Antunović Željka

31.01.2000

Feral

Tweet

ŽELJKA ANTUNOVIĆ, POTPREDSJEDNICA VLADE, KOMENTIRA ISHOD PRVOGA KRUGA PREDSJEDNIČKIH IZBORA I PROMJENU POLITIČKE KLIME U ZEMLJI

 

Raskol u HDZ-u za mene nije bio neočekivan, ali se on događa na nižoj ljudskoj i moralnoj razini od one koju sam očekivala. Mislila sam da među ljudima iz vrha HDZ-a postoje malo čvršće ljudske veze l Na moje veliko iznenađenje televizijska informativna ekipa nije se prestrojila već četvrtoga siječnja, nego im je trebalo vremena da shvate što se dogodilo, pa su vrlo diskretno iz dana u dan mijenjali retoriku i ponašanje. To je za njih malo neobično. No, tipični primjerci medijskoga udvorištva polako dolaze na svoje, ali ne čine to previše napadno i nastoje sve zamotati u celofan. Svim silama nastoje uvjeriti javnost kako su do jučer bili jednako kritizirani i od oporbe i od HDZ-ovske vlasti

 

 

 

tekst

- Nije mi baš jako drago što se to dogodilo, ali ne mislim da se radi o nekoj velikoj tragediji. Naime, ne treba zaboravljati da je i gospodin Mesić dio pobjedničke koalicije. O tome zašto je rezultat prvoga kruga takav kakav jest, ja imam svoje osobno mišljenje. Stipe Mesić biračima je ponudio vizualnu suprotnost onoga što je bio predsjednik FranjoTuđman. Tuđman je bio autoritaran, služben i ukočen, a Mesić je sve suprotno od toga. Takvim se, naime, predstavio biračima. Drugo, mislim da je Stipe Mesić građanima ponudio nešto što oni pritajeno žele. Ljudi čini se neće predsjednika koji bi bio samo čovjek iz susjedstva, nego bi ipak htjeli nekoga tko bi bio simbol političke moći i vlasti u Hrvatskoj. Poruka gospodina Budiše bila je da mu ne trebaju predsjednički dvori, a to vjerojatno nije ono što građani očekuju od svojega predsjednika. Mislim da se građani nikad istinski nisu ljutili na crveni tepih i lentu, nego su se ljutili na to što je njihov predsjednik podupirao, štitio i pomagao lopove. Ja ne mislim da gospodin Mesić ima namjeru nastaviti s tepihom i lentom, ali je sigurno da će, ako bude predsjednik, imati svoj protokol i da će ljudima zorno prikazivati što znači predsjednička funkcija. Stipe Mesić se kretao među ljudima, pokazivao nasmijano lice i predstavljao se kao moderan čovjek, te je na takav način prekrio čitav niz ozbiljnih nedostataka svojega političkoga govora.

 

- Ja to ne bih tako strogo ocjenjivala i ne mislim da se radi o HDZ-ovski formuliranoj ucjeni. Jednostavno, bio je to pokušaj da se poprave neki negativni trendovi jer je bilo jasno da stvari u kampanji ne idu kako treba. Oštrom rečenicom pokušao se preokrenuti smjer zbivanja. Pokušaj očito nije bio dobar jer nije pomogao Draženu Budiši, nego je samo otežao njegovu situaciju. Zašto je gospodin Tomac rekao ono što je rekao, mislim da bi trebalo pitati njega, ali poznajući ga, nisam njegove riječi doživjela kao nešto što bi bilo, kako vi kažete, tipično HDZ-ovsko. Međutim, postoje druge stvari koje su u Budišinoj kampanji trebale biti iskorištene, a nisu iskorištene. Možda bi ih trebalo iskoristiti u drugom dijelu kampanje.

- Nisam ni rekla da sam za oštru kampanju. Samo kažem da postoje stvari koje nisu iskorištene, a trebalo bi ih iskoristiti. Mislim čak da Dražen Budiša nije čovjek koji bi mogao voditi oštru i prljavo suprotstavljenu kampanju, ali bi problematičnim elementima koji bi mogli povećati Budišin rejting trebalo pristupiti na drugačiji način nego što im se pristupalo. Recimo, jedna od mojih zamjerki Stipi Mesiću je i ta što mi se čini da on u svojoj kampanji nije izgovorio baš puno ozbiljnih političkih rečenica. Njegove riječi dobro prolaze u širokoj javnosti, ali poruke su mu krajnje nejasne i kad bi ih se ozbiljno analiziralo, moglo bi se kazati i da su štetne za Hrvatsku u ovom trenutku. Drugi ozbiljan Mesićev problem je njegovo okruženje, ljudi koji su ga podupirali i koji su mu vodili kampanju. Moje informacije su, istina, površne, ali neke stvari su i službeno priznate. Na primjer to da je gospodin Jure Klarić financijski podržao Mesićevu kampanju. A meni je već to dovoljan argument da dovedem u pitanje ozbiljnost Mesićevih političkih poruka. Takva me podrška zabrinjava kao čovjeka, premda naravno ne mogu Stipi Mesiću pripisivati negativne osobine Jure Klarića, ali način na koji se Klarić u poduzetništvu ponaša, sasvim je suprotan svemu za što se na riječima Mesić zalaže. Zato s punim pravom postavljam pitanje: o čemu se zapravo radi?

 

 

- Mogućnost za takvo što naravno postoji, ali ne na onakav način na koji se o tome u javnosti govori. Neće se prenositi vreće novca preko državnih granica, ali im na raspolaganju stoji niz sofisticiranih načina za pljačku. Teško je procijeniti koliko ti ljudi danas imaju hrabrosti i koliko su još uvijek međusobno povezani da bi mogli pokrenuti operacije širih razmjera. Čini mi se da se puno toga poljuljalo i raspalo, pa da ne postoji ni prava organiziranost nužna za takvo što. Mislim da svi oni danas gledaju svoje poslove i traže načine da se pojedinačno najlakše iz svega izvuku. Oni pospremaju, sklanjaju i sakrivaju kompromitirajuću dokumentaciju i čini mi se da je to najviše što u ovom trenutku mogu učiniti. Ne vjerujem da će se upustiti u nešto veliko, barem ne oni koji su izravno uvučeni u politički dio priče. Istina, postoji opasnost preprodaje nelegalno i sumnjivo privatiziranoga društvenog vlasništva, pa se tako, recimo, čuju glasovi kako fantomski Caritas fund, tobože iz Londona, ima namjeru njemačkoj tvrtki prodati Večernji list. U takvim situacijama nova vlast bi otvoreno trebala poručiti da će takvu vrstu transakcija uz pomoć postojećeg zakonodavstva na svaki način osporavati, sve dok ne bude jasno i čisto kako je netko do imovine došao.

- Nikad nisam rekla da će svi biti suđeni, a ponajmanje da će svi biti osuđeni. Treba učiniti maksimum napora da što više nezakonitosti i kriminala bude procesuirano, ali mi je jasno da neće odgovarati svi koji su se kriminalnim radnjama bavili. To je uvijek, na žalost, tako.

 

 

- Zavisi o kakvom prijateljstvu govorimo; o višegodišnjim poznanstvima, ljudskim i privatnim vezama ili pak o vezama koje su materijalno uvjetovane. Čisto prijateljstvo ne bi trebalo biti problemom, pa čak ni u teškim i delikatnim situacijama, ali materijalno uvjetovane veze uvijek su izvor mogućih problema. U njima se gnijezdi svaka korupcija. Ja pred time ne zatvaram oči, ali jedino o čemu mogu govoriti jest moja osobna odgovornost za dosljedno poštivanje zakonitosti i moralnosti bez obzira na to o kome se radilo... Za druge doista ne mogu garantirati. Svatko treba pojedinačno odgovarati i pred građanima i pred zakonom. 

- Nisam se razočarala ni više ni manje nego što sam se prije razočaravala. I do trećega siječnja sam se stotinu puta razočarala u mnoge ljude koji bi mi po političkim uvjerenjima trebali biti bliski. U politici je to kao i u životu. Bilo bi čudno da sam u posljednjih dvadesetak dana otkrivala nešto novo i da me je išta silno iznenadilo. Međutim, sve što se događa, u granicama je prihvatljivog i očekivanog.

 

 

- Nikada nisam bila pristaša teorije o šestorici kakva se nametala javnosti. Mislim da su se ovom vrstom zajedništva često prikrivali pravi problemi pojedinih sastavnica šestorice. Mislim da bismo trebali biti za čiste račune, jasnu politiku i jasno profilirane stranke jer bi samo na takav način naša politika mogla biti odgovorna. Šestorica su u tom smislu nedovoljno transparentna koalicija, pa se često ne zna ni tko je za što odgovoran, ni koja stranka iza čega stoji. Mnoge stvari se kamufliraju i dolazi se tako do kolektivne odgovornosti, koja nas je u prošlosti puno koštala i košta nas još uvijek.

Model po kojemu su šestorica opstali je, čini mi se, sam po sebi prihvatljiv u ovakvoj situaciji. Ne vidim prevelike interese da netko od šestorice ode na drugu stranu. Koja bi to strana zapravo bila? Ali je moguće da dođe do pregrupiranja i uspostavljanja različitih čvršćih veza između pojedinih dijelova šestorice. Ni u kom slučaju ne vjerujem da bi netko mogao prijeći na stranu HDZ-a.

- Ne znam hoće li se HDZ potpuno raspasti. Vjerojatno će i dalje postojati nešto pod tim imenom, a nešto će jednostavno nestati. Ne znam što će biti jedno, a što će biti drugo. Raskol u HDZ-u za mene nije bio neočekivan, ali se on događa na nižoj ljudskoj i moralnoj razini od one koju sam očekivala.

- Ne, ali sam mislila da među njima postoje malo čvršće ljudske veze.

- Postoji razlika u tome je li mi bio simpatičan ili mi je imponirao. Mate Granić je meni uvijek bio simpatičan, pa i onda kada je bio dio HDZ-ovske vlasti, a osobito mi je bio simpatičan u svojoj kampanji jer je tako hrabro krenuo u jednu unaprijed izgubljenu bitku. No, nikada mi nije imponirao, pa mi ne imponira ni danas. Kao ministar nije mi imponirao jer nije bio samostalan u poslu koji je radio. Kao čovjek on meni može biti simpatičan, dok je njegov politički angažman nažalost ostavio negativne tragove.

 

 

- Možda sam tu malo subjektivna, ali u kampanji nisam primijetila previše medijskog drukanja za Dražena Budišu. Nisam previše pažljivo pratila Televiziju i teško mi je nešto ozbiljnije o svemu tome reći. Ali ipak mogu u globalu prokomentirati televizijsku informativnu ekipu: na moje veliko iznenađenje oni se nisu prestrojili već četvrtoga siječnja, nego im je trebalo vremena da shvate što se dogodilo, pa su vrlo diskretno iz dana u dan mijenjali retoriku i ponašanje. To je za njih malo neobično. No, tipični primjerci medijskoga udvorištva polako dolaze na svoje, ali ne čine to previše napadno i nastoje sve zamotati u celofan. Svim silama nastoje uvjeriti javnost kako su do jučer bili jednako kritizirani i od oporbe i od HDZ-ovske vlasti.

- To stvarno nije lako. Ne znam kako ću se obraniti jer osjećam kako se moj kontekst mijenja i kako me počinju tretirati da drugačiji način. Mogu samo reći da bih željela obraniti se i da sam davno svojim prijateljima rekla, bilo je to u vrijeme kada sam ulazila u visoku politiku, da me upozore ako primijete da se nešto mijenja u mome ponašanju. Nadam se da će oni to učiniti. Bahatost je rijetko urođena osobina i ona ne dolazi sama od sebe. Za nju su potrebni dobri uvjeti, a nema bolje situacije za pojavu bahatosti od rada među udvoricama. U takvoj situaciji doista je teško ostati normalan. Ali i to je naravno sasvim individualna stvar.

- Neka udvorice ostanu udvoricama ako već moraju, ali kada su kriminalci ili kada zauzimaju pozicije koje im profesionalno ne pripadaju, neka odnos prema njima bude jednak kao i prema svim drugim građanima.

 

 

- Ne znam gdje ste vi prepoznali tu žalost. Nemam dovoljno uvida da bih mogla tvrditi da je vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj žalostan nakon rezultata izbora. Oni su vjerojatno zabrinuti da bi mogli izgubiti one privilegije koje su imali prije. Zapravo, i ne mislim na privilegije, nego na trend u odnosima Crkve i države koji je postojao za vrijeme vladavine HDZ-a, koji je za Crkvu bio pozitivan. U nekim nižim crkvenim strukturama postoji i stanovita nesnošljivost prema nama, ali ne vjerujem da je riječ o dramatičnim pojavama, niti o crkvenoj žalosti. Mislim da se i Crkva mora naviknuti da se u Hrvatskoj vlast mijenja na demokratskim izborima, da će se mijenjati i dalje i da je to nešto što je sasvim normalno. Što se tim stvarima Crkva prije prilagodi, to će bolje biti i Crkvi, i narodu, i državi. Prekosutra će na vlast doći netko drugi, pa valjda nećemo uvijek raditi tragediju od toga.

 

Miljenko Jergović