Nakon dinamične pregovaračke 2009. godine, koja je bila obilježena velikim pomacima, blokadama i dramatičnim obratim, s glavnim pregovaračem RH za pregovore s Europskom unijom veleposlanikom Vladimirom Drobnjakom razgovarali smo o pregovaračkim perspektivama u 2010. godini.

• Nedavno je Olli Rehn prvi put javno rekao da će Hrvatska biti 28. članica bez ikakvih ograda, bez ikakvih ako. Smatrate li da je to sada napokon posljednji korak naprijed, da su sada sve dileme riješene?
- Nema sumnje da smo ušli u završnu fazu. Hrvatska se u glavnim gradovima država članica EU-a već percipira kao 28. članica. Naravno, još uvijek ima posla koji treba obaviti prije nego što se ta politička odluka materijalizira kao konkretno članstvo u EU-u.

• Prije nekoliko mjeseci tužili ste se da je puno posla već obavljeno u pregovorima, ali da se na semaforu ne vidi razina posla koja je napravljena do sada. Kakvo je sada stanje na semaforu?
- Semafor uvijek malo kasni za stvarno obavljenim poslom, odnosno brojke na semaforu mijenjaju se tek kada je poglavlje u potpunosti i do zadnjeg detalja spremno. Vi možete u poglavlju odraditi 95 posto posla, a broj na semaforu neće se promijeniti sve dok obavljeni posao ne bude podignut na sto posto. I zbog toga broj otvorenih i zatvorenih poglavlja nikad, osim na samom kraju kada je sve doista gotovo, ne odražava realno sve što je učinjeno u pregovaračkom procesu. Ali činjenica je da smo i na semaforu učinili veliki pomak, te da smo godinu završili s 28 otvorenih i 17 zatvorenih poglavlja. Taj je broj mogao biti i veći, ali zbog dobro znanih okolnosti on će ostati takav kakav jest.
 

• Što se događa s tri poglavlja koja je Slovenija obećala odblokirati, ali su još blokirana?
- Riječ je o poglavljima Ribarstvo, Okoliš i Zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika. Hrvatska je sto posto spremna za njihovo otvaranje i jedini razlog zbog kojih nisu otvorena jest da Slovenija još uvijek nije spremna podići svoje rezerve. Očekujemo da će do toga doći početkom ove godine.

• Hrvatska unatoč turbulencijama još uvijek ima problem s poglavljem 23, odnosno topničkim dnevnicima, suradnjom s Haaškim sudom. Smatrate li da je to i dalje ozbiljan problem?
- Pa, to će biti ozbiljan problem sve dok ne prestane biti problem. Ja se iskreno nadam da će se to uskoro dogoditi. U zaključcima Vijeća Europska je unija izrazila zadovoljstvo razvojem situacije na temu suradnje sa Sudom u Haagu. U tim zaključcima Vijeće bilježi u osnovi dobru suradnju Hrvatske i poziva nas da poduzmemo potrebne korake kako bi se provela cjelovita i kredibilna istraga u vezi s preostalim dokumentima. Vijeće, dakle, od Hrvatske ne traži da pod svaku cijenu pronađe određene dokumente, nego da provede cjelovitu istragu. I to je upravo ono što Hrvatska čini. Očekujem da će uskoro, upravo na crti takvih zaključaka, do kraja prepoznati sve što je Hrvatska učinila i još čini na tu temu i to na pravi način vrednovati.

• Pod opasnošću sam mislio da su neke zemlje članice najavile 'tracking' u poglavlju 23, odnosno provjeru usvojenih mjerila. Hoće li nam to oduzeti više vremena i dovesti u opasnost završetak pregovora?
- Još uvijek ne znamo koja će biti mjerila za zatvaranje poglavlja 23. Znamo područja na koja će se ona odnositi i nema sumnje da će se mjerila fokusirati na reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, manjinska i druga prava. Mi se mjerila ne bojimo u smislu njihove zahtjevnosti i ozbiljnosti, jer u njima vidimo priliku za potvrdu vjerodostojnosti Hrvatske u tim područjima. Ispunjavanje mjerila najbolji je način da se otklone bilo kakve sumnje čini li Hrvatska doista sve što treba u tim područjima.

• Što onda znamo?
- Poznata su nam područja na koja će se odnositi. Ono što ne znamo je kako će biti formulirana i u kojoj će mjeri biti, ne samo sadržajno, nego i vremenski zahtjevna, jer to može odrediti ukupnu dinamiku procesa i zbog toga nam je cilj da ta mjerila što prije dobijemo. Stoga je za Hrvatsku od najveće važnosti da što prije otvori to poglavlje u kojem je, nemojmo to nikad smetnuti s uma, mjerila za otvaranje ispunila prije više od godinu dana.
• U medijima se govori o velikim iznosima novca koji će doći iz EU-a. Možemo li pojasniti model funkcioniranja i kako Hrvatska na najbolji način može iskoristiti te fondove?
- Fondovi su veliki, a novac koji će Hrvatskoj biti na raspolaganju u prve dvije godine članstva iznose oko 3,5 milijardi eura. Dio se odnosi na područje zajedničke poljoprivredne politike, a ostalo su strukturni i kohezijski fondovi. Hrvatskoj nitko ne može jamčiti da će potpuno iskoristi novac koji će joj biti na raspolaganju. To će ovisiti o našim administrativnim kapacitetima, posebno u području upravljanja fondovima. Iznimno je važno učinkovito djelovanje mehanizama za izradu projekata u svim područjima državne uprave. Poglavlje 22 - Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata sadrži čitav niz konkretnih mjerila za zatvaranje u kojima je precizirano što se od Hrvatske očekuje u pogledu administrativnih sposobnosti. Trebamo iskoristiti vrijeme do ulaska u EU da podignemo administrativne kapacitete u tim područjima. To zahtijeva učinkovitu, sposobnu i zadovoljnu upravu te investiranje u ljudske resurse upravo u tim područjima. Nije dovoljno samo organizirati ljude, nego i investirati u njihovo znanje. Hrvatska se polako približava fazi kada će opet trebati objašnjavati zbog čega je dobro ući u EU. Hrvatska je počela pregovore u jednoj uniji, a ulazi u jednu sasvim drugu.

• Je li to dobro za Hrvatsku i kako to zemlja koja ulazi može najbolje iskoristiti u novim okolnostima s Lisabonskim ugovorom?
- Za Hrvatsku je dobra okolnost da je Lisabonski ugovor stupio na snagu i da je višegodišnji težak proces usuglašavanja konačno završio. To je veliki uspjeh za Europu. Hrvatska sada ima jasnu sliku kakav je novi okvir EU-a u koji ulazi i ne mora se više opterećivati eventualnim neizvjesnostima s tim u vezi. Situacija za Hrvatsku sada je već drukčija, imamo definiran financijski paket, pa se najjednostavnije može reći da za hrvatsku stranu članstvo u EU za prve dvije godine znači 3,5 milijarde eura. Prema tome, pogodnosti članstva mjere se milijardama eura. Riječ je o doista velikom novcu koji, ako se na učinkovit i dobar način iskoristi, može bitno poboljšati gospodarsku sliku Hrvatske.

• Nije riječ samo o novcu, zar ne?
- Novac, naravno, nije jedini razlog zbog kojeg treba ući u EU. Tu je niz pogodnosti koje daje zajedničko tržište, a koje su u interesu zdravog i konkurentnog dijela hrvatskoga gospodarstva, jer je u njegovom izravnom interesu da iziđe ravnopravno na najveće zajedničko tržište svijeta, zajedničko tržište EU-a, koje ima pola milijarde potrošača. Ali tu je i niz političkih, kulturoloških i političkih razloga. Hrvatska će ulaskom u članstvo dobiti ravnopravno mjesto u sigurnosnoj i demokratskoj arhitekturi Europe i bit će u poziciji sjediti ravnopravno s ostalima za stolom za kojim se donose kapitalne odluke o budućnosti cijele Europe. Svaki hrvatski građanin dobit će niz dodatnih prigoda da svoj život u EU učini boljim. EU ne donosi automatski bolji život, ali bitno povećava broj prigoda da se život učini boljim.

Bruno Lopandić