljno i nije bilo baš za smijanje? Tko bi se smijao kad je 2003. morao prihvatiti da bude potpredsjednik Vlade za gospodarstvo jer druge kandidate nismo mogli nagovoriti za tu funkciju, a u gospodarstvu je bila nezaposlenost u porastu, deficit proračuna od 6,7 posto, veliki broj poduzeća pred stečajem... Opet se odlučivalo o ljudskim sudbinama i nije bilo baš primjereno vrijeme za smješkanje. Paralelno sam bio ministar zdravstva i socijalne skrbi što su klasično najnepopularniji resori i ne znam nijednog ministra koji može pričati viceve dok im je na čelu. Obnašao sam izvršne i operativne funkcije u kojima je bilo više neprospavanih nego prospavanih noći. Danas je situacija drukčija - danas nemam izvršnu funkciju i odgovornost u operativnom smislu i zato mogu biti ležeran i pokazati se onakvim kakav zapravo jesam. Kritičari kažu da je moja pogreška što sam prihvaćao biti gromobran u svim vladama. Ja smatram da to nije bila pogreška jer netko mora raditi i najteže poslove, a ja nikada nisam imao velikih političkih ambicija da bih se čuvao za razne pozicije, nego sam doista iskreno radio za dobrobit svoje zemlje ne gledajući pritom na osobnu političku žrtvu.

• Vaši protukandidati su i dva bivša člana HDZ-a, Nadan Vidošević i Dragan Primorac, koji pokušavaju osvojiti Vaše biračko tijelo. Hoće li Vas HDZ-ovi članovi i glasači podržati 27. prosinca ili je u stranci došlo do razmimoilaženja u tom smislu?
- Prvi put u povijesti civilizirane Europe za predsjednika se bore čak tri bivša ministra jedne stranke što je dokaz da nismo dozreli u demokratskom smislu jer nismo mogli izabrati jednog kandidata. Zašto nismo mogli? Ja sam prije dva mjeseca predložio Primorcu, Vidoševiću i svima koji to žele ponavljanje unutarstranačkih izbora da izaberemo jednoga kandidata kojeg ćemo svi podržati. Primorac, koji je sjedio za tim stolom kao član Predsjedništva HDZ-a, odmah je kazao da nije zainteresiran za kandidaturu, a Vidošević nije ni odgovorio. Obojica su se nakon nekoliko dana kandidirali, što znači da nisu imali temelj demokratske kulture ući u demokratsku utakmicu u stranci koja ih je politički stvorila jer su i jedan i drugi prije HDZ-a bili političke nule, a kad su došli do političkih vrhova, svoj su interes stavili ispred interesa stranke.
Moja je poruka biračima: Onaj koji je iznevjerio svoju stranku zbog osobnih interesa, sutra će iznevjeriti i vas i državu jer takvima nije cilj prosperitet države, nego njihov osobni. Naše biračko tijelo je zbog toga definitivno zbunjeno jer svi ljudi na terenu nemaju dovoljan dostup informacijama. Ja sam obišao svih 20 županija i održao jednosatne govore pred najširim skupovima HDZ-ovih dužnosnika da im objasnim što se događa, da predstavim svoj program i nažalost nisam uspio onako kako sam mislio, da ću ih sve uvjeriti. No, većinu sam uvjerio i mislim da će to biti dovoljno za drugi krug.

• Dio kandidata pokušava osvojiti i potporu Hrvata u BiH i iseljeništvu koji su do sada redovito glasali za HDZ-ove kandidate. Oba HDZ-a u BiH izrazila su Vam potporu, no kakav je stav tamošnjih birača?
- Ja sam političar principijelnosti i na ovim izborima testirat ću prolazi li to ili ne. Ako prolazi, nastavit ću s principijelnom politikom, ako ne, mene politika više ne zanima. Principijelnost je u tome da sam se stavio na raspolaganje onda kad je bilo najteže u Domovinskom ratu, a što se tiče Hrvata u BiH, ondje sam 1992. proveo više mjeseci i organizirao zdravstvenu zaštitu s prijateljima iz BiH te smo spasili na desetke tisuća života ne gledajući pritom na nacionalnu i vjersku pripadnost i time se ponosim. Drugi kandidati, moji direktni konkurenti, Domovinski rat pročučali su u podrumima, neki kao Primorac rat su proveli u Americi igrajući tenis i mene zanima hoće li birači nagraditi moju principijelnost i rizik s kojim sam ušao u Domovinski rat ili će nagraditi njihovu neprincipijelnost. To je i za mene osobno veliki test i putokaz za moje daljnje bavljenje politikom.
Ima tu još neprincipijelnih kategorija. Neki su kandidati baveći se politikom stekli nekretnina u vrijednosti više desetaka milijuna eura, mislim pritom na Vidoševića, a nisu morali pokazati podrijetlo imovine. To je vrlo negativna poruka jer je rak-rana hrvatskog društva bogaćenje uz potporu politike. To je korupcija i ako danas dopustimo kandidatu da se kandidira a da ne dokaže porijeklo imovine, onda smo poslali lošu poruku i građanima i svijetu. Kandidiranje je zapravo pranje nezakonito stečene imovine jer ako vas nitko u kampanji ne pita, onda vas više nitko drugi neće ni pitati. Ja sam za to da svaki kandidat pokaže podrijetlo imovine. Ponosim se svojom imovinskom karticom. Ukupna vrijednost nekretnina moje supruge i mene manja je od polovice zbroja naših plaća u 33 godine staža.

• Što smatrate spornim u imovini drugih kandidata?
- Drugi kandidati koji su bili političari a nikad poduzetnici, imaju više desetaka milijuna eura, znači milijun puta više nego su zaradili. To nije dobra poruka i oni ne mogu biti moralne vertikale u borbi protiv korupcije. U kampanji imamo vrlo negativnu poruku, a to je da se troši cash i da nitko ne pita za podrijetlo. Cash plaćanje je rak-rana hrvatske države i dok to ne ukinemo, nema borbe protiv kriminala. U ovoj kampanji vrlo lako možemo procijeniti koliko je tko potrošio jer za minutažu reklama na televiziji, površine u novinama, broj jumbo plakata i pjevača znaju se jedinične cijene i kad se sve to zbroji proizlazi da su neki kandidati do sada potrošili više od 25 milijuna kuna, a da nitko ne pita odakle im novac. Na prihodovnoj strani prikažu minimum dva do tri prihoda, a razliku neće nikad nitko ispitati. To je loše i u zakonodavstvu i u tome što politika i brojni visokotiražni mediji podržavaju takve kandidate ne pitajući koliko su potrošili.

• U SDP-u priželjkuju Vaš ulazak u drugi krug jer misle da će to olakšati pobjedu Ivi Josipoviću. Što kažete na to?
- Ivo Josipović je apsolutni favorit jer ga podupire veći dio visokotiražne medijske scene, a poznato je da su ti mediji u 99 posto slučajeva lijevo orijentirani. Ako se nađem s Josipovićem u drugom krugu, vjerujem da ću ga glatko pobijediti jer je moj program sveobuhvatan, a njegov vrlo uzak i svodi se samo na područje prava. Ja sam kao zastupnik istupao tisuću puta više od njega jer sam iskusan političar u resorima gospodarstva, obrane, zdravstva, socijalne skrbi i visokog obrazovanja gdje on nema iskustva. I napokon, u drugom krugu pokrenut će se pitanje podrijetla njegove imovine i njegova uloga u pokušaju da postane sudac Haaškog suda, što se u prvom krugu nije otvaralo.

• Jesu li Vas iznenadile usporedbe s Vesnom Pusić? Dio analitičara naime kaže da jedino vas dvoje u kampanji govorite o onome što ulazi u nadležnosti predsjednika.
- Doista je gospođa Pusić napravila kvalitetan program, jedina uz mene, međutim mi smo kandidati sasvim suprotnog političkog predznaka. Ona i dalje negativizira sve što smo stvorili u Domovinskom ratu, i dalje ustraje na svojoj tvrdnji da je Hrvatska bila agresor u BiH. Ja tu naravno imam sasvim suprotne dokaze, a na biračima je da prosude tko je u pravu.

• Koliko je za Hrvatsku važno da u narednom razdoblju predsjednik bude iz desne političke opcije i iz iste stranke koja je na čelu Vlade?
- Svakako je dobro da se na Pantovčaku promijeni politički predznak jer je ovih deset godina hrvatsko državno zajedništvo toliko potisnuto u drugi plan da je nedavno istraživanje jedne britanske agencije pokazalo da je po osjećaju zajedništva Hrvatska na dnu europskih zemalja.
A to zajedništvo je energija koju silno potiču i njeguju druge države jer je potrebna za to da bismo prebrodili gospodarsku krizu, za velike reforme koje nas očekuju i za sve ono što jedno društvo u razvoju mora homogenizirati.
Zato bi bilo dobro da se na čelu države nađe čovjek koji neće dijeliti nego objedinjavati, koji neće svaditi nego miriti, koji će pomiriti hrvatsku politiku s hrvatskom Crkvom, čovjek koji će imati jednak odmak i simpatije za sve političke opcije pa će moći za isti stol posjesti i ljevicu i desnicu da bismo napravili velike reforme u gospodarstvu koje nas očekuju.

Marijan Lipovac